Recenzija romana “The Martian”, Andya Weira

 

Weir, Weir, who the F… is Weir?

Andy Weir je pravo otkriće i za mene, a kako stvari stoje i za čitateljski svijet. Nakon havarije koju je proživljavao pokušavajući izdati svoj prvi roman “Marsovac”. Prvo ga je objavio na blogu u nastavcima, pa onda u vlastitom trošku slomio za e-čitač Kindle i digao na Amazon po najnižoj cijeni koju Amazon dopušta. U tri je mjeseca prodao nevjerojatnih 35.000 primjeraka, a onda je krenulo. Potpisao je ugovor s izdavačkom kućom 2013., objavio knjigu u tiskanom obliku koja je do sada prodana u nekoliko milijuna primjeraka, prodao 20th Century Foxu filmska prava, koji ja angažirao Ridleya Scotta kao redatelja i Matta Damona kao “Marsovca”. Wier je trenutno milijunaš i živi pravi spisateljski san.
Kažem, zasluženo!

Nakon nekoliko rečenica ima ono “nešto”, ono što nas drži i zašto čitamo SF

Kada roman počne s rečenicom: “I’m pretty much fucked!” odmah znate na čemu ste. Radnja ide brzo, prebrzo i uvlači vas u svijet Marsa kakvog poznajemo – surovog, bez atmosfere, otrovnog i hladnog. Kroz hiper uvod o liku saznajemo gotovo sve nakon samo nekoliko stranica, i iako se ne ulazi u spisateljske dubioze (pravila) prošlosti, budućnosti, težnji, strahova… i svih onih koraka koje moramo slijediti da bismo napravili lik koji će biti živ, Andy sve to ostavlja “pravilima” i zatucanim kritičarima s naočalama i piše po svom i onako kako on misli da treba, a to ljudi moji, izgleda genijalno.

Nema tu literarnih bravura, mejoza, antiteza, hiperbola, litota, silepsi i čuda po kojima valoriziramo dobro djelo od šunda kakav i dalje u književnim krugovima uživa SF, ali pisano je tako britko, čitko, genijalno jednostavno, da si morate postaviti pitanje: Imaju li sva ta književna preseravanja smisla, ili je dovoljno napisati dobru priču? Glasam za ovo drugo!
Wier je napisao čistokrvni hard science fiction roman od kojeg zastaje dah, ne pušta se iz ruku i čitate ga u roku odmah. Napisao je roman zbog kojega i čitamo žanr te čekamo dan kada će nam ovakva knjiga doći pod ruke.

Ni Pale sam na svijetu, ni Robinson Crusoe, ni Hanks u Cast away, nisu ravni Marku Watneyu

Roman prati avanturu iznimno inteligentnog botaničara i mehaničara Marka Watneya, koji igrom zloslutnog slučaja ostaje sam na negostoljubivom planetu, nakon velike pješčane oluje, ostaje bez posade koja se vraća na Zemlju, a i ostaje bez uređaja za komunikaciju s NASA-om jer su odašiljači potpuno uništeni u rusvaju koju je izazvao jaki vjetar. Matta treba spasiti i za to je potrebno puno više od NASA-inih stručnjaka: politička previranja, medijska pompa, smirivanje javnosti, nužno laganje, puno psihologije…. I to je otprilike to 🙂
Kroz niz nevjerojatno jasnih i preciznih situacija, Marsovac je roman kojeg želite ponijeti sa sobom na Mars kao priručnik za preživljavanje. Postoji barem desetak radnji koje je Weir opisao tako precizno i tako znanstveno točno da čitate i ne vjerujete da čovjek nije radio na Marsu sve to što je napisao. Kroz lik Matta prenosi nam sve ono što čovjeka drži normalnim u svijetu u kojem živimo; volju za preživljavanjem koja mora biti jača od svih nedaća koje nas zateku; duh i pozitivno gledanje na životne probleme i najvažnije i ono po čemu je ova knjiga zaista fantastična, čovjekov trijumf nad nerješivim zagonetkama uz poklik: Nikada ne odustajati! Nikada ne odustajati!

Humor kao forte, NASA kao Svemogući Otac

Nisam se ovoliko smijao na neki roman… ah, ne pamtim. Ali zašto? Priča je pretrpana melodramom između stanovnika Zemlje i Weira kao nekoga koga treba pod svaku cijenu spasiti, ali iato tako izvjesno je da se to neće dogoditi jer previše je čimbenika u igri koji mogu proći po zlu. Glavni lik na svaki nezamislivo depresivni problem koji ga snalazi na Crvenom planetu, pristupa s takvom dozom humora da jednostavno grcate od smijeha i budite ukućane ako čitate kasno navečer. Evo jednog primjera:

Zarobljen je tamo. Sigurno misli da je potpuno sam i da smo zaboravili na njega. Kako li to samo psihološki djeluje na čovjeka?” Ponovno se okrene prema Venkantu. “Pitam se o čemu sada razmišlja?”

UNOS U DNEVNIK: SOL 61
Kako je moguće da Aquaman kontrolira kitove? Oni su sisavci! Uopće nema logike.

NASA je prikazana američki. Veliki brat koji ima odgovor na sve; ima sva rješenja i svu moguću infrastrukturu; brinu se za svoje i sve će učiniti da amerikanci budu sretni i zadovoljni. To je možda i jednima mala zamjerka cijeloj priči, ali može li netko na svijetu izvoditi stvari kako iz izvodi NASA? Ne bih rekao, pa je i opjevana pomalo kao junački ep, i možemo reći s dobrim razlogom, ako i nije s dobrim razlogom, neka im bude.

Uz sve navedeno Marsovac je knjiga koja žudi za hrvatskom prijevodom jer zaista zabavniju knjigu nisam čitao godinama. Topla preporuka svima koji žele čitati pravi moderni SF koji je očišćen od svih onih nebuloza za koje naši domaći kvazi kritičari napominju da ih treba biti u romanima.

E ne treba! I bolje da ih nema! Ako ih ne stavite, postoji šansa da postanete milijunaši!