Captain’s Log #2.10: Novi početak

Star Trek Picard završio je sa zbrzanom finalnom epizodom. Unatoč mnogim nedostacima, Farewell nam je na trenutke pružio onaj prepoznatljiv Star Trek osjećaj. Neočekivano, finale druge sezone uspjelo je povezati skoro sve niti radnje na zadovoljavajuć i logičan način. Ali unatoč emotivnim trenucima, u kojima smo ispratili većinu likova, pristojnoj glumi i solidnom rješenju misterije koja je Picarda i njegov tim i vratila u 21 stoljeće, ne mogu se oteti dojmu da je sve ovo moglo biti napravljeno puno bolje.

Spašavanje budućnosti

Jedan od glavnih problema sa zbrzanom radnjom u finalu je brzo i simplificirano rješavanje problema, koji zaslužuju puno više vremena da bi ostavili bitan utisak na radnju. Tako smo u finalnoj epizodi u samo 20 minuta vidjeli razrješenje problema koji je praktički bio i temelj radnje cjelokupne sezone. Brzo, jednostavno i kaotično. Upravo zbog ovakvih problematičnih odluka scenarista i ostatka kreativnog tima, ne samo da nismo osjetili nikakvu realnu opasnost za Renée Picard, već je i ludi znanstvenik Adam Soong sveden na nesposobnog „James Bond zlikovca“ koji puno priča, ali malo govori. A da ne govorimo o potpunom nedostatku osiguranja na povijesno važnom događaju – lansiranju misije Europa. Ili o tome da Tallinnina žrtva nema previše smisla. Da, odluka Tallinn da se preruši u Renée i time spasi mladu djevojku, kao i samu misiju Europa (i budućnost), ispunila je kriptično proročanstvo o Schrödingerovoj Renée, jednoj koja mora umrijeti i jednoj koja će živjeti. Ali malo je čudno da Soongov toksin djeluje na romulansku biologiju… A tu je i pitanje zašto Tallinn, koja posjeduje izuzetno naprednu tehnologiju, nije jednostavno pripremila protuotrov?

Star Trek: Picard

Upravo zbog ovakvog labavog scenarija, scena između Tallinn i Picarda gubi na važnosti i emotivnom utisku. Jedino što spašava cijelu ovu nit radnje je druga emotivna, i nedvojbeno bolja scena, u kojoj Tallinn odlučuje razotkriti svoju ulogu Renée, prije nego se žrtvuje da joj spasi život. S druge strane, doktor Soong se, unatoč propasti njegovog opakog plana, i gubljenju svih informacija zahvaljujući osveti Kore, priprema za nadovezivanje na postojeći Star Trek kanon – plan Khan, koji će ga usmjetiti prema stvaranju eugenički superiornih ratnika. A sama Kore, izgubljena u sadašnjosti, dobila je priliku da ispuni svoj potencijal u budućnosti (ali detaljnije u opservacijama). I eto, radnja je možda (i previše) forsirana, ali svaka od figura ispunila je svoju ulogu, i ako zanemarimo tu sveopću zbrzanost, dobili smo više manje solidno rješenje.

Posljednji pozdrav velikanu

Spriječivši vremenski razlom, Jean Luc Picard i njegov mali tim okupili su se u njegovoj francuskoj vili. Ostavši bez La Sirene i bez mogućnosti povratka u budućnost, ekipa se pripremila za život u 21. stoljeću. Ali nemojmo zaboraviti, jedan od razloga zašto se Picard uopće i našao u prošlosti je Q. Očekivano, nakon što Picard vrati ključ na mjesto gdje će ga jednog dana naći njegova mlađa verzija (putovanja kroz vrijeme su uvijek komplicirana), ukazuje mu se nitko drugi nego Q. Koji osim onog prijeko potrebnog Star Trek momenta, u emotivnom razgovoru objašnjava Picardu i gledateljima zašto smo uopće zaglavili u 21. stoljeću. Čini se da je svemoćno biće izabralo Picarda za svog omiljenog smrtnika, te je Q prije nego što napusti svoje postojanje, odlučio dati priliku ostarjelom admiralu da se suoči sa svojom traumatičnom prošlosti. Razgovor u zimskom vrtu je možda i najbolja scena (ne samo u epizodi, već i u čitavoj sezoni), koja daje priliku da Sir Patrick Stewart i John de Lancie u potpunosti iskoriste svoj glumački potencijal. Ali i dokaz da je John de Lancie trebao dobiti više vremena pred kamerama.

