Dnevnik pobunjenika #10: Svi putevi vode na Ferrix

I to je to, kraj fenomenalne i nezaboravne prve sezone Andor. Serije koja je konačno imala hrabrosti realizirati puni potencijal Star Wars univerzuma. I još nam pružiti doista spektakularni finale o kojem će se pričati u mjesecima koji dolaze. Doista, posljednja epizoda – Rix Road – vrhunsko je iskustvo, ne samo što se tiče Star Wars univerzuma, već i prestige ere televizije. A da ne govorim o sceni nakon odjavne špice koja je kako bi rekao George Lucas „To je kao poezija, rimuje se.“ No krenimo redom.

Put prema Pobuni

Nakon što smo u proteklim epizodama pratili kako Galaktička imperija nemilosrdno gazi sve pred sobom, a svaki pokušaj otpora dovodi do još jače represije, postavilo se pitanje: do kad? Do kada će bahata Imperija moći nekažnjeno provoditi svoju tiraniju. Do kada će narod trpiti ovu banalnost zla? Jer muke zabačenog perifernog planeta Ferrixa ili pak pakla panoptikona Narkine 5, nisu imale nikakav odjek na svakodnevni život stanovnika Coruscanta. To ne znači da iskra nije tinjala. Šačica hrabrih usprotivila se Imperiji. Ali da se plamen Pobune rasplamsa trebao je katalizator. Netko tko će objaviti Nemikov manifesto, poziv na pobunu, okupljenom mnoštvu. Netko poput – Marve Andor.

No prije tog trenutka koji će Imperiji pokazati da se ima razloga bojati bijesa naroda, showrunner i scenarist Tony Gilroy još jednom je pokazao da su „show don’t tell“ pristup i karakterna drama efektniji od bilo kakve spektakularne akcije. Jer naprosto je predivno gledati taj spori build up koji prethodi glavnom događaju. Jer svi putevi vode na Ferrix. Svi bitni likovi okupili su se na ovom zabačenom planetu, u potrazi za jednim čovjekom. Časnica ISB-a Dedra Meero preuzela je kontrolu nad lokalnim garnizonom, dok se Luthen Rael, Vel i Cinta skrivaju dok se ne pojavi njihova meta. Syril Karn i njegov stari prijatelj Linus Mosk vratili su se na mjesto zločina, da se osveti čovjeku kojeg krivi za svoju propalu karijeru. A ta meta, taj čovjek koji je „okupio“ sve likove na Ferrixu je naravno naš titularni heroj Cassian Andor, koji želi iskoristiti pogreb svoje pomajke da oslobodi Bix iz šaka Imperije.

Ciglom po tiraniji

Dok se naši likovi pripremaju, svaki u svom stilu, za nadolazeću ceremoniju, iz minute u minutu pratimo kako tenzije rastu. I sama muzika, od pogrebnog marša koji postaje sve brži i brži, pa do udara u nakovanj sa zvonika, upućuje da će bure baruta uskoro eksplodirati. I to doslovno, mada nijedan od naših likova to ne zna. Također, nitko nije svjestan plana koji je pripremila pokojnica. Fiona Shaw uspjela je odigrati maestralan posao, te nakon što droid B2EMO, okupljenom mnoštvu projicira monumentalni hologram Marve Andor, slijedi nezaboravan govor. Govor koji je nažalost danas aktualniji nego ikada prije, i koji nas podsjeća da kontinuirana apatija prema banalnosti zla samo pogoršava situaciju. Kao i to da diktatura, koliko god opresivna i nemilosrdna bila, ima jednu slabost. A to je strah od gubitka kontrole, strah od pobune. Doista, mislim da Andor nije mogao doći u bolji trenutak.

Naravno, okupljeni imperijalci nisu oduševljeni ovim neplaniranim incidentom koji je praktički objava rata. Ali pokušaj da se hologram ugasi a masu rastjera postaje kaos, a nakon što jedan od okupljenih baci improviziranu bombu, imperijalci otvore paljbu po masi. U narednim minutama, glavna avenija postaje bojno polje. Ali i krika pobune, krika koji podjeća na bijeg u slobodu na Narkini 5, ili napad na Aldhani. S Marvom kao nositeljem pobune, i to doslovno, što vidimo u efektnoj sceni gdje Brasso ciglom (u kojoj se nalazi peopeo hrabre heroine) udara imperijalca. Ljudima je prekipjelo, što na svojoj koži zamalo iskusi i Deedra Meero. Nasmrt preplašenu časnicu (koju izvrsno igra Denise Gough), u zadnjem trenutku spašava nitko drugi doli njen „stalker“ Syril Karn. Ne sumnjam da će njihov bizarni odnos biti fascinantno pratiti u narednoj sezoni.

