Pročitajte recenziju romana “Izvlačenje trojke” Stephena Kinga i osvojite knjigu

 

Sjetimo se finiša prvog dijela, gdje Revolveraša ostavismo na pučini beskonačnog žala, nakon što mu je Čovjek u crnom izvukao sedam karata i izložio nevjerojatna saznanja… Na vidiku je, dakle, bila nova pustolovina. Novi izazov, novi korak prema ostvarenju konačnog cilja. Taj sljedeći korak je izvući trojku ključnih figura (koje?) neophodnih za Rolandovu misiju (zašto?). Nakon što biva osakaćen od strane ljubopitljivih morskih hlapogrda, Revolveraš se posljednjim snagama baca u pronalazak i izvlačenje trojke. Eddie Dean – Uznik – nalazi se u 1984. Dvolična Odetta Holmes – Gospa od sjena – nalazi se u 1964. I posljednji, Jack Frost – Gurač – pozdravlja nas iz 1974. godine. Kako King egzaktno kaže u predgovoru, drugi dio dešava se sedam sati nakon završetka prve knjige, na istoj plaži…

Drugi nastavak u sagi Kula tmine donosi nam velike promjene u atmosferi, načinu pisanja, tematici i mjestu radnje, kao i decentralizaciju u kontekstu likova. Izvorni jednostrani pogled isključivo s aspekta jednog lika, Revolveraša, sada se proširuje na još tri spomenuta. Svaki od trojice likova ima svoju specifičnu životnu priču, posebne karakteristike i resurse koji će pomoći Rolandu na njegovom putu do oporavka. A i ponovno će na taj način oformiti svoju bivšu družinu revolveraša, ka-tet, koje se uvijek tako sjetno sjeća. Taj put neće biti lak, i Roland će posrnuti mnogo puta, kao i njegova nesuđena trojka.

Prvi od trojke, Eddie Dean iz osamdesetih, ovisnik je o heroinu. Odnosno – njegov uznik. Poučen “mudrim” hašamanskim savjetima njegovog brata, uvjeren je da ima kontrolu nad svojim porokom. Po njegovom mišljenju najbolji način skidanja s njega je onako na laganini, u što je on duboko uvjeren. Sva njegova životna nevolja zapravo proizlazi iz bolesne potrebe o skrbi za brata ovisnika, čiji je život dugi niz godina konstantnog urokavanja i sve dubljeg odvlačenja vlastitog mlađeg brata u pakao droge. Bezbrižno bismo mogli reći da je i Eddie uznik, odnosno zarobljenik svog brata. Sjene svog brata neće se riješiti tako lako, opsjedat će ga i dalje; no njegova odanost nadalje će biti usmjerena prema vlastitim ka-tetu, družini koju će činiti s ostalima. Njegovo „izvlačenje“ započinje kao mali filmski triler sa švercanjem droge na avionu, da bi nakon niza zabavnih peripetija kasnije sve završilo pravim revolveraškog sukoba s gangsterskim bossom Balazarom. Odetta Holmes iz dvadeset godina ranije je pak imućna nasljednica ali nepokretna crnkinja u invalidskim kolicima, te borac za crnačka prava. Što je relativno prirodno s obzirom na turbulentne šezdesete i doba buđenja raznih manjina i pokreta. Događaj koji ju je ostavio nepokretnom stvorio je njezin drugi identitet, Dettu Walker, ogorčenu i rasistički raspoloženu ženu koja bijesni na cijeli svijet. Posebice na ogavne bjelanjke. King pritom prikazuje slučaj savršenog šizofreničara odnosno osobu koja pati od ozbiljnog disocijativnog poremećaja identiteta. Interakcija prva dva (odnosno tri) lika bit će povod za mnoge konflikte koji slijede. Posljednji od trojke je Jack Frost iz sedamdesetih, psihopat sposoban za nezamislive zločine, a specijalnost mu je “guranje”. Jackova priča ispričana je iz trećeg lica, kao i kod drugih. Osobno mislim da je za pisca potrebno snage i smjelosti zaći u um poremećenog psihopata i pričati stvari iz njegovog aspekta, bez zadrške. Što mislim da King radi bez nekog prevelikog problema, uzimajući u obzir njegovu sklonost užasu kao temi i žanru. Ovo posljednje izvlačenje zapravo najviše od svih neodoljivo vuče na priče kad se neki vremenski putnik iz prošlosti nađe u budućnosti, ne snalazi se previše u njoj, a također ima vremenski rok obaviti stvari kako bi se mogao vratiti u svoje vrijeme/prostor. Nemojte misliti da je svako izvlačenje odrađeno na isti način, King vrlo dobro manevrira različitim pristupima priči kod svakog izvlačenja.

