Dnevnik pobunjenika #3: Pred oluju

Kako se približavamo polovici sezone, Andor nas i dalje ne prestaje iznenađivati. Da slučajno maknemo Star Wars elemente, ostala bi nam dobra priča. Jedini problem je, da je tempo i dalje usporen. Što nekim gledateljima može predstavljati problem. Pogotovo u ovoj zadnjoj epizodi, koja je praktički zatišje pred oluju, ali i prvoklasna karakterna drama.

Udarac sjekiri

Naslov pete epizode, The Axe Forgets, odlično oslikava radnju. Izreka jednog od pobunjenika, „Sjekira zaboravlja, ali drvo pamti,“ tradicionalna je afrička poslovica koja ukazuje na traume koje opresor nanosi onima koji su pod opresijom, traume kojih sam opresor nije ni svjestan, te ih brzo zaboravi. No druga strana pamti, i poput naše male skupine pobunjenika na Aldhani, strpljivo čeka priliku da uzvrati taj udarac. To se reflektira i na samoj tematici epizode. Cijela epizoda jedna je velika priprema, očekivanje, polagano dizanje tenzija, za neizbježni trenutak. Trenutak u kojem će mali tim pobunjenika, uključujući i samog Cassiana Andora nanijeti prvi veći udar, bahatoj i nemarnoj Galaktičkoj imperiji.

To naravno dovodi do nemira među članovima tima. Kao i nepovjerenja prema Andoru, tj. „Clemu“ koji eskalira u konflikt nakon što jedan od pobunjenika, Skeen (Ebon Moss-Bachrach) otkrije da naš „heroj“ nosi skupocjeni Kyber kristal (koji mu je prethodno dao Luthien), te natjera Andora da se razotkrije kao plaćenik, što je nedvojbeno šokiralo idealista Nemika (Alex Lawther), koji me jako podsjeća na rusku intelligentsiu pred revoluciju (što nije slučajnost). Dok bolje upoznajemo ovaj mali tim, sve mi se više čini da će netko ili više njih nastradati u nadolazećoj misiji. I za razliku od nekih drugih Star Wars serijala (pa čak i filmova), ovo bi mogao biti prvi put da zaista strahujem za likove koje sam tek nedavno upoznao. Andor je zaista poseban.

Banalnost zla

Šačica hrabrih nisu jedini koji se spremaju za rizični napad. Poručnik Gorn (Sule Rimi), Imperijalac dobrog srca, radi sve što može da taj napad prođe uspješno. Fascinantno je promatrati situaciju s ove rijetko viđene perspektive, pogotovo ako stavimo Gorna u kontrast s časnikom Kimzijem (Nick Blood), koji ne skriva prijezir prema lokalnom stanovništvu, koje je Imperij skoro istrijebio. Fašistički prizvuk nije nimalo suptilan, ali je odlično prikazan, kroz jezivi, ali nonšalantni komentar časnika.

Nažalost, u ovoj epizodi nismo dobili više zakulisnih scena iz hodnika ISB-a, ali smo imali priliku vidjeti još jedan banalan trenutak – u kojem Deedra Meero ispija aspirin, da se usredotoči na noćni posao. Istovremeno na Praxisu, koji je sad pod imperijalnom čizmom, glavna briga novih okupatora je mjesto za smjestiti svoj ured. Banalnost zla (rijetko viđena u Star Wars univerzumu), i dalje je jedna od glavnih tema ovog sve zanimljivijeg serijala. A biti će interesantno vidjet kako će se u ovu situaciju uklopiti Syril Karn (Kyle Soller), koji se nakon neslavnog gubitka posla morao vratiti kući na Coruscant, u svoju staru sobu. Ovi mali detalji, poput figurica klonskih ratnika iz djetinjstva, kao i pokušaj njegove majke da ga uhljebi na novu poziciju, jezivi su na drugi način, neugodno nas podsjećajući na našu svakodnevnicu.

Kraj i početak

Banalnosti zla suprotstavljeni su pokušaji nekoliko pojedinaca da iskoriste svoju moć i utjecaj i naprave promjenu. No čak i ti ljudi nisu superheroji. Naprotiv, oni su likovi od krvi i mesa, koji pored svojih tajnih života, moraju riješiti niz svakodnevnih problema. Genevieve O’Reilly naprosto briljira kao Mon Mothma, kojoj najveći problem predstavlja kćer tinejdžerka, i njen pohlepni beskrupulozni muž. Jedan od najvećih misterija serije za mene je, kako su njih dvoje uopće završili zajedno? Jer scena vožnje u limuzini bolno pokazuje da nemaju ama baš ništa zajedničko.

U tom trenutku, ali i u kasnijoj sceni dijaloga između Luthena i Kleye (Elizabeth Dulau), njegove „pomoćnice,“ Andor se pretvara u prvoklasni politički triler, i nadam se da ćemo u narednim epizodama dobiti više ovakvih trenutaka. Pogotovo kad se radnja preseli u Senat. Iako serijal i dalje muče problemi sa strukturom (mišljenja sam da su sve epizode trebali izaći u isto vrijeme), zadnja scena odlično zaokružuje radnju epizode, i postavlja temelje za ono što slijedi. Da utješi Luthena, zabrinutog za nadolazeću misiju, Kleya mu jasno daje do znanja da će se sve riješiti, na ovaj ili onaj način: „Sve će biti gotovo sutra u ovo vrijeme”, kaže Kleya, na što, Luthen uzvraća: “Ili će tek početi.” Po meni, oba su odgovora ispravna, budući da Pobuna samo što nije počela.