Captain’s log #9: Sjenka propasti

„I u Arkadiji ja (sam)“ iliti u originalu „Et in Arcadia Ego“, naziv je slike koju je u prvoj polovici sedamnaestog stoljeća naslikao francuski slikar Nicolas Poussin. Slika prikazuje skupinu pastira koji s nevjericom promatraju staru grobnicu. „Ja“ ovdje označava smrt, koja je prisutna čak i u idiličnoj Arkadiji. Time slika postaje memento mori, podsjetnik da se čak i u utopiji ne može izbjeći sjenka propasti. Zašto govorim o ovoj slici u osvrtu na Star Trek: Picard? Zato jer su scenaristički duo Michael Chabon, Ayelet Waldman i (uh) režiser Akiva Goldsman, možda imali na umu obećavajući koncept, ali su njegovom lošom realizacijom stigli blizu da ponište sve ono dobro do sada napravljeno u seriji. Predzadnja epizoda prve sezone, Et in Arcadia Ego part I, dovela je Picarda i ekipu u još jednu od situacija u kojoj su oni posljednja linija obrane Federacije, ali i svih bioloških bića, od katastrofe galaktičkih proporcija, te nas nepotrebno podsjetila na očito zbrzano finale druge sezone „Discoveryja“. Istovremeno, u trenutku kada nam je preostao doslovno još jedan sat do kraja radnje (ili sve vjerojatnijeg cliffhangera), kraj epizode ostavio nas je zbunjenima oko smjera kojim „Picard“ namjerava ići i kako bi sve ovo moglo završiti.

Neplanirani pad

Star Trek: Picard

Ovoga tjedna izostao je uobičajeni flashback, te epizoda započinje dolaskom La Sirene i njene male posade u orbitu planeta Coppelius. Put kroz transwarp tunel doveo je Picarda i ekipu do pravog doma Soji. La Sirena je stigla na cilj nekoliko dana prije Zhat Vash armade. Ali ne sama, jer iz tunela izlazi Narekov brod koji odmah otvara paljbu. Slijedi impresivna dogfight scena između dva mala broda, kojoj se ubrzo pridružuje i posljedni pridošlica, masivni Artefakt. Ironično, odmah nakon dolaska Borg Kocke, sva tri broda dolaze pod napad … pričekajte … gigantskih Orhideja. U razmjerno kratkom vremenu sva tri broda ruše se na površinu planeta. Ova uvodna scena daje naslutiti i najveći problem epizode, a to je da se u razmjerno kratko vrijeme na ekranu događa toliko toga, da je na trenutke radnju teško pratiti. Izgleda kao da je kreativni tim došao s nekoliko različitih ideja koje traže barem dvije epizode za realizaciju, a ugurane su u jednu. A ovo je samo početak.

Star Trek: Picard

Jer u idućih petnaestak minuta, Picard otkriva svom timu da boluje od neizlječivog sindroma, ali umjesto prijeko potrebnog vremena za refleksiju, posada odmah kreće na dužu šetnju prema srušenoj Kocki, koja dovodi do pomalo forsiranog emotivnog susreta Picarda i Elnora, kao i kratkog dijaloga sa Sedmom od Devet. Sve ovo je veoma zbrzano, mogao bi reći i nepotrebno, jer osim saznanja o razmjeru prijetnje Zhat Vasha (i to velike prijetnje – 218  brodova je na putu prema Coppeliusu), događaji na Kocki ne pridonose glavnoj radnji. A dodatnu konfuziju unosi Picardova odluka da razriješi Elnora dužnosti qalankhkaia, umjesto da im se mladi Romulanac pridruži u dovršetku njegove misije. Pogotovo u trenutku u kojem je sugerirano da se Picard bliži svojemu možebitnom kraju. Umjesto toga, Elnor ostaje u društvu Sedme, na nefunkcionalnoj Kocki, čija je obnova malo vjerojatna. Mada, s Borgom se nikad ne zna. A tu je i dodatni problem da je propuštena prilika da vidimo posljedice odluke Sedme da kratkotrajno postane Borg Kraljica.

