Zapisi iz Prostranstva #4: Miller se vraća kući

 

Postoje neki trenuci kada mislite da ste spremni na sve, i onda se opet uspijete (vrlo) ugodno iznenaditi. Recenzent je veliki fan književnog serijala „The Expanse“ (trenutno na šestoj od planiranih devet knjiga), pa je znao što može očekivati u ovoj epizodi. No unatoč tome iznenadio me način na koji je izvedena ova epizoda, pogotovo grandiozno i emotivno finale, fantastični vizualni efekti i monumentalna glazbena pozadina koji su je obilježili. Dobro razrađen, odličnog tempa, i tematski koherentan, Millerov povratak „kući“ ostati će upisan u anale TV povijesti, a ova epizoda se već sada može slobodno proglasiti najboljom TV epizodom godine. Ali krenimo redom, budući da je „Home“, od samog početka pa do kraja držala gledatelje u neizvjesnosti (da bi nas na kraju srušila s crash-coucha).

Nakon što je na kraju prošle epizode Protomolekula poremetila Millerov plan i izbjegla udar Nauvooa, ostavivši našeg ex-detektiva nasukanog na Erosu, postalo je jasno da je Expanse prešao duboko u domenu fantastike. To je potvrdio i kapetan Holden meta komentarom da na odmetnutom Erosu ništa ne postupa po zakonima fizike, čime nas je oslobodio od detaljnih znanstvenih analiza koje su postale pravilo nakon gledanja svake epizode. Dok Miller, koji je u zadnji čas izbjegao sigurnu smrt, zajedno s posadom Rocija planira idući korak, među visokim vodstvom UN-a vlada kaos. Nakon što postaje jasno da nova putanja Erosa (koji je uz to i ubrzao) vodi u direktnu koliziju sa Zemljom (udar tri puta jači od onoga koji je eliminirao dinosaure s evolucijske liste), Vijeće UN-a odobrava plan za lansiranje polovine nuklearnog arsenala koje bi trebalo pretvoriti odmetnuti asteroid u hrpu svemirske prašine. Avasarala i ostatak vijeća svjesni su opasnosti koju bi mogla prouzročiti raspršena Protomolekula, ali realno gledajući opcije su im limitirane. Situacija je postala tako očajna da je Vijeće prisiljeno na suradnju s dosadašnjim neprijateljem broj jedan – odmetnutim liderom OPA-e Fredom Johnsonom. No čak ni nakon prijenosa kontrole nad raketama na Tycho (još jedna teška odluka za UN), Eros nije lako dostići. Protomolekula mijenja planove igre nakon što iznenadno nestane s radara, i jedino Roci, u direktnoj vezi sa Jonhsonom i u vizualnom dometu Erosa, može usmjeriti rakete da udare u Eros. Asteroid pod kontrolom Protomolekule naglo ubrzava, dok ga Roci pokušava pratiti, dovodeći svoju posadu do granice izdržljivosti. Na Zemlji, UN izdaje naredbu za evakuacijom, premda je nejasno koliko se ljudi u tom ograničenom vremenskom razdoblju može spasiti. I dok ostatak vodstva bježi na Lunu, Avasarala, kao predstavnik čovječanstva, stoički odlučuje potonuti zajedno s brodom i provodi zadnje trenutke u emotivnom, i pomalo nespretnom video razgovoru sa svojim mužem.

