Home / Fandom / Znanstvena fantastika na Animafestu 2017

Znanstvena fantastika na Animafestu 2017

 

22052017_Animafest2017_post_0

U međunarodnim natjecateljskim programima hrvatskog filmskog festivala Animafest Zagreb 2017 (05. – 10. lipnja, kina Europa, Tuškanac i Kinoteka) za koje je konkuriralo više od 1600 filmova iz 76 zemalja prikazuje se velik broj žanrovskih ostvarenja. Čini se kako je spekulativna fikcija svojevrsni trend u umjetničkoj animaciji, i to podjednako u filmovima rađenima klasičnim i digitalnim tehnikama. Dominira, očekivano, distopijska atmosfera, ali provučena kroz različite podžanrove – od hard SF-a, preko postapokalipse do kiberpanka.

U filmu Crnilo (r. Tomasz Popakul, Japan/Poljska, Veliko natjecanje kratkometražnog filma) par astronauta zarobljen na svemirskoj stanici promatra nuklearnu apokalipsu na Zemlji, nastoji održati kakav-takav humani kontakt i polako tone u ludilo. Pod utjecajem japanske anime Popakul razvija svoju funkcionalnu crno-bijelu tehniku u jedinstveni stilski spoj pravocrtne simetrije gotičke zaoštrenosti, pripovijedanja kontrastima i pokreta koji besprijekorno sugerira bestežinsko stanje. Pomalo nalik na, samo mnogo bolji od Cuarónove Gravitacije i s primislima na Trumbullov Tihi bijeg, Crnilo je za ljubitelje klasičnog SF-a nezaobilazno iskustvo iz olovke jedne od mladih nada svjetske animacije.

22052017_Animafest2017_crnilo_post_1

Mnogi su osjetili simpatije za najmanji planet Sunčeva sustava u trenutku kada je pretvoren tek u patuljasti primjerak svoje vrste iz Kuiperova pojasa. Film francuske redateljice gruzijskog podrijetla Marie Amachoukeli Želim da Pluton opet bude planet (Francuska, Veliko natjecanje kratkometražnog filma) ima, međutim, tek malo veze s Plutonom koji je u ovom radu sveden na odlagalište zemaljskog otpada. Također rađena u crno-bijeloj tehnici, to je priča o neuzvraćenoj ljubavi koja nadilazi rodne, generacijske, klasne, pa čak i prostorno-vremenske granice. Upotrebom čestih znanstvenofantastičnih motiva lutrije i kibernetičkih umetaka u pretpostavljenoj distopijskoj budućnosti, redateljica progovara o isključivanju divergentnih pojedinaca iz društva, genetsko-klasnoj podjeli, ali i snazi volje, uz brojne kritičke aluzije na konzumerizam i diznifikaciju.

Izuzetna parabola o isključivaju i strahu od drukčijih okosnica je filma Ne baš ljudi (r. Steffen Lindholm, Danska, Natjecanje studentskog filma) koji se koristi gorko-slatkim motivom pacificirane zombi apokalipse i sugestijom reportažnog postupka kako bi ispričao sudbinu getoiziranih živih mrtvaca koji u ljudi i dalje izazivaju zazor, iako su njihova razočaranja i nadanja – sasvim ljudska.

22052017_Animafest2017_ne_baš_ljudi_post_2

Bujica ljubavi (r. Sean Buckelew, SAD, Veliko natjecanje kratkometražnog filma) kao i Pluton ima melodramatičnu potku koja ne zastire osnovnu znanstvenofantastičnu strukturu – iako motiv chat kulture i modemske tehnologije već pripada prošlosti, Bujica ljubavi ustvari je imaginacija virtualnog kongresa koji slavi različitost i globalno zajedništvo, ali i upozorava na “digitalizaciju” naših emocija. Film će bez sumnje doprijeti do svakoga tko je barem jednom lutao virtualnim prostranstvima u uzaludnoj potrazi za ljudskom bliskošću.

I protagonisti filma Bijela kutija (r. Mihai Pacurar, Rumunjska, Veliko natjecanje kratkometražnog filma) žive u metamorfnoj virtualnoj stvarnosti te govore jezikom mistike, matematike, reklama, birokracije i filmskih referenci. Mladi rumunjski animator eklektički koristi eksploziju različitih tehnika kako bi spektakularnim vizualima prikazao društvo bliske budućnosti u eye candyju na granici eksperimentalnog i narativnog filma.

