Captain’s Log #3.9: Glas Borga

Od samog početka treće sezone, Star Trek: Picard, opravdao je promjenu na kapetanskoj stolici. Jer showrunner Terry Matalas promijenio je kurs ovog problematičnog serijala nabolje, te okupio kultnu postavu iz TNG-a. A u pretposljednjoj epizodi – Vox – ta je posada, predvođena admiralom Jean-Lucom Picardom, postala i posljednja i jedina nada Zvjezdane flote, Federacije, ako ne i Star Treka kao takvog. Bila je ovo doista odlična epizoda, koja je na pomalo neočekivan način iskombinirala staro i novo, te još jednom pokazala da nostalgija, ako se pametno iskoristi, može doprinijeti samoj radnji.

Neprijatelj iza vrata

Za početak, konačno smo otkrili misterij crvenih vrata u umu Jacka Crushera. I da, radi se o Borgu. Ovaj omiljeni antagonist TNG-ove ere Star Treka, te praktički maskota „Picarda“ vratio se još jednom, i to u svojoj najboljoj i najzanimljivoj varijanti. Kao najveća opasnost za Federaciju Ujedinjenih Planeta i Zvjezdanu flotu. Ovdje valja istaknuti i povratak Borg kraljice, koja zvuči kao Alice Krige, iz najboljeg TNG-ovog filma „First Contact.“ Sličnosti tu ne prestaju. Jer „Vox“ je praktički nastavak „First Contacta“ i kultnog two-partera „Best of the Both Worlds I i II.“ Picard, čini se ne može izbjeći grijehove prošlosti, koje je počinio prije više od 30 godina kao Locutus.

Star Trek: Picard

Jack Crusher ne boluje od Irumodic sindroma, a bome od njega nije bolovao ni Picard. Zapravo cijelo vrijeme Picard je prolazio kroz posljedice asimilacije, koja je rezultirala evolucijom Borga. Jack je tako postao nositelj novog gena, gena koji bi mogao dovršiti proces koji je (nevoljko) započeo njegov otac. Moram priznati da je ovakav razvoj događaja ojačao radnju, te pretvorio već izlizani Borg u fascinantan element završnice. A da ne spominjem sve male detalje, koji su se sada posložili u slagalicu. Pogotovo ako ste pažljivo pratili događaje od samog početka – Picardov dnevnički zapis, kapetan Shaw i njegova trauma nakon bitke kod Wolf 359, ili superiorna tehnologija na Shrikeu.

Flota u oluji

A što je sa mjenjolikima i njihovim paklenim planom, iza kojeg zapravo stoji Borg. Jer Vadic je, (ne)znajući, komunicirala s Borg kraljicom. Mjenjoliki infiltratori, odradili su dobar posao, iskoristivši DNK iz Picardovog tijela, koji su distribuirali među časnicima Flote uz pomoć teleportera. Potom su okupili kremu Zvjezdane flote na jednoj lokaciji – U Sol sistemu, u orbiti Zemlje. I to brodove, koji pod zapovjedništvom admiralice Shelby, na Enterpriseu F, nesvjesno emuliraju Borg, povezujući se u „kolektiv“. Picard je ispravno primjetio koliko je ovaj manevar ironičan, a stvar postaje još zanimljivija ako se sjetimo da je upravo Elizabeth Shelby (Elizabeth Dennehy) bila stručnjak za Borg u TNG epizodama. Dakle, plan Borga samo što nije izvršen, a Flota se praktički sama predala skrivenom neprijatelju.

Star Trek: Picard

A nakon što USS Titan konačno stigne na proslavu, počinje kaos. Picard i njegova posada mogu samo bespomoćno gledati asimilaciju brodova Flote, koja da stvar bude gora, je inicirana ne od mjenjolikih, već od Jackove generacije. Od mladih zastavnika, budući da ubojiti Borg gen nije prisutan kod starijih časnika. Ovo je intrigantan element radnje, ali i meta komentar, gdje upravo stara Nova generacija Star Treka, pokušava spasiti franšizu, pružajući gledateljima ono što najviše žele – nostalgiju. I to dobro izvedenu nostalgiju. Nažalost, upravo zbog ovakvog koncepta, dolazi do najvećeg problema u epizodi, a time i u serijalu. Kapetanu Shawu, koji mi se od antipatičnog lika pretvorio u jedan od najzanimljivijih, istekao je rok trajanja, te je vrijeme za njegovu herojsku smrt.

