Home / Recenzije / Westeroška kronika #8.6: Posljednja stranica

Westeroška kronika #8.6: Posljednja stranica

Igra je završila. Jedna od najepskijih saga koja je ikad prikazana na malim ekranima, i koja je revolucionizirala seriju kao takvu – Igra prijestolja – došla je do svog finala. Likovi koje smo gledali godinama, te pratili njihov razvoj, njihovo putovanje i njihove sudbine, došli su do svog završetka. Barem oni koji su preživjeli. Pomalo je začuđujuće da ovaj kraj, iako su nas scenaristi David Benioff i D. B. Weiss pokušali uvjeriti drugačije, nije toliko negativan kakav su mnogi očekivali. Jer posljednja epizoda, prikladno nazvana, The Iron Throne, bila je prožeta humorom (u njenom drugom dijelu), kao i fanserviceom, a i sam kraj bio je gotovo pa optimističan. Zbog grešaka i problema koji su se protezali kroz ovu, ali i prošlu sezonu, kraj je mnoge ostavio prevarenima, razočaranima, ali i bijesnima. No to je ipak kraj. Postavlja se pitanje, je li ovo kraj kakav je serijal zaslužio?

Na ruševinama starog svijeta…

„The Iron Throne“ je započeo jednom od rijetkih boljih scena epizode. Dok Tyrion luta ruševinama jednom najvećeg grada u Westerosu, možemo zajedno s njim vidjeti posljedice uništenja i masakra koji je napravila Danaerys Targaryen. Neočekivana katastrofa šokirala je Tyriona, do ovog trenutka jednog od najvećih pristaša zmajske kraljice. No očito je da se situacija promjenila, i da je Kraljičin namjesnik u teškom položaju, budući da je neizravno odgovoran za propast grada i njegovih stanovnika. Ironično, grad koji je pomogao uništiti isti je grad koji je jednom davno, taj isti čovjek, pomogao obraniti od Stannisa i njegove vojske. Ironija je ovdje jaka, budući da je Kraljev grudobran, grad koji je Dany razorila, grad koji je osnovao osnivač dinastije Targaryen. Tyrion nije sam, budući da ga prate jednako šokirani Jon Snow i Ser Davos. A horor koji je izazvala Dany nije prestao, budući da trojac nailazi na Sivoga crva koji po naredbi kraljice (a vjerojatno i kao osvetu za gubitak Missandei), eliminira posljednje Lannisterove vojnike. Ovo je jako efektna scena, koja gledateljima prikazuje kraj staroga svijeta, kraj koji smo očekivali, iako vjerojatno ne na ovakav surov način.

Igra prijestolja

Kraj Westerosa kakav poznajemo dodatno je potvrđen Tyrionovim nailaskom na beživotna trupla njegove sestre i brata, što ga čini posljednjim Lannisterom. A da je ovaj status samo privremen, te da su lavovima odbrojeni sati, možemo vidjeti tijekom kraljičinog govora njenoj okupljenoj pobjedničkoj vojsci. Ako scenaristi još nisu uspjeli uvjeriti neke od gledatelja da je Dany prešla na mračnu stranu, onda njen govor o potrebi za nastavkom oslobađanja cijeloga svijeta (htjeli to njegovi stanovnici ili ne), definitivno jest. Barem ako su ti gledatelji prihvatili površno i zbrzano pretvaranje zmajske kraljice od osloboditeljice u tiranina. Ovdje se postavlja pitanje, ima li logike u ovakvoj odluci Daenerys? Broj njenih sljedbenika je smanjen, a preostao joj je samo jedan zmaj. Da je twist bio organski, i da mu je prethodilo bar nekoliko epizoda (ako već ne sezona), u kojem bismo vidjeli kako Dany postaje sve nestabilnija, i sve opasnija, odgovor bi možda bio potvrdan.

Igra prijestolja

No budući da je twist izveden u jednoj jedinoj sceni (u prethodnoj epizodi), uvjeravanje da je Dany sada zli tiranin je forsirano. Tyrionovo odbacivanje simbola njegova statusa (kraljeve ruke), pred kraljicom i okupljenim vojnicima, nije samo kulminacija njegove sumnje u Dany i njene odluke, već i završetak kratke regresije lika Daenerys Targaryen, koje se dogodilo unutar svega dvije ili tri scene. Ironija je da, bila Dany tiranin ili ne, ovakva razina nepoštovanja (i to pred velikim brojem promatrača) javni je iskaz nepovjerenja, te je Tyrionov završetak u zatvoru, logična odluka.

Igra prijestolja

Unatoč svojoj maloj privatnoj pobuni, Tyrion ne može pridobiti Jona, koji je i dalje lojalan Daenerys. Jon čak pokušava uvjeriti Tyriona (iako je to uvjeravanje samog sebe) da su odluke