Fanovi cyberpunka dobili su još jedno filmsko ljubavno pismo od Jamesa Camerona. Ipak je on ljubavlju uskrsnuo Titanic, pa može i zaboravljenu mangu.
Prije osvrta na sam film, ponovimo malo lektiru.
Ruža s mnogo trnja
Battle Angel Alita je cyberpunk manga nastala 1990. kao djelo ruku Yukita Kashira, velikog zaljubljenika u mecha (borbe robota) žanr. Priča o osjećajnom kiborgu započinje njenim krajem – pronalazi ju doktor za kiborge, na smetlištu. Alita biva probuđena iz svog dubokog sna, ali bez sjećanja o tome tko je i zašto je. Jedina stvar koje se prikladno sjeća jest legendarna borilačka vještina Panzer Kunst. Zahvaljujući njoj, Alita postaje vrhunski lovac na ucjene. Manga prati njena nastojanja otkrivanja vlastite mistične ratničke prošlosti, kao i živote ljudi na koje utječe pri svom putovanju. Romantična drama, rekli bismo, da nije toliko nasilja. Veliki dio fanova mange Alitu isključivo i voli radi vrlo živo prikazanog grafičkog nasilja.
Kad volite grad po imenu Smetlište, znate da su vremena u budućnosti teška
Većina radnje mange odvija se u gradu po imenu Smetlište. Grad se tako zove, jer i služi kao smetlište plutajućoj metropoli Tiphares (Zalem u filmu, Salem u animiranoj inačici), čiji su stanovnici svojevrsna viša rasa od sirotinje na zemlji. Građani donjeg grada ne smiju u raj, pa se snalaze kako god mogu – često uz pomoć kibernetike. Kriminal se riješava kroz sustav lovaca na ucjene (Hunter-Warrior klasa), a najdraži hobi stanovništva Smetlišta je gledanje nasilne inačice rugbyja, takozvanog Motorballa. Sama Alita postaje prvakom sporta, sve kako bi se domogla Gornjeg grada, koji čuva ključ njenog raison d’êtrea.
Manga ima tri glavne okosnice radnje, a osjećajni kiborg nije glavni junak svakog od njih. Svega nekoliko svezaka nije bilo dovoljno da se ispriča priča o tmurnoj budućnosti, umijeću robotskog ratovanja i pronalaženju smisla postojanja u kaosu. Tako je Alita na papiru ostala na neki način nedorečena sve dok ju Hollywood nije odlučio posvojiti.
Volim te Avatare, ali ne više od Alite
Alita je prvu ekranizaciju doživjela kao dvoepizodni anime Battle Angel. Sam autor nije bio pretjerano uzbuđen oko ekranizacije jer je bio zaokupljen željom da kvalitetno završi originalnu priču, stoga je anime prvotno bio slabo zapažen. To nije bio slučaj s nadolazećom filmskom inačicom. Alitu su htjeli ekranizirati svi, počevši od Guillerma del Toroa, koji je nagovorio Jamesa Camerona da pročita mangu. Cameron je pak nagovorio Roberta Rodrigueza da se upuste u zajedničku pustolovinu, ostavivši nastavke Avatara po strani, i tako se Alita počela uobličavati.
Ljubav kao smisao života
Alita (glumi ju odlična Rosa Salazar) je jedan od najosjećajnijih filmova kojeg ćete gledati. Počevši od prve scene filma, ljubav je pokretačka sila radnje i svih likova ovog filma. Nakon što ju dr. Dyson spašava i oprema kibernetičkim tijelom, fizički ju i posvaja – tijelo koje joj daje je ono koje je čuvao za svoju mrtvu kćer. Tako ju i tretira. (U stripu je originalno riječ o mrtvoj mački, pa je ovo dobrodošla umjetnička sloboda scenarista filma.) Zatim, kao što svi heroji cyberpunka moraju u nekom trenutku, Alita pokušava sastaviti svoju prošlost. Ukratko, želi znati što je radila u hrpi smeća iz Zalema, pa zatim i zašto je toliko vješta u robotskoj borilačkoj vještini. Ali Alitin “tko sam ja” ne završava kao tipičan postapokaliptični angst, jer je ona jednostavno previše gladna života. Nije apatična poput kolegice iz filozofične Ghost in the shell sage. Alita živi kako bi voljela i zaštitila one koje voli. Osuđena je na život na zemlji; sve što ima veze s konfliktom uzbudljivo je i novo za nju. Dysonova bivša žena (glumi ju prelijepa Jennifer Connelly), također kiberdoktorica, ju istovremeno i voli i mrzi, jer ju podsjeća na gubitak svoje najveće ljubavi – djeteta. Pa radi što rade i sve žene slomljenog srca. Spletkari.
Do glavnog konflikta ove tragedije u više činova dolazi kad Alitu zapaža upravitelj plutajućeg grada s kojim osjeća tajnovitu sudbinsku isprepletenost. Alita će učiniti sve kako bi došla do grada iz kojeg su je očito izbacili, a zli upravitelj Nova će preko svojih vazala u Smetlištu učiniti sve kako bi ju eliminirao iz priče. Čak niti on nije lišen ljubavi u filmu – zaljubljen je u svoju besmrtnost.
U ljubavi su velike oči
Velike su i nama bile oči od prve minute filma. Obučen je scenografski impresivno i kompjuterska animacija je savršena. Predimenzionirane Alitine oči samo još više naglašavaju njeno veliko srce, a njene reakcije su toliko stvarne i životne, da se na momente osjeća nelagoda od tolikog poistovjećivanja s bićem koje je napola robot. Scenografija je također divna, iako su mnogi elementi, poput dizajna likova izrazito djetinje ridikulozni. Prva polovica filma se trudi prikazati Alitu u kontekstu seksualnog sazrijevanja mlade djevojke, za čim sigurno nije bilo potrebe. Alitu se približava današnjim klincima, umjesto da je redatelj u priču od samog starta ušao s njenog postapokaliptičnog aspekta.
Taman kad smo pomislili da znamo ovu ljubavnu formulu, radnja se uozbiljava a dijalog je odjednom smisleniji i inteligentniji.
Stvari dobivaju mračan zaokret i dobivamo ono po što smo došli – mračnu ljubavnu tragediju ispričanu kroz vizir cyberpunka. Alita naposljetku na teži način otkriva tko je, otkuda je došla i što je njena misija u životu, no finalnog velikog obračuna nema, stoga očekujte nastavke.
Ugodan fan service moment filma je što dr. Dyson (inače odlični Christoph Waltz) dijeli prezime s još jednim filmskim znanstvenikom koji voli robote – Milesom Dysonom, osnivačem kobnog Skyneta u filmu Terminator.
Iako su „stvarni“ junaci filma mogli biti malo životniji u svojim ulogama, Alita je jedan zaista čarobni napitak i ima našu veliku preporuku. Svidjela se, navodno, jako i samom kreatoru mange koji se kune da je filmska ekipa pogodila bit njegove junakinje. Sviđa se jako i nama, unatoč oprečnim kritikama koje je dobila. Jednostavno nas je opila svojom ljubavlju prema životu.
Ljubav za sve!