Soji se vraća kući

Star Trek: Picard

No i ti početni događaji još su i dobri, u usporedbi sa Sojinim povratkom kući, svojoj synth familiji. Jer zbog nekog razloga, scenaristi su se odlučili za generični prikaz utopije, gdje sintetici poput svemirskih hipija provode svoje dane u trivijalnim aktivnostima (Čini se da nikome nije palo na pamet da prikažu Coppelius koloniju kao znanstvenu utopiju). A tu je naravno i problem s ulogom Brenta Spinera. Od prvih najava, znali smo da će se Spiner pojaviti u „Picardu“, i to u važnijoj ulozi. Sada smo konačno saznali kojoj. Jer Soji i ekipu ne dočekuju samo raznorazni synth parovi, već i jedan znanstvenik, čovjek. Naime, Bruce Maddox nije bio jedini koji je radio na ovom impresivnom projektu. Pomoć mu je pružio njegov prijatelj i kolega, doktor Altan Inigo Soong. Nemojte me krivo shvatiti, i ja sam se, poput mnogih od vas, obradovao pojavom Spinera na ekranu. Ali ne mogu se oteti dojmu, da je taj povratak loše izveden, i da nije prouzročio toliku emociju poput recimo, povratka Rikera, Deanne ili Sedme. Altan jako podsjeća na ekscentričnog pretka Datinog tvorca, ludog znanstvenika Arika Soonga, kojeg smo mogli vidjeti u nekoliko epizoda „Enterprisea“. Njegov dolazak izgleda forsiran, budući da nikad nismo čuli da je Noonien Soong imao biološkog sina, te ispada više kao fanservice, nego važan dio radnje. A posebno problematičan je i odnos Altana prema Jurati, njegova mlaka osuda ubojstva Maddoxa. Jedini utješni element je golem na kojem trenutno radi. Sintetik u koji namjerava preseliti svoju svijest, i koji otvara mogućnost za povratak Date.

Star Trek: Picard

Altan Inigo Soong nije jedini lider kolonije koji dočekuje Soji. Tu je i Sutra, blizanka nesretno nastradale Jane, sintetik koji je kopija Soji, ali je njena koža zlatnog sjaja, vjerojatno modelirana po tonu kože samoga Date. Od njene prve pojave, očito je da je ovo sintetik drugačiji od ostalih. Jer Sutra je uspijela savladati, ili je programirana da koristi vulkanski mind meld, koji koristi na Agnes Jurati. Ako zanemarimo niz pitanja kako umjetno biće može imati telepatske sposobnosti (i to veoma napredne), upravo je Sutra finalni ključ da se riješi zagonetka „opomene“. U subverziji tropa, Sutra shvaća da „upozorenje“ koje je stvorilo Zhat Vash (te ih poslalo na milenijima dugu misiju protiv napredne umjetne inteligencije), nije nikad bilo namjenjeno biološkim mozgovima. Upravo suprotno, „upozorenje“ je poruka namijenjena naprednoj umjetnoj inteligenciji, s instrukcijama kako prizvati prastaru i moćnu synth civilizaciju, u borbi protiv njihovih organskih neprijatelja. Ironično, misija Picarda da spasi sintetike tako pokreće završni element u samoispunjavajućem proročanstvu, jer bez njegova dolaska na Coppelius, te upozorenja o primicanju romulanske armade, Sutra nikad ne bi došla u doticaj s „opomenom“, koja sinteticima nudi prijeko potrebne saveznike. Ovo otkriće također pretvara Zhat Vash, iz negativaca, u grupu koja je zapravo iz određene perspektive bila u pravu. Pitanje je kako će gledatelji reagirati na ovako (ne)očekivanu zamjenu pozicija.

Dolazak sjene

A da je ovaj razvoj događaja krenuo u smjeru koji Picard nije očekivao, pokazuje i to da je Sutra zataškala ovu važnu informaciju, o postojanju moćne synth civilizacije, koja je ujedno i prijetnja svome organskom životu u galaksiji. Da stvar bude i gora, Sutra u svom planu dobiva neočekivanog saveznika. Naime, Narek je preživio pad svoga broda, te je završio u zarobljeništvu. Upravo je Sutra ta, koja vidi priliku, i iscenira brutalni napad na drugog sintetika, te pušta Nareka na slobodu. Sve je više izgledno da će upravo Narek postati neočekivani saveznik Picarda i njegova tima. A ta će im pomoć biti potrebna, jer je tijekom komemoracije svoje nastradale „sestre“ Sutra pokazala svoje pravo lice. Sutra je uspjela dobiti podršku svih sintetika u koloniji, uključujući i samu Soji, da prizove moćne, ali opasne synth saveznike. Na njenu stranu je stao i sam doktor Soong, koji (moram priznati ispravno) objašnjava Picardu da je njegova ponuda za pomoć samo kratkotrajna mjera, te da ne može računati na podršku Zvjezdane flote. Konačan udar Picardu je podrška planu Jurati, koja je odlučila pomoći sinteticima.

