Blood Red Sky: jedna otmica aviona postaje ekstremno krvavi let!

Die Welle je njemački film iz 2008. godine koji je izrazito intrigantnu hipotezu poprilično uspješno transformirao sa stranica romana na velika platna i TV ekrane. Jedan od tri zadužena scenarista za adaptaciju romana u film bio je Peter Thorwarth, pedesetogodišnjak rođen u Dortmundu. Iako je to daleko od njegovog prvog angažmana, to je prvi film koji sam gledao u čijem je stvaranju Thorwarth sudjelovao. Drugi je Blood Red Sky, film koji je on napisao, ali i režirao. Iako je njemačkoj javnosti poznatiji kao redatelj i spisatelj komedija, horor je nešto čime se htio baviti od najranijeg djetinjstva kada je s prijateljima snimao filmiće od vlastitog džeparca.

Križanac između drame, otmice, akcije i horora na prvu zvuči pomalo jeftino i kao potencijalna katastrofa koja ide direktno na video. Međutim, Blood Red Sky uspijeva u većini svojih namjera i uspješno kombinira naizgled nespojive elemente. Volio bih da svi plakati, foršpani i isječci iz filma nisu otkrili kako je ovo film o vampirima, ali živimo u vremenu kada najave za film traju preko tri minute i u kratkim, ispresjecanim scenama saznamo gotovo sve važno što se o filmu ima za reći. Rijetko sam iznenađen, rijetko očekivanja temeljim samo na bazi naslova i plakata, a sve i da želim izbjeći svu silu (pre)dugih foršpana aktivno moram preskakati videe na društvenim mrežama ili svjesno kasniti desetak minuta u kino kako bih preskočio sve najave. Preferiram pristup Christophera Nolana koji svoje filmove pokušava maksimalno sakriti sve do premijere, a foršpani su kratki te služe samo kao motivacija za konzumiranjem cijelog uradka. Nedavno je i Neill Blomkamp iznjedrio film Demonic koji je rađen u maksimalnoj tajnosti. Nedostaje mi više takvih pokušaja skrivanja iako sam svjestan studijskih potražnji pred izlazak filma i utjecaja koji reklamne kampanje imaju na zaradu.

Blood Red Sky

Transatlantic 473 alternativni je naziv za Blood Red Sky koji daje do znanja da se radnja odvija primarno u putničkom zrakoplovu. Film počinje, kako trendovi nalažu u suvremenoj kinematografiji, flashforwardom koji prikazuje što se dogodilo nakon što je avion sletio negdje u Škotskoj. Nakon toga radnja se okreće onome što se dogodilo satima ranije, počevši od samog aerodroma gdje se majka Nadja (Peri Baumeister) priprema za let za New York. Uz nju je sin Elias (Carl Anton Koch) koji samostalno prolazi nekoliko kontrola na aerodromu dok majka odlazi na toalet popiti lijek. Naime, Nadja naizgled ima bolest sličnu leukemiji i trpi velike bolove. U New Yorku planira posjetiti doktora koji će joj pomoći u tretiranju njene bolesti.

Čekajući majku dječak upoznaje simpatičnog muškarca po imenu Farid (Kais Setti) koji ide na isti let. Eliasova i Faridova komunikacija je prekinuta nakon što dolazi Nadja koja je, čini se, vrlo privatna i zatvorena, a neizravno se implicira da ne želi kontakt sa strancima. Nije slučajno što je taj stranac, iako Nijemac kao i oni, bliskoistočnih korijena. Nakon što se svi ukrcaju na let, vrlo brzo doznajemo kako je pomno isplanirana otmica aviona. U nju su uključeni neki od putnika, konobar na letu te čak i jedan od pilota.

Predvodnik ljudi koji su oteli avion je Berg (Dominic Purcell), a najbliži i najistaknutiji suradnik mu je Karl (Roland Moller). Iako detaljno isplanirana, otmica ne prolazi glatko zbog jednog od otmičara, psihopata nadimka Eightball (Alexander Scheer). On u startu prijeti nasumičnim putnicima, a ne libi se uperiti pištolj i u jednog od partnera u zločinu. Eightball je tempirana bomba zbog kojeg bi sve moglo propasti. Nadja ne planira stvari prepustiti slučaju i shvaća da će avion vjerojatno biti prepušten da nasumično leti nakon što otmičari dobiju što žele i iskrcaju se.

U tom trenu počinje biti jasno da Nadja nije terminalno bolesna žena već da je nešto drugo posrijedi. Kako sam već spoemnuo, sve najave filma otkrivaju da se radi o vampirima pa nije spoiler kada kažem da Nadja zapravo ima nadljudske moći jer je u noći kad je njen suprug poginuo, još dok je Elias bio beba, ugrižena i pretvorila se u vampiricu. Njene moći su suzbijene tako što ona namjerno ne konzumira ljudsku krv i zbog toga zapravo izgleda kao netko tko boluje od smrtonosne bolesti. Njen odabir je takav kako bi zadržala svoju ljudskost i skrbila o Eliasu jer što više konzumira krvi postaje manje svjesna svoje ljudskosti, pa tako i majčinstva. U ovom slučaju Nadja je morala reaktivirati svoje vampirske sposobnosti kako bi pokušala prvenstveno spasiti svoga sina, a zatim i većinu putnika. Koliko joj je plan uspio i što se sve dalje dogodilo morat ćete otkriti sami.

Blood Red Sky

Thorwarthova zamišljena pravila transformacije, konzumiranja krvi, supermoći i ostalih važnih stavki za razumijevanje događaja na ekranu nisu uvijek u potpunosti jasno raščlanjena, ali većinu zakonitosti sam znao zbog popularne kulture u kojima vampiri već desetljećima obitavaju. Vjerujem da će u većini publike prevladati sličan osjećaj. Uz spori tempo filma na samom početku, on polako, ali sigurno ubrzava sve do svog krešenda. No mišljenja sam da je film trebao biti nešto kraći i da bi to doprinijelo njegovoj gledljivosti.

Ono što ovaj film diže iznad mediokriteta je uspješna kombinacija nekoliko žanrova, dramaturški dobro ostvarena paralela majčinstva u prijetećem svijetu te kompetentne glumačke izvedbe. Ovo posljednje osobito vrijedi za glavnu glumicu Peri Baumeister na koju su do kraja filma nabacali toliko prljavštine, krvi i facijalnih proteza da sam već i zaboravio kako je na početku izgledala. Kriminalci su kao dežurne krivce za oteti let planski predstavili nekoliko muslimana čime nije propuštena prilika da se otvore poneka politički aktualna pitanja. Kada se glavna vremenska linija spojila s flashworwardom s početka filma, bojao sam se da će završetak biti mlak i nedorečen, međutim, sve što se do kraja dogodilo imalo je smisla i naposljetku sam imao osjećaj smislene zaokruženosti radnje.

Check Also

The Suicide Squad: festival šarenog ultra-nasilja i uvrnutih supermoći

S prvim tonovima legendarnog Folsom Prison Bluesa i kadrovima dugokosog Michaela Rookera, svojevrsne redateljeve muze, …

Mexican Gothic – mračno štivo kao kontrast ljetu

Prošle godine, u mjesecima nakon zagrebačkog zemljotresa i prvog vala pandemije, kod kuće smo se …

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Web Statistics