Netflixova serija Castlevania je više nego solidno ostvarenje

Religija je jednako opasna kao i Dracula u dostojnoj adaptaciji kultnog video serijala

Adi Shankar nam je obećao jednu od najboljih video adaptacija do danas, i sada kada smo imali prilike odgledati prvu sezonu moramo priznati da je obećano više manje ispunjeno. Četiri epizode prve sezone su na Netflix stigle 07. srpnja i nas su vrlo ugodno iznenadile. “Castlevania” ne samo da je ponovno udahnula život najdražim likovima iz Konamijevog dugovječnog serijala igara, nego im daje i smisao kakav fanovi očekuju i zaslužuju. No ono što bi možda mogao biti problem za neke fanove je upravo to što seriju može pratiti bilo tko, bez obzira što ona uredno odaje počast svojim korjenima i lijepo prati osnovnu premisu.

Prva sezona izvrsno funkcionira kao svojevrsni uvod u svijet Castlevanije. Dovoljno vremena je izdvojeno za predstavljenje svih glavnih aktera priče. Prva epizoda se bavi Draculom (Graham McTavish), kako je upoznao svoju ženu, kako je skončala te koliko je to utjecalo na Draculu. Druga epizoda nam otkriva Trevora Belmonta (Richard Armitage), tko je on kao osoba, borac i Belmont. Treća nas upoznaje s jakim ženskim likom Syphijom Belnades (Alejandra Reynoso) te uspostavlja odnos između nje i Trevora. U posljednjoj epizodi upoznajemo i posljednjeg člana tima koji će se suprostaviti Draculi, njegovog sina Alucarda (James Callis). No iako je ovo više nego solidan početak u serijal, ne možemo se oteti dojmu da je prekratak, te nas definitivno ostavlja sa žaljenjem što ne možemo odmah nastaviti s gledanjem i vidjeti kako će se stvar razvijati dalje ili točnije kako će cijela stvar zapravo krenuti s obzirom da je ovo funkcioniralo više kao dulji pilot. Dobra vijest je ta što je Netflix na sami dan puštanja serije objavio da je Castlevania obnovljena za drugu sezonu i da će imati ukupno osam epizoda (što znači duplu porciju, ali nama se i to čak čini prekratkim formatom). Na žalost još uvijek nije poznat datum izlaska druge sezone.

Za neupućene u originalni materijal, nije loše istaknuti da ovo nije serija za svakoga, unatoč tome što se radi o animiranom uradku. Shankar je između ostalog obećao i R rejting, i zaista krvi i nasilja ima napretek, te je riječ o vrlo brutalom ostvarenju. S obzirom da inspiracija stiže iz anima poput “Ninja Scroll” i “Akire“, jasno je zašto serija nije za klince, niti one slabog želuca. No iako bez te količine nasilja ovaj priča ne bi bila jednako dobra, to nije jedina baza na kojoj počiva. Nije sve u akcijskoj avanturi trojca koji lutaju Wallachianskim krajolikom, nego je tu prisutna i borba kompleksnih heroja koji su na svoja pleća preuzeli velik teret, zaštitu nevinih od tame, ali i neznanja. Tako da malo dubljih nota ne nedostaje, ali s obzirom na kratkoću epizoda ipak nemojte očekivati čuda. Možda je najslabija karika sama animacija, koja nije loša, ali joj ipak fali ta neka dubina kao završni dodir. S druge strane moramo spomenuti humor koji će vas sasvim sigurno svako toliko dočekati nespremne. Sarkazam Trevora Belmonta je skoro pa njegovo skriveno oružje, i mi smo iskreno u njemu uživali.

Koliko samo uspjeli primjetiti serija je dobila uglavnom pozitivne reakcije, tako da mi nismo iznimka od pravila (vidi čuda). Također se uspjela svidjeti i fanovima serije Igra prijestolja, i to posebno s jednim zgodnim detaljem, točnije Longclaw mačem (ako niste primjetili vrijeme je da drugu epizodu pogledate ponovo). Nije da bi taj detalj i općenito vibra Igre prijestolja trebala čuditi jer je i nju Shankar uredno najavio i u konačnici dostavio. Ispalo je da su producent Adi Shankar i scenarist Warren Ellis bili na razini zadataka. Uspjeli su pretočiti mješavinu akcije i atmosfere iz samih igara, ali i dodati klasičnoj priči između dobra i zla još ekstra začina da bude uvjerljivija u formatu tv serije.