I dok se Avasarala, Johnson i Roci utrkuju s vremenom, Miller, sa svojim „ljubimcem“ nuklearnom bombom, putuje kroz hodnike puste stanice, koji su sada ispunjenim plavim kristalima i luminiscentnim plavim „lopticama“. Predivno, skoro bajkovito okruženje kroz koji Miller prolazi u suštom je kontrastu sa situacijom u kojoj se nalazi, a to je doći do centra Protomolekule i pokušati uništiti Eros prije nego što bude prekasno. Kako se približava srcu (ili bolje reći mozgu) Protomolekule, Miller čuje glas Julie. „You cannot take the Razorback“. Dok Miller shvaća da ta plava svjetlost, kao i glas dopiru iz sobe u Blue Falcon hotelu, gdje je u nekom drugom životu pronašao Julie, postajemo svjesni da je ovo putovanje, najvjerojatnije njegovo zadnje. U prošloj epizodi Expanse nas je pametno zavarao da je Miller gotov, samo da ga spasi u zadnji čas. No Millerovo sad već spiritualno putovanje, putovanje je u jednom smjeru, povratak „kući“. To potvrđuje i njegov poziv Holdenu (koji je zbog potjere za Erosom, poput ostatka posade na rubu izdržljivosti), i zahtjev da obustavi potjeru i preusmjeri rakete. Miller je shvatio da Protomolekula nije zarazila Julie, nego da se dogodilo obratno: Julie je „preuzela kontrolu“ nad Protomolekulom. I upravo je Miller taj koji epizodi, kao i čitavoj priči daje taj konačni touch.

I onda, na mjestu gdje je sve počelo, u promijenjenoj sobi „Blue Falcon“ hotela, Miller pronalazi Julie, ili bolje rečeno ProtoJulie, supermoćan um i volju Protomolekule, ali u isto vrijeme i dalje uplašenu mladu djevojka, koja se samo želi vratiti svojoj kući: „I dreamed that I was going home“. Miller je bio u pravu, Julie je, premda nesvjesno, preuzela kontrolu nad Protomolekulom, želeći se vratiti svojoj kući, svojoj jurilici „Razorbacku“. Ali njeni snovi bili su toliko snažni da su zamalo završili sudarom Erosa sa Zemljom. I upravo je Miller, njen tragač i zaljubljenik koji je treba uvjeriti da je taj povratak nemoguć, ne samo Julie, nego i njemu samom: „You cannot take the Razorback“. Njegov put je završen. Miller je konačno našao svrhu. Duh/halucinacije Julie vodili su Millera do ovog mjesta, njegovoj pravoj „kući“. Dok skida svoju opremu i izlaže se protomolekuli on govori ProtoJulie da ga je natjerala da vjeruje u nešto. Cinik Miller se žrtvuje za Zemlju, Mars i Pojas u jednoj od najemotivnijih scena viđenih na TV-u.

Epizoda završava kolažom kratkih scena koji pokazuju naše (preostale) heroje kako gledaju dok Eros udara u Veneru i upravo je taj miran moment koji zaključuje ovu izrazito napetu i snažnu epizodu. Millerov partner Diogo si tetovažom potvrđuje članstvo među pojasnicima. Avasarala leži na krovu i promatra putanju Erosa na noćnom nebu, znajući da je njen voljeni planet siguran, barem na kratko vrijeme. Fred Johnson promatra udar Erosa na video-feedu, dok na Rociju u zadnjem emotivnom momentu posada nazdravlja Millerovoj praznoj stolici, kao konačna potvrda da je ovaj cinični i ne uvijek ugodni detektiv zaista našao svoj dom. Teško je moguće zamisliti bolji finale, mada nas do kraja sezone dijeli još deset epizoda. Jer jedna priča je možda (veoma zadovoljavajuće) završena, ali svemir Expanse i dalje traži odgovore. Jer što slijedi poslije udara Erosa u Veneru? Je li opasnost Protomolekule doista uklonjena? I je li Zemljin „brush with death“ doista zatoplio odnose s Marsom i Pojasom. Expanse nam je do sada više puta prikazao svemir kao okrutno mjesto… i iako je ovo bio trenutak predaha za sve, teško je zamisliti da bi moglo biti bolje.