Star Trek: Picard

Upravo to suočavanje, prihvaćanje činjenice da Picard nije kriv za samoubojstvo svoje majke, pomoglo je Picardu i da riješi posljednji misterij slagalice – prihvati poziv u pomoć Borgove kraljice, umjesto samouništenja broda, ali ne prije nego što se oprosti od svojeg kolege i člana tima. Ranije sam govorio da Rios, nakon napalma leptira, mora ostati u 21. stoljeću. I upravo se to dogodilo. Ali unatoč tome da je Rios pronašao srodnu dušu u doktorici Terezi, teško mi je povjerovati da za njega nema mjesta u budućnosti. Zar Rios nije još u prvoj epizodi prikazan kao kapetan broda Zvjezdane flote koji uživa u svojoj ulozi? Bilo kako bilo, Rios je napustio tim, dok se ostatak uz pomoć Qa, vratio u 24. stoljeće.

Neiskorišteni potencijal (i)

Povratak na USS Stargazer ujedno je jedan od onih trenutaka u kojim možemo vidjeti neiskorišten potencijal sezone. Jer teško se oteti dojmu da je vrijeme u 21. stoljeću potraćeno na fillere i nepotrebne niti radnje. Upravo na zapovjednom mostu Stargazera shvaćamo da doista gledamo Star Trek. Tu je onaj klasičan moment u kojemu antagonist ispada saveznik. Da, misteriozna Borgova kraljica koja je preuzela kontrolu nad brodom, te natjerala Picarda da aktivira samouništenje je upravo Borg Jurati. Da, Sedma se odlično snalazi u ulozi kapetana dok je odsutnost Riosa na mostu jako primjetna. I da, Elnor (koji se očekivano vratio iz mrtvih) još je jedna propuštena prilika.

Star Trek: Picard

U nekoj drugoj realnosti, razlog zbog kojeg se Borg Jurati i obratila Picardu za pomoć, dobio bi više vremena. Ovako, stvaranje transwarp koridora je efektna scena, ali ne i više od toga. Nakon što je još jedna galaktička kataklizma izbjegnuta (i to prije nego što je uopće poprimila ikakvu prijeteću ulogu), Borg Jurati otkriva Picardu da je sve ovo uvertira u još jednu galaktičku prijetnju, koju ćemo vjerojatno (nadam se) vidjet u narednoj sezoni. Nakon spriječavanja katastrofe (koja to nije) ostatak tima okuplja se gdje drugdje nego u 10 Forward baru, što nam daje priliku da još jednom vidimo Whoopi Goldberg kao Guinan, i time shvatimo da je ova sezona potratila još jedan glumački potencijal. Ipak taj susret, bar na trenutak, pružio je onaj toliko potrebni osjećaj zajedništva, i posade kao male obitelji. Ovo je ujedno i odličan izbor za završnu scenu epizode. Ipak, ovo je „Star Trek: Picard“, gdje scenaristi čudnim odlukama nepotrebno kompliciraju radnju. Tako smo umjesto završne scene u baru, finale zaključili scenom reuniona Picarda i Laris, koja mi do trenutka pisanja ovih redaka još nije jasna. A vjerujem ni mnogim drugim fanovima.

