Home / Recenzije / Zašto gledati sf seriju Sense8 koja nam je stigla iz radionice Wachovski/Straczynski

Zašto gledati sf seriju Sense8 koja nam je stigla iz radionice Wachovski/Straczynski

 

19072015_sense8_recka_1

Wachovskiji su napravili SF seriju! Zove se “Sense8” i… Ček’, kamo bježite? Ne, ne, čekajte! Dobra je! Stvarno!

Na seriji je radio i J. Michael Straczynski (Babylon 5) pa ako vas Andy i Lana posebno odbijaju znajte da nije sav teret baš na njima. Da, znam da su napravili “Jupiter Ascending”, sve znam, ali ovo je nešto sasvim drugačije.

Čim se počelo pričati o toj novopečenoj Netflixovoj seriji pojavila se i poveća količina skepse. Naravno da je, svi smo gledali Matrix nastavke. Ali treba se uzeti u obzir da je ovo format s kojim se Wachovskiji nisu ranije suočili i da se u biti sve negativne reference zapravo ne mogu tako direktno i ležerno primijeniti i na ovu seriju. A i njihove akcijske scene su odlične, budimo realni, pa čak i u Jupiteru je to slučaj. No trebam prestati spominjati tu globalnu katastrofu i fokusirat se na ono o čemu su mi rekli da moram pisati.

Dakle, Sense8 je serija o osmero ljudi koji su zapravo jedna cjelina, a tvore ju Will (Smith), Riley (Middleton), Capheus (Ameen), Sun (Bae), Lito (Silvestre), Kala (Desai), Wolfgang (Riemelt) i Nomi (Clayton). Ta vrsta odnosa se na engleski zove ‘cluster’ i ja odbijam to prevoditi kao grozd usprkos preporukama google translatea. Ti ljudi imaju svoje živote, svoje probleme i svoje sposobnosti, ali istovremeno mogu uskakati u tuđe umove, razgovarati s njima i potpuno ih razumjeti. Najzanimljivije je što im isto tako mogu „posuditi“ svoje sposobnosti. Tako imamo hakericu, glumca, policajca, lopova, znanstvenicu, vozača, glazbenicu i borca. To znači da nježna girly znanstvenica s malo SF mambo-jumbo brain-connection-thingya može na cesti mlatiti ljude i prijetiti im kako će im hakirati fejzbuk i gore im staviti njihove golišave slike. Pošto ona može raditi bombe (svi znanstvenici to mogu, je li?) na drugom djelu svijeta će par kuća letjeti u zrak dok se policajac napucava s bandama, a lopov krade od svoje krvoločne obitelji i pritom neprestano citira Konana. Glazbenica ne radi baš puno, ali ej, ne može baš svatko u clusteru biti posebno koristan.

19072015_sense8_recka_2

No najzanimljiviji aspekt serije nisu borbe (kojih bome ima) ni objašnjenja na stotinu postavljenih pitanja (kojih bome nema), već su to likovi. Njihova raznovrsnost i dubina razlozi su zašto ova serija sjaji. Likovi su raštrkani diljem svijeta i žive u kulturalno i socijalno različitim lokacijama. Tako ćemo dio svake epizode provesti u Koreji, nakon čega ćemo „otputovati“ do Kenije, pa Njemačke, Indije, Islanda, Meksika i Amerike. Jedina zamjerka na toj prekrasnoj geografskoj raznolikost je što glumci i dalje govore engleski. Povremeno će se pojaviti instanca u kojoj govore na svojim maternjim jezicima, najčešće u interakciji s drugim glavnim likovima, ali većinu vremena engleski tamane stereotipnim naglascima. To je užasna šteta pošto su svi glumci pripadajućih nacionalnosti i sigurno bi se bolje snašli da ne trebaju pričati stranim jezikom. Glavni likovi su još i dobri, ali neki sporedni buše bubnjiće. No što se tu može… Američko tržište vjerojatno ne bi dobro prihvatilo seriju u kojoj za većinu likova moraju čitati titlove.

Serija ima i dosta kompliciranu sveobuhvatnu priču, ipak se planira više sezona. Tako imamo ljude iz drugih ‘clustera’ koji također mogu komunicirati s njima, kao i (valjda) zle ljude koji ih moraju ubiti. Valjda. I pokvarene doktore i znanstvenike, lobotomije, kontroliranje uma, ubojstva… Ma puno toga, ali sve je to nebitno jer scene koje se pamte su one u kojima glavni likovi pjevaju globalni karaoke i u kojima svi zajedno proživljavaju seks koji u njihovim umovima liči na orgije i pogotovo onu kada u ekstazi slušaju koncert orkestra za vrijeme kojeg se kolektivno sjećaju svojih rođenja…Brrrrrr… Prođu me trnci kad se sjetim tih trenutaka.

Po mnogočemu ova serija zalazi u teritorij arta. S druge strane, opća priča pruža sasvim dovoljno akcije i misterije da bude zanimljiva i onima koji žele nešto, ajmo reći, konkretno. Mada bi potonja kategorija mogla imati problema s tempom pošto nije riječ o baš najbržoj seriji. Pa ako zaspite gledajući nemojte reći da vas nisam upozorio.

Serija zapravo najviše podsjeća na legendarno podijeljenu seriju “Lost” s kojom ja osobno nisam imao nikakvih problema baš zato što ću radije pratiti zanimljive likove nego slušati dugačku ekspoziciji koja objašnjava čudovišta od dima. Sličan tretman dobivamo i ovdje, u prvoj sezoni serije Sense8, što ne znači da će zapravo tako i ostati. Buduće sezone možda će ići u potpuno drugačijem smjeru, ali ja to stvarno ne bih htio. Dovoljno mi je ovo sada; dobri likovi sa svojim malenim pričama koje (još) ne utječu na sudbinu svijeta.

Dakle gledajte Sense8. Samo, koliko god vam se svidjela, nemojte zaboraviti da ovo nije prvi put da su Wachovskiji nešto započeli jako dobro. I svi znamo kako je to završilo…

Check Also

Stranger Things 3 – nešto zlo nam se privlači

Sa svakom novom sezonom Stranger Things pomalo se brinem kako mi serija više neće biti …

Terminator (1984.) – noćna mora čelika i kroma

Jedne noći početkom 1980ih mladi i nepoznati James Cameron u groznici je sanjao napola uništenog …

Web Statistics