Star Trek: Picard

Ovaj neočekivan razvoj događaja, posljedica je Picardova superiornog ponašanja, na koje sam dugo čekao. Ostarjeli admiral iz epizode u epizodu (uz par iznimki) radio je jednu te istu grešku, nepriznavajući da je možda on taj koji je pogriješio, te donoseći odluke koje su druge stavljale u opasnost. Sada, izdan od onih kojima je trebao pomoći (iako se postavlja pitanje da li je Soji stvarno na strani Sutre, kao i Jurati), Picard je konačno prisiljen da se suoči s posljedicama svojih odluka. Njegovi pokušaji da spriječi nasilnu soluciju, pozivanjem na mirni put, nadu, te pomoć Flote, neslavno je propao. S Picardom u kućnom pritvoru, i Zhat Vash armadom koja se primiče Coppeliusu, čeka nas, nadam se, uzbudljivo finale. Finale, koje ako ga dobro izvedu, još uvijek može završiti prvu sezonu u velikom stilu.

Dodatne opservacije:

    • Postoji još jedna zanimljiva veza između Poussinove slike i epizode. Poussin je naslikao dvije verzije „Et in Arcadio ego“. Prva, poznatija slika (koju možete vidjeti ovdje) naslikana je između 1637.-38., i nalazi se u Louvreu. Druga, naslikana 1627. nalazi se u Chatsworth House. Slika „Kćeri“, koju je naslikao Data, i koja je pokrenula Picardovu misiju također je prikazana u dvije verzije. Jedna u kojoj je Dahj (ili Soji/Jana/Sutra) prikazana kako gleda uzburkano more od straga, i druga, koja prikazuje istu scenu, ali s vidljivim licem djevojke.

Star Trek: Picard

  • Scena dolaska Artefakta iz transwarp tunela nije samo najbolji vizualni efekt epizode, već možda i sezone. Također, pohvale mogu dati i impresivnoj sceni napada „orhideja“. Nažalost, tu pohvale prestaju, jer su scene na planetu, a pogotovo dizajn same kolonije, neočekivano loše i neiventivne. Umjesto futurističke arhitekture, dobili smo generički (modificirani) kompleks.
  • Picard ne može računati na podršku Riosa i Raffi tijekom njegovog završnog (i neuspješnog) pokušaja da odgovori sintetike od nasilne solucije, jer su se ovo dvoje ranije zaputili natrag da poprave La Sirenu. Njihov jedini alat je poklon sintetika, čudni alat koji popravlja stvari…korištenjem mašte!? Ovaj kratak, i potpuno nepotreban detalj, samo potvrđuje probleme konfuzne radnje u epizodi.
  • Još jedna čudna scena je oproštaj Picarda i Raffi, emocionalna scena koja nema smisla. Da li su Picard i njegova bivša prva časnica doista gajili nikad pokazane osjećaje jedno prema drugom? Sve u svemu, mogli smo bez ove scene.
  • Problem nije samo s nepotrebnim scenama. Jedan od instrumentalnih elemenata u radnji je ubojstvo sintetika Sage. Nije jasno je li ubojstvo izveo Narek ili Sutra, iako je sigurno da je ono dio Sutrinog plana. Kako god bilo, teško je povjerovati da bi napredna kreacija, poput sintetika tako lako mogla biti eliminirana jednim ubodom u oko
  • Jedan od rijetkih dobrih detalja u epizodi su automatski sigurnosni pojasevi, koji su često odsutni na Trek brodovima. Pojasevi su se pojavili samo u „Nemesis“ filmu i to u izbačenoj sceni.
  • Naposljetku završit ću u svjetlom tonu. Iako je ovo mali detalj, izuzetno me oduševila kratka pojava sintetičke riđe mačke koja pravi društvo doktoru Soongu – Spot II. Budući da je Elnor na istom planetu, nadam se da će u finalu ovaj Romulanac ispuniti svoju želju, i upoznati se s krznenom lopticom.

Check Also

Tenet: kornukopija izvrnute realnosti

Narativno i tehnički kompleksan, posljednji u nizu Nolanovih uradaka – Tenet, kornukopija je globalnog kaosa …

Anna: Niccolo Ammaniti, kad djeca moraju prerano odrasti

Početkom ljeta pročitala sam, za sada, najdraži naslov ove godine. Radi se o romanu Ja …

Web Statistics