Star Trek: Picard

Odlazak novog, dolazak starog

Očekivano, Star Trek: Picard, završio je drugu sezonu sa zbrzanim finalom. Neočekivano – Farewell – završna epizoda, bila je bolja nego što sam očekivao: emotivan i na trenutke prepoznatljiv Star Trek feeling. Unatoč nekim zaista dobrim momentima, ne mogu se oteti dojmu da je cjelokupni dojam ne samo ove epizode, već i cijele sezone, mogao biti puno bolji da smo umjesto nepotrebnih fillera koji su dominirali sezonom, imali kompleksnije i bolje razrađeno finale, podijeljeno u više epizoda. Ovako, druga sezona ostaje neravnomjerno ostvarenje, između kaotične prve sezone i nadajmo se nečeg stvarno posebnog u nadolazećoj trećoj i završnoj sezoni.

A upravo je treća sezona i jedan od razloga zašto je srednji dio „Picard trilogije“ toliko konfuzan. Obje sezone snimale su se istovremeno, i sad je već i poznato da je druga sezona dobila manje pozornosti showrunnera Terryja Matalasa, uz manji budžet. A povratak TNG ekipe u trećoj sezoni znači da smo se na kraju ove oprostili od većine stalne postave „Picarda“. Seriju su tako napustili Santiago Cabrera, Allison Pill, Evan Evagora i Isa Brioni. Pitanje je što će biti s Orlom Brady, pogotovo nakon konfuzne finalne scene. Ostaje se nadati da su unatoč svim nedostacima „Picarda“ (a nije da ih nema), scenaristi, glumci i ostatak kreativnog tima uspjeli posložiti prioritete, te da će treća i posljednja sezona pružiti fanovima toliko potrebni zadovoljavajući kraj, ali i dostojno ispratiti TNG posadu.

Dodatne opservacije:

  • Finale druge sezone doista je razrješilo sve niti radnje. Čak i onu najnepotrebniju, vezanu za Kore. Nakon što se osvetila ocu, Kore je dobila misteriozni poziv koji ju je odveo na sastanak s nikim drugim nego Wesleyjem Crusherom. Osim momenta nostalgije, koji je nakratko pokazao Wesleyja u ulozi „Putnika“, Kore je dobila i iskoristila priliku da i sama preuzme tu ulogu. Jedini problem s ovom scenom je da Wil Wheaton previše uživa u svojoj ulozi, te imamo dojam da gledamo glumca a ne Trek lika.
  • Preuzimanje kontrole nad ubojitim dronovima još je jedna od nepotrebnih i loše izvedenih scena. Da, Raffi i Rios imali su rijetku priliku da naprave nešto korisno u epizodi, ali moglo se i bez toga.
  • Kao što sam se bojao, povratak Soonga iz Francuske u Ameriku, nažalost je zbrzan. Jer kako je Soong, unatoč svojem bogatstvu i vezama mogao preći ocean brže od Picarda i ekipe koji su imali teleporter?
  • Iako su scenaristi prikazali da je Rios skupio većinu predmeta iz 24. stoljeća u pokušaju da izbjegne utjecaj na vrijeme, nepotrebne odluke iz ranijih epizoda i dalje ne sprečavaju efekt leptira. Što je s pobjeglim imigrantima, ili nestalim plaćenicima. Zar ćemo samo tako povjerovati da ovi i drugi događaji nisu imali nikakv utjecaj na budućnost?
  • Čini se da je Teresin sin Ricardo postao jedan od članova znanstvenog tima koji je iskoristio organizam koji je Renée pronašla tijekom misije Europa da počisti oceane i atmosferu Zemlje. Problem je da nekoliko godina kasnije izbija treći svjetski rat, gdje nuklearna radijacija poništava većinu ovih postignuća…

Check Also

Finalisti nagrade Locus za 2022. godinu

Svake godine u Seattleu dodjeljuje se jedna od najprestižnijih žanrovskih književnih nagrada – Locus Award. …

Captain’s log #2.9: Izgubljeno i nađeno

Star Trek: Picarda do kraja druge sezone dijeli još jedna epizoda, te smo konačno dobili …

Leave a Reply

Your email address will not be published.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Web Statistics