22052017_Animafest2017_bijela_kutija_post_3

Kada je o „očnim slatkišima“ riječ psihodelične boje „kao s drugog planeta“ Savršenog grada (r. Anaïs Voirol, Švicarska, Natjecanje studentskog filma) neke će možda podsjetiti na pojedine faze u Moebiusovu stvaralaštvu, ili barem na vrhunac estetike 1980-ih u mainstream animaciji (npr. Heavy Metal), no “savršeni grad” kojim gospodari stohastička vilica zapravo je pomaknuta utopija navrh piramide koja se periodično rješava svojih neobičnih građana kada odstupe od zacrtane kolotečine.

Još malo totalitarne antiutopije nudi i Kamuflaža (Natjecanje studentskog filma) Imge Özbilge iz Belgije, zemlje poznate po nadrealizmu. Miješajući motive starog Istoka i suvremene policijske države s hibridima ljudi i životinja te alegorijom rascvalog vrta, Özbilge inspiraciju vuče i iz otomanske umjetnosti te stvaralaštva Hieronymusa Boscha, e da bi dala snažan iskaz protiv režimske opresije u današnjoj Turskoj.

Snoliko nošenje sa smrću oca podloga je pak putovanju kroz vrijeme i prostor djevojčice Tipuane u filmu Amalimbo (r. Juan Pablo Libossart, Švedska/Estonija) koji jedinstvenim grafičkim stilom priziva animacijsku povijest i najbolje nove nezavisne videoigre. Fascinantan je to svijet neke moguće snolike sutrašnjice natopljen mehaniziranom, ali i transcendentnom atmosferom stvorenom eksperimentalnim miješanjem tehnika (2D, rotoskopija, kompjutorska obrada) za koje je zaslužan genijalni mladi estonski animator Roland Seer.

22052017_Animafest2017_amalimbo_post_4

U također vizualno inspirativnom filmu Unutarnje svjetlo Andrewa Katsube (Rusija, Natjecanje studentskog filma) postoje djeca svjetla i djeca mraka – djeca koja zaigrano obitavaju na suncu i dječak koji ih motri iz sjene jer mu svjetlost nanosi bol. Između rotoskopije, 2D i 3D animacije autor nalazi mjesto upečatljive igre svjetla i sjene te razvidne alegorije o postojanju klasnih razlika, ali ovoga puta sa sretnim završetkom.

I za ljubitelje fantastike u užem smislu, horora i komedije fantastične premise Animafest 2017 nudi izbor zanimljivih naslova. Primjerice, Glave na kup nizozemskog studija nominiranog za Oscara Job, Joris & Marieke (Veliko natjecanje kratkometražnog filma) predstavlja dogodovštine družine koja otkrije “obezglavljujuću” perilicu za rublje, nakon čega slijedi zamjena identiteta i serija nezgoda u roditeljskim domovima. Trojac je, uzgred, nominaciju za zlatni kipić zaslužio filmom A Single Life s motivom vremenskog putovanja. Alen Vuković u Haronu (Hrvatsko natjecanje) šalje pak svog protagonista u pakao, a Decorado Alberta Vázqueza (Veliko natjecanje kratkometražnog filma) na pola je puta između Trumanovog šoa i Bergmana, ilustracija Gustavea Doréa i underground stripa s porukom o artificijelnosti svijeta, emocija i manira kojima se jedni drugima obraćamo u nedostatku esencije.

22052017_Animafest2017_glave_na_kup_post_5

Među hororima nezaobilazni su Prevaren, Cerulia i Odsutnost Eddyja Tablea (svi Veliko natjecanje kratkometražnog filma) te posebno makabrističko-erotska Juliette (Natjecanje studentskog filma), a među nekolicinom filmova s motivom uklete kuće najraskošniji je animirani akvarel Vila s borovima (Veliko natjecanje). Skupina mladih s fantastičnim sposobnostima okuplja se u brazilskom Oceanu (r. Renato Duque, Natjecanje studentskog filma) koji aludira na superjunačke crtiće za djecu, ali se uklapa i u tendencije novog luzofonog filma koji se putem raskošne simbolike bavi temama podsvijesti i nasljeđa. Naposljetku, među „pomaknutijim“ naslovima ističu se ljubavne veze između pripadnica ljudske vrste i hobotnica Moj muškarac (hobotnica), (Veliko natjecanje kratkometražnog filma), odnosno mačaka Odnos, (Natjecanje studentskog filma).