Cassianov izbor

Kaos na Ferrixu rezultira žrtvama sa svih strana. Još jednom, Gilroy pokazuje efektnost „show, don’t tell“ pristupa. Kamera se zadržava na likovima, koji iako nisu bili protagonisti radnje, znače nešto gledateljima, a pogotovo Cassianu Andoru. Njihovo stradavanje od strane imperijalnih blastera dodatno potvrđuje opasnost tiranije. A posebno mi je drago da su u „Andoru“, stormtrooperi od memea, postali prava opasnost. Svaki pucanj pogađa. Da, ovo je Imperija koje se trebati bojati. Ovo je Imperija koja je nakon napada na zabačenu bazu, odlučila bez suđenja zatvoriti tisuće ako ne i milijune, u radne logore. Ovo je organizacija koja je odlučila mučiti Bix, iako nesretna žena nema tražene podatke. Ovo je tiranin kojemu treba reći dosta.

Srećom za Bix, Cassian je iskoristio kaos, posljednji poklon svoje pomajke, te uspio osloboditi Bix. Njihov ponovni susret izuzetno je emotivan trenutak, pogotovo jer Bix, nakon mučenja kojeg je prošla, ne može razlikovati stvarnost od iluzije. Cassian uspjeva dovesti svoju nekadašnju partnericu do broda gdje se okupio ostatak njegove male obitelji – Brasso i simpatični B2EMO. No umjesto da im se pridruži, Cassian konačno donosi odluku. Luthen, koji još ne može vjerovati u razvoj događaja na Ferrixu, šokiran je nakon što se Cassian, čovjek zbog kojeg je i došao na ovaj zabačeni planet, samo tako pojavljuje na njegovom brodu. I nudi Luthenu svoj život. Luthenova reakcija je smiješak. Cassian Andor je izabrao. Pobuna je upravo dobila čovjeka kojeg su tražili.

Nada u svjetlu budućnost

Iako su događaji na Ferrixu dominirali finalnom epizodom, ne smijemo zaboraviti Mon Mothmu. Iako se ova hrabra senatorica sa Chandrille pojavila u samo par scena, postaje očito da je dobar igrač. Njena svađa s mužem Perrinom oko njegove ovisnosti kockanja pomno je planirana scena da potvrdi sumnje da je prisluškuju. Koja Perrina, filoimperijalca stavlja u neugodan položaj. Hladna je to reakcija, rekao bih čak i okrutna, ali ovo je rat. A Perrin je daleko od „dobrog dečka“. S druge strane, dogovoreni brak njene kćeri i sina kriminalca teže je progutati, ali opet, revolucija ne dolazi bez cijene.

Mon Mothmino smještanje mužu, osjećaj straha na licu Deedre Mero, Syrilovo divljenje ISB-ovoj časnici, Maarvino prkošenje iz groba, slomljena Bix, odlučnost tinejdžera bombaša, Casianova odluka; sve su to kratki ali snažni trenuci, koji izdižu ovaj serijal iz mora drugih. Da, spektakularne scene su tu, ali „Andor“ je prvenstveno serija o malim ljudima, običnim ljudima koji suočeni s izrazito teškom situacijom, rade ono što inače nikad ne bi napravili. „Andor“ je slagalica, serija napravljena od puno malih komadića, koji kada se naposljetku poslože dovode do velikih stvari. Ta SCENA nakon odjavnje špice možda je i najbolji dokaz izvrsnosti ovog serijala. Neću spoilati, ali naoko bezmislen posao zatvorenika Narkine 5, imati će masivne posljedice. Ne samo za Cassiana Andora, već i za cijelu daleku, daleku Galaksiju.

Da, bio je to Andor. Serija koju je Star Wars očajno trebao. Serija koja je pokazala pun potencijal ovog megapopularnog univerzuma. Koja je potvrdila da je Star Wars puno više od svjetlosnih sablji, crnih maski, teške mehanizacije ili plave krvi Skywalkerovih. Star Wars je antiheroj, Star Wars je krv onih koji pripremaju revoluciju, Star Wars je cigla po tiraniji,  Star Wars je „Andor“. Toplo se nadam da će Tony Gilroy nakon završetka rada na drugoj sezoni dobiti odriješene ruke da unese ove teme u nove filmove i serijale.

Do druge sezone ćemo se načekati. I to do 2024. kada se „Andor“ vraća na Disney plus. Do tada, uvijek možemo ponovno pogledati prvu sezonu.

Sjedni, pet.