Inverzija Science fiction and fantasy news website
Prilično pitke knjige o Percyju Jacksonu, ovovremenom potomku boga Posejdona iz pera Ricka Riordana iznimno su popularne među mlađim naraštajima gutača svakojakih fantasy inačica koje se pojavljuju na sve strane. Možda ne toliko koliko Harry Potter, ali dovoljno da završe na velikom ekranu. Prema prvom od od sada objavljenih pet romana, 2010. je Chris Columbus snimio Kradljivca gromova, relativno zabavan i solidan film obzirom na publiku kojoj je namijenjen.
Za ekranizaciju drugog romana, Percy Jackson i More čudovišta, redateljsku je palicu preuzeo Thor Freudenthal, kreiravši znatno slabije ostvarenje, što čudi jer se predložak čini kudikamo zanimljiviji. Nakon što je u prvom filmu saznao tko mu je otac, spoznavši novu dimenziju svijeta pa uz pomoć prijatelja uspješno vratio Zeusovu munju i pomirio vrhovna božanstva Olimpa, Percy u novom nastavku tek treba dokazati svoju herojsku crtu. Boravak u kampu zaštićenom od svakojakih zala, za Percyja je pomalo mučno iskustvo, kako to obično biva s klincima u školi kada su izvan linije popularnosti. No, uskoro se otkriva proročanstvo o usponu ili padu Olimpa koje ovisi upravo o Percyju. Nekoliko zakulisnih radnji kasnije, uz uobičajenu dozu protesta i zabrana, Percy kreće u avanturu a film se bez neke posebnosti i krajnje linearno odmotava do kraja.
Šteta jer Percy i njegovi prijatelji kreću u potragu za Zlatnim runom, pojavljuju se kiklopi, a priča vodi prema Moru čudovišta, alias Bermudskom trokutu s ogromnom Haribdom negdje u srcu. Sve je to relativno nemaštovito iskorišteno, do te mjere da Haribda izgleda kao Sarlak na vodi, a scene s oživljavanjem Krona kao da su posuđene iz Otimača izgubljenog kovčega.
Premda ima nekoliko zabavnih trenutaka koje mame osmijeh, film pati od melodramatičnosti, pretjerane patetike i ne baš inventivnog korištenja mitoloških didaktičkih igračaka. Sva bića, bila ona dobra ili zla tek su usputna naljepnica na putu junaka. Čak je i pojava Nathana Filliona kao Hermesa bez neke katarze. Fora je, izgleda kao Castle i već u sljedećoj sceni ga se zaboravi, a njegov je sin glavni negativac!
Film koliko-toliko spašava uigranost glavnih likova jer je uspio zadržati dovoljnu dozu međudjelovanja između Percyjeve akcije, mudrolija Annabeth i satiričnih dosjetki satira Grovera, no na velikoj skali grandioznih, mitoloških događaja, More čudovišta je ostalo prilično plitko.