U Velikom natjecanju kratkometražnog filma među 6 hrvatskih radova koji su prošli u ovu prestižnu selekciju natječe se i humorni fantasy s klasičnom žanrovskom lepezom likova i bogatstvom urnebesnih aluzija Posljednji izazov Božidara Trkulje. Nastavljajući tamo gdje je stao Pričom s početka vremena, Trkulja svoje čarobnjake, barbare i amazonke šalje na tipski quest koji će ukazati na njihovu sebičnost i slavohleplje. U istoj konkurenciji prikazuje se i Crvenkapica Redux strip-umjetnika svjetskog glasa (suradnika DC Comicsa/Vertiga, Marvela, Dark Horsea itd.) Danijela Žeželja koji protagonisticu poznate bajke šalje u postindustrijsku pustu zemlju.

22052017_Animafest2017_posljednji_izazov_post_6

Žeželjova ranija urbana distopija 1000 prikazuje se pak u glavnom tematskom programu Animafesta 2017 posvećenom stripu i animaciji. U istom programu može se vidjeti više spekulativnih kratkiša poput Unclothed Man in the 35th Century A.D, Retrograde i Fantastična odiseja doktora Zodiaka Matije Pisačića (čiji je Čoban nedavno prikazan i na Sferakonu). Na pola puta između glazbenog filma i horora nalazi se i opus nizozemskog redatelja, glazbenika i multimedijalnog umjetnika Rosta kojem se priređuje retrospektiva u programu Majstori animacije.

Od filmova Hrvatskog natjecanja koji svoje mjesto nisu pronašli i u Velikom natjecanju kratkometražnog filma valja posebno izdvojiti završetak znanstvenofantastične trilogije jednog od najvažnijih hrvatskih autora mlađe i srednje generacije Dalibora Barića Astronaut od perolaka. Barić nakon Amnezijaka na plaži i Neidentificiranih energija, nepoznatih osjećaja ponovno istražuje hibridne šavove animiranog i eksperimentalnog filma te pruža uistinu neviđene vizuale nastale intermedijalnom rekombinacijom bogate žanrovske povijesti. Briljantna atmosfera te optička i zvučna kakvoća, intertekst premrežen nostalgičnim namigivanjima ljubiteljima SF-a, dubinsko poznavanje spoznajnog očuđenja i uzdizanje filmskog zapisa kao memorije čovječanstva čine od njegova found footage-a transcendentalne sonate koje su već godinama prepoznate na globalnoj razini.

Autor ovogodišnje službene ilustracije, teasera i trailera Animafesta, mladi splitski animator Goran Radošević zastupljen je pak u Hrvatskom natjecanju filmom Treći zakon – istraživanjem interakcije i entropije u svijetu orvelovskih pretpostavki.

U kategoriji Velikog natjecanja dugometražnog filma izdvajamo potencijalno najveći hit, nominiran za Oscara i dobitnik posebne nagrade u canneskom programu Un Certain Regard, The Red Turtle. Dirljiva ljubavno-obiteljska fantazija robinzonske premise iz svjetski poznatog Studija Ghibli Hayaoa Miyazakija. Film je režirao oskarovac i pobjednik Animafesta (2002. s Otac i kći), vodeći nizozemski animator Michaël Dudok de Wit.

Naposljetku, nemojte propustiti priliku da u sklopu tematskog programa posvećenog vezi stripa i animacije na velikom platnu pogledate Akiru (1988) Katsuhire Otome, bez sumnje najslavniji anime svih vremena, i vjerojatno uz Miyazakijev opus najzaslužnije djelo za iznimnu popularnost ovog japanskog animacijskog stila na Zapadu. Proizašao iz adaptacije kultnog stripa istog autora, Akira je s tragičnim motivom psioničkih (ESP) moći i prepoznatljivom ikonografijom metropolisa i motociklističkih bandi istovremeno vrhunac kiberpanka te jedan od najznačajnijih znanstvenofantastičnih filmova svih vremena.

U utorak 23. svibnja u 20:00 sati na Medijskoj fasadi Muzeja suvremene umjetnosti u Novom Zagrebu počinje prikazivanje trokanalnih site-specific animiranih radova – prvi natjecateljski program Animafesta 2017 Animation goes MSU! Program će se odvijati svake večeri do 10. lipnja.

Check Also

Pogledajte trailer za filmsku adaptaciju romana Annihilation Jeffa VanderMeera

Paramount Pictures je objavio punokrvni trailer za Annihilation (Istrebljenje) adaptaciju istoimenog hvaljenog romana Jeffa VanderMeera, …

Na vidiku je promocija romana Kaleidoskop autora Ratka Martinovića

U petak, 15. prosinca, u 19:30 h u pubu Veliki Tolk u Zagrebu će novinar, …

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Web Statistics