Dnevnik prijestolja #3: Previše razgovora, premalo alkohola

 

Što se točno trenutno događa u Igri prijestolja?

Ne pitam zato jer ne razumijem, već zato što iskreno mislim da se ne događa ništa. Dobro, ne baš ništa, ali došli smo do točke u kojoj dobivamo otprilike petnaest minuta radnje po epizodi, što zaokružujem na ‘sigurno imam pametnijeg posla od ovog’.

Mogu pretpostaviti da će se jednom sve isplatiti na neki način, pa možda žena s kojom je Varys razgovarao postane jedan od najvažnijih likova u serijalu, ali… Vjerojatno neće. Čemu onda sve to? Čemu svi ti (ubitačno nezanimljivi) razgovori? Znam da je ekspozicija loša stvar, ali sve to se može objasniti u jednoj rečenici i sigurno se ne bih pitao kako je to točno Varys saznao. Sigh…

Cijeli tjedan čekaš novu epizodu, to je jedino čemu se raduješ, a na kraju dobiješ niz razgovora dosadnijih od tete u trgovini koja te svaki put kad dođeš pita odakle si. Pa joj ti pokušavaš objasnit da nisi odavde, iz Rijeke, nego iz Istre i da si ovdje zbog studija. Pa te onda pita gdje ovdje živiš, jesi li u kvartu… I tako to traje zauvijek, sve dok ne pomisliš da toaletni papir jednostavno nije bio vrijedan svog tog truda.

Ili je tako barem u mom slučaju.

O čemu da uopće pišem? O facijalnoj ekspresiji GreyWorma? O Missandeinojafro frizuri? O Varysovoj lepezi? Samovom povraćanju?

Dobro, da, mogu pričati o Tornju sreće, ali prvo da riješim sve ostalo, jer onda ću moći počet zaboravljat sve što se dogodilo u ovoj epizodi, a što prije zaboravim, to bolje.

Većina likova trenutno je u jednoj od dvije situacije: ili se vrte u krug ili su stagnirani.

Svi likovi u Kraljevom Grudobranu (King’s Landingu) se vrte u krug, konstantno ponavljaju iste dijaloge koji ne znače ništa. Tako je Tommen napokon obznanio glavnog Vrapcu da je on kralj i da želi da puste Margaery. U ovoj se sceni ništa nije dogodilo, osim što je Vrabac ponovno pričao o tome kako on ne odlučuje ništa, već bog… Bla, bla, bla, hoće li ga Cersei ubit već jednom pa da se odmah počnemo baviti pravim problemima? Tipa, Dorneom, kojeg svi, gledatelji i likovi, žele vidjeti kako gori. Kad smo već kod Cersei, posljednje tri epizode priča o osveti ili čemu već, a za sada ne radi ništa, samo biva praćena svojim entourageom koji se sastoji od Jaimea i Roberta Stronga. I iako je Jaime nešto pričljiviji od dvojice, ja se ne sjećam ijedne rečenice koju je izgovorio pa ih stoga stavljam u istu kategoriju. A Roberta Stronga sad pak zovu Gregor. Pretpostavljam zato jer je Qyburn u nekom trenutku zaključio da preimenovanje ipak nije baš neka najbolja ideja pa je samo odmahnuo rukama i zaključio da ga se ipak može zvati Gregor, ionako svi znaju da je to on.

Što se stagniranih likova tiče, tu ekipu predvodi Tyrion. Ako itko zna u kojem smjeru ide taj lik, neka mi javi. Tu i tamo dobijemo nekakav šaljiv komadić dijaloga koji ne služi ničemu, kao što ne služi ni razvoju likova u tim trenucima pošto ionako sve te likove već odavno znamo. Na isti način bismo mogli pratiti Tyrionov život do kraja njegovog nerealno dugačkog života. Bran i Arya su jednako stagnirani. Moglo bi se reći da uče i spremaju svoje nove vještine za ono što tek dolazi, ali realno, mi ne vidimo da se događa išta novo. Arya postaje bolja u mahanju štapom i nakon ove epizode više nije slijepa, ali iskreno sumnjam da će njezino “ja sam nitko” stajalište trajati nešto posebno dugo. Ne znam kako će završiti ta radnja, ali istovremeno me uopće ne zanima.

Bran je u međuvremenu postao inkarnirana ekspozicija. Njega se podučava ‘svemu’, kako nam je rečeno u ovoj epizodi, što je jako lijep način za reći ‘nemamo pojma, ali zbog njega imamo flashbackove!’.

Tako smo napokon vidjeli famozni Toranj sreće, jedan od najlegendarnijih trenutaka iz rata Roberta Baratheona. I naravno, scena je odrađena poprilično dobro. Akcija je nabrijavajuća i Arthur Dayne je stvarno dobio svojih pet minuta slave, kao što je i trebao dobiti.

A nakon borbe, kada je tek trebalo doći ono što smo svi zapravo čekali… Scenaristi su rekli: „Ovo je bilo dosta za danas.“ Pa čak i nakon što je Bran zaključio da želi saznati što se dogodilo dalje, kao što želimo i mi od kako smo saznali što se tamo vjerojatno dogodilo, scenaristi su nastavili biti dosadno uporni i jednostavno prekinuli cijelu stvar. Za to nema pravog razloga osim što, valjda, još nije vrijeme da saznamo da je Jon zapravo *cenzura*. Što znači da *cenzura* i *cenzura* i onda će jahati zmaja dok *cenzura* za *cenzura* i *cenzura*. Jedva čekam da se to dogodi! Biti će epično!

Daenerys je trenutno posebno zanimljiv lik jer je istovremeno stagnirana i ide u krug. Izgleda da kad god moraju nekako popunit pet minuta epizode, Daenerys izgovori svih svojih šesto nadimaka. Već petnaest godina čekamo da napadne Westeros, a trenutno, u seriji i u knjigama, stvari ne izgledaju kao da mogu biti dalje od toga. Možda bi umirovljenički dom za khaleesi žene bio njezin savršen kraj. Skupila je vojsku, prepustila je Tyrionu koji bi možda čak mogao nešto napraviti s njom i onda otišla igrati fantasybingo pritom pričajući s drugim bivšim princezama koji je Khal imao najvećega. Nije da nam fali Tagaryena, trenutno ih ima više od Martella, Baratheona i Arryna zajedno. Ali dosta o Dany, vratimo se ponovno na razgovore…

Jedini iole zanimljiv dijalog u epizodi bio je onaj između Ramsaya i novog vodećeg Umbera koji si je svojim bogatim rječnikom osigurao titulu najboljeg lika ove epizode.

I baš kad sam mislio da smo dobili dobrog lika sa sjevera koji će preuzeti ulogu legendarnog Manderlya iz knjige… Dobili smo još jedno razočaranje.
Jer kada je rekao da Ramsayu donosi ‘dar’, ja sam već mogao vidjeti pitu od Freyetine. Kad ono Osha, Rickon i MRTVI SHAGGYDOG!

Kako se usuđujete D&D?

Možete psima bacati bebe, mučiti, trovati i silovati ljude, ali ubiti životinju… Što vas prva sezona ničemu nije naučila?! Još uvijek se nisam oporavio od smrti Lady i GreyWinda, a sad još i ovo…

Ali onda su objesili Ollya pa ajde, pola vam se prašta.

S time da vjerojatno puno govori o meni to što je jedan od rijetkih plusova ove epizode obješeno dijete.
Ova serija će me uništit jedan dan.