Star Trek: Picard

Povratak legende

Dok Jack Crusher bježi s Titana na randezvous s Borg kockom, koji (očekivano) ne ide po planu, Picard i ostatak kultne posade također napušta brod, ali u drugom smjeru. Sjećate se Hangara 12, u kojem je Geordi radio nešto posebno. E pa Hangar 12 je najveće iznenađenje i highlight epizode, ako ne i serijala. Iznenađenje koje je nesumnjivo izazvalo poplavu nostalgije i emocija među gledateljima. Jer kako se boriti protiv Borga i moderne flote kojom upravljaju mladi asimilirani časnici? Odogovor je – nostalgijom! Jer u Hangaru 12 skrivao se – duboki udah – Enterprise! I to ne bilo koji, nego legendarni USS Enterprise D – klase Galaxy! Iskreno, očekivao sam Enterprise E, ali čini se da je Worf nešto skrivio, te ovaj brod nije na raspolaganju.

Star Trek: Picard

A ako ste mislili da je Enterprise D samo eye candy, prevarili ste se. Jer Matalas i njegov tim napravili su nešto nevjerojatno – rekreirali su most kultnoga broda do najsitnijeg detalja! Scena u kojoj posada zauzima svoja mjesta na mostu i napušta hangar nesumnjivo će ući u Trek povijest. I zasluženo. Jer ovo je način na koji se ispravno koristi nostalgija. Reunion je sada kompletan. Brod heroj i njegova posada na putu prema najriskantnoj misiji u nizu riskantnih misija, koja ako se dobro odradi odvodi serijal u Star Trek panteon.

Nešto mi kaže da će se to i dogoditi, i to već ovoga tjedna, kada „Star Trek: Picard“, čeka finalna epizoda.

Check Also

Fallout: prvoklasna zabava u Pustoši

Čini se da je lekcija za uspješnu adaptaciju videoigre usvojena. A to je, ne popravljati …

Dina: Drugi dio – Blockbuster s mozgom i srcem

Denis Villeneuve više je puta izjavio da svoju Dinu vidi kao trilogiju, u kojoj pratimo …

6 comments

  1. Hvala svima na komentarima!

    Drago mi je da se razvila mala mini debata. I da su komentari raznovrsni. Nekima se sviđa, nekima jako, nekima manje, a nekima uopće ne. Što je totalno ok.

    I da, stoji da je Borg već izlizan antagonist (mada kao što sam napisao tu ne krivim Matalasa već Akivu, Kurtza, Chabona i koga već ko je radio na prve dve sezone – gdje su antagonisti ili protagonisti bili…Borg)

    S druge strane da su bili Pah Wraiths, ili Species 8472 bilo bi previse niche. Plus za serijal fokusiran na Picarda, ne bi imalo smisla. Steta, jer Borg je mogao ispasti bolji. Plus kraj su rushali.

    A za nostalgiju. Kao sto sam spomenuo u finalnoj recenziji, moglo se malo to moderirat. Ali, ono sto je ovdje bitno da nostalgija nije for nostalgia sake, vec je stvarno u sluzbi price. I to je ono sto druge serije bi trebale emulirat.

    Sve u svemu dao bi ovoj sezoni 8 od 10. Moglo je bolje da, ali moglo je puno puno gore.

    Matals je prakticki spasio Picarda. I dao nam oprostaj TNG ekipi koji nam je uskracen nakon flopa Nemesisa.

    Iako je njegov 12 Monkeys puno superiorniji.