Dodatne opservacije

• Eros je grčki bog ljubavi. Stoga je prikladno da je Miller konačno našao ljubav na postaji Eros u svojoj osobnoj verziji grčke tragedije.
• Vidjeti Errinwrighta, lika koji je do sada uvijek bio hladan, u panici, dok bezuspješno pokušava stupiti u kontakt s Jules-Pierre Maom, je odlična scena.
• Luna je odabrana kao mjesto za evakuaciju zemaljskog zapovjedništva i sretnijih Zemljana (ako je ideja o lutriji uopće zaživjela u kratkom vremenu koje su imali za evakuaciju). Nadamo se da će nam serija detaljnije prikazati kako Mjesec izgleda izgleda u 23. stoljeću.
• Posljednji razgovor Avasarale s njenim mužem bio je tako emotivan i prirodan. Pogotovo taj vremenski razmak (Budući da je Arjun bio na Luni) … Odličan primjer kako se ponekad s malo riječi može pokazati puno. A Shohreh Aghdashloo još jednom je briljirala.
• “What the caterpillar calls the end of the world, the master calls a butterfly.” – mnogi ovo neće primjetiti, ali citiranje velikog Richarda Bacha je lijepa posveta fanovima pravog SF-a.
• Nakon što je napustio kontrolu nad UN raketama, Johnson je zatražio kavu od pobočnice Drummer, koja mu je bijesna zbog odluke o raketama, pokazala beltersku varijaciju „znaka“. Odlična scena budući da je pokazala mentalitet i karakter pojasnika. U emotivnom kolažu na samom kraju Drummer ipak donosi kavu svom šefu, što je lijep detalj.
• „Good thing the assassin’s missed“. Nitko nije savršen, pa ni Avasarala. Srećom po nju kao i po Zemlju, njen neuspjeh se igrom slučaja pokazao velikim uspjehom.
• Millerovo putovanje kroz labirint hodnika Erosa nekima bi se mogao činiti predugim. I možda pomalo neočekivanim. Jer neka druga serija „teleportirala“ bi Millera od ulaza do sobe u hotelu u par sekundi. Ali Expanse nije takva serija… Osim što nastoji realistično prikazati udaljenost, hod s „ljubimcem“ bombom funckionira na simboličnoj razini. Millerov put prema srcu Protomolekule je polagan build-up, u kojemu se ni ne znajući opraštamo od omiljenog lika. Kao i Miller, ali i posada Rocija, i gledatelji polagano shavćaju da je ovo put u jednom smjeru.
• Vizualni efekti Protomolekule u utrobi Erosa su najbolji do sada, a vjerojatno i najbolji VFX u žanru na TV-u. Jednostavno, predivno. Expanse i dalje nastavlja nadmašivati samog sebe.
• A+ glazbena podloga ovaj tjedan. Pogotovo u finalu.
• Odličan emotivan epilog, ali šteta što nisu prikazali Bobbie i njen tim. Bilo bi lijepo da ih vidimo u nešto opuštenijoj situaciji.
• Ali vidjeli smo marsijanski gin s Ganimeda. Čitatelji će prepoznati vezu.
• Još jednom za one koji su možda zaboravili. ProtoJulie je možda završila na Veneri. Ali postoji još jedan uzorak protomolekule u asteroidnom pojasu. Nešto za imati na umu.
• Iako je ovo imalo sve obilježja finala sezone, nismo još ni na pola puta (5 od 15). Samo kratka informacija, s udarom Erosa na Veneru završila je prva knjiga, Leviathan Wakes. Kao čitatelj, smatram da je serija uspjela prestići knjigu (rijetkost, mada ne i iznenađenje budući da oba autora usko surađuju s showrunnerima). Jedna od stvari koje je serija napravila bolje je sam finale s Millerom i Julie, koji je definitvno bolji od onog u knjizi. Od iduće epizode počinje „Caliban War“, koji bi trebao završiti u zadnjoj epizodi. Očekujte još napetije finale.

Osvrt na prošlu epizodu možete potražiti na linku.

The whole system has been changed. Permanently.

Return to the action in #TheExpanse, WEDNESDAY at 10|9c on @Syfy. pic.twitter.com/tgTif4X5vS

— The Expanse (@ExpanseSyfy) 28. veljače 2017.