Pročitavši sinopsis sa zadnje stranice knjige, živo me interesiralo na koji će način Roland izvlačiti trojku iz različitih vremena. Igrao bih sigurno na kartu vremenskog putnika, no King je to odradio drugačije, kombinirajući i igrajući se različitim načinima prijenosa uma i tijela iz vrijeme/prostora u vrijeme/prostor. Svojevrstan sličan način koristili su autori u filmu „Being John Malkovich“. Iako se starta s izvlačenjem karata iz tarot špila, cijela priča je kao partija pokera s velikim ulozima i igranjem na sve i ništa. Engleski termin „draw“ kao izvlačenje, izvlačenje ljudi iz različitih vremena, može se koristiti i kao vađenje/potezanje revolvera (što je glavna funkcija revolveraša) ili izvlačenje karte iz špila. Malo igre riječima, ponekad s pop-kulturnim referencama, malo simbolike plus nešto mistike, sve su to dodatne komponente koje čine Kingovo pisanje zanimljivim. Čak su i poglavlja koncipirana tako da pričaju svojom formom. Funkcioniranje Rolandovog svijeta i „našeg“ svijeta (ukoliko se to tako može nazvati) ima svoja pravila koje revolveraš upoznaje zajedno s nama kako priča teče. Nema toliko flashbackova iz Rolandove prošlosti kao u prvom dijelu, no ima zanimljivih stvari koje povezuju te dvije knjige – poput nagovještaja Jackove prve smrti. A čovjek u crnom? E pa na njegovo pojavljivanje trebat ćemo pričekati na sljedeću knjigu…

Od nedodirljive figure neporazivog revolveraša iz prve knjige Roland postaje blijedi duh s jednom nogom u grobu, i njegova sudbina postaje vrlo neizvjesna. Jedan krivi korak može ga koštati života na onom beskrajnom žalu, okružen ljudožderskim hlapovima koji izlaze u potragu za žrtvama čim zađe sunce. U više navrata obuzima ga beznađe i grižnja savjesti zbog žrtvovanja Jacka, njegovog Izaka; ali i uvlačenja drugih „nevinih“ protagonista u svoju vlastitu priču, vlastitu misiju potrage za Kulom. U prvoj knjizi čovjek ima osjećaj kako je dosezanje te Kule zapravo simbolično, metafora dosezanja punoljetnosti, ili zrelosti kad upoznaš svemir i svoju svrhu u tom svemiru. S devetnaest godina kad mladi King počinje pisati Kulu, stanje ultimativnog saznanja bilo je još daleko, skoro pa nedostižno; a svaki sljedeći korak bio je uzbudljiviji od prijašnjeg. To je blagodat mladosti, očekivanje svih lijepih stvari koje dolaze. U drugoj knjizi imao sam osjećaj da je Kula tmine upravo postala nešto više, i manje simboličnije. Kao Shangri-La, mitska oaza besmrtnosti, ali ipak opipljiva za romantičare i sanjare. Još uvijek daleka, ali ne više tako nedostižna. Roland tijekom putovanja na kraju knjige, nakon određenih događaja, također shvaća da za neke neprocjenjive stvari i ciljeve vrijedi i umrijeti, što je ionako ljudski konačni sud…

“S vremenom svi umiremo”, revolveraš je rekao. “Ne ide samo svijet dalje.” Pogledao je ravno u Eddieja, u njegove isprane plave oči. “Ali bit ćemo veličanstveni – Eddie, ima se za osvojiti više od jednog svijeta…”

Nagradna igra:

Osvojite Kingov roman Izvlačenje trojke, Kula tmine II u izdanju Algoritma.

Napišite nam neku zanimljivost o Kingovom serijalu Kula tmine (može i o Kingu, ali da ima veze sa serijalom), vaš dojam knjige ako ste je čitali ili dobar razlog da baš vi osvojite primjerak i pošaljite na naš e-mail: inverzija@inverzija.net. Najdojmljiviji e-mail donosi vlasniku primjerak Kingovog romana. Nagradna igra traje do petka 12. rujna u ponoć.

Dobitnik romana Revolveraš, Kula tmine I iz prethodnog kruga je: Vinko Krtalić. Čestitamo!

U subotu 13. rujna objavit ćemo i recenziju trećeg nastavka hvaljenog serijala Stephena Kinga, Puste zemlje, Kula tmine III uz koju ćete moći osvojiti ponovo primjerak knjige.