  2. Da odmah razjasnim: ne recenziram recenziju niti recenzenta (@Vedran: hvala na tjednim osvrtima, štogod ja mislio o predmetu osvrta!), samo se vodim njenom strukturom jer mi je tako lakše… progutati gorčinu. Pa, krenimo redom.
    Da, Borg se vratio… nažalost. Toliko puta upotrijebljen da je postao izlizan i otrcan pa se od ultimativnog uništitelja (OK: asimilatora) Svemira i bliže okolice pretvorio upravo u maskotu. Prethodne epizode su dobro gradile priču i u sebi sam se mislio: „Samo da ne bude Borg!“ Uzalud. Naravno, ovaj Borg i njegova kraljica nemaju nikakve veze s Borgom i Jurati-Borg kraljicom… S jedne strane, nostalgija na svakom koraku i trebamo se prisjetiti svega što je bilo prije 30 i više godina, a s druge strane: isključiti mozak i logiku i zaboraviti ono što je bilo prije jednu (?) godinu/sezonu… Ne sjećam se (srećom) detalja oko Jurati-Borg kraljice, ali zapravo nije ni bitno – ionako kanon nije dio kanona kad se napravi soft-reboot ekstenzije.
    O „paklenosti“ (čitaj: apsurdnosti) kompleksnog i veličanstvenog Borgovog plana dugog 30 godina (!) koji se cijeli zasniva na ideji „NADAJMO se da će JLP imati dijete i NADAJMO se da će ono dovoljno dugo živjeti, da ga nitko i ništa neće ubiti/nastradati – e, onda ćemo mi njima pokazati!“ bolje da i ne pišem. Možda detalji scenaristički prate ovu ideju, ali sama ideja je neopisivo glupa.
    Tu je i degradacija likova koji nisu dio „nostalgičnog zapovjednog mosta“: svođenje stručnjakinje za Borg (!) Shelby na zadnju glupaču koja nakon toliko godina i admiralskoga čina nije u stanju prepoznati uzorak vrste za koju je stručnjakinja! Dalje: ubiti Shawa u bezveznoj sceni jer je zanimljiv i „faca“ pa je postao prijetnja nostalg… bljuv. Da, na životu ostaviti onu čupavu alkos crnkinju iz prethodnih sezona jer je ona… pa, upravo to kako je opisana. Čemu uopće služi taj lik imena koje sam zaboravio?
    I šlag na kraju: Enterprise D… kojem je umjesto nekadašnjih 1000+ članova posade (okej, nisu svi radili u Engineering-u) sada dovoljno 7 (!!!) – budimo iskreni – starih, umornih i izraubanih članova zlatne Nove generacije?
    Previše svega s premalo pameti.

    • Upravo tako, a kritike ne idu ni Inverziji ni onima koji pišu osvrte/recenzije, njima svaka čast i hvala na trudu.

  3. mi mora da smo gledali različite serije :D. Ovo je gledljivo samo zato što su nam zadnjih 10ak godina servirali uglavnom junk i jer puca na nostalgiju.

  4. Imam samo jednu riječ za ovu epizodu: fenomenalno!
    Od ideja, detalja, nostalgije, Enterprise D da ni ne spominjem. Sve lijepo uklopljeno. Gotovo savršeno.

    Rijetko se nađem u situaciji da provjeravam koliko ima još do kraja epizode ali ne zbog toga da jedva čekam da završi već da vidim koliko ću još uživati. 😀 Doduše ima i epizoda koje završe, a imam dojam da je prošlo desetak minuta. 😉 Za mene je to danas prava rijetkost i za film i za serije.

    Treća sezona Picarda pa skoro uz bok TNG-u. Odlično odrađeno.

    Sutra je finale. I da barem traje sat i pol bilo bi odlično. 🙂

    • Gledao #9 i #10 na nagovor. Briga me što će tko reći ili misliti, na kraju #9 došlo mi je da zaplačem. Ovo nije ništa drugo nego još jedna sumorna potvrda da je TNG bio najbolji ST i da je woke ideološko ludilo zaprljalo, iskrivilo i uništilo doslovno sve čega se dotaklo. Nema natrag. Možemo se samo sjećati i žaliti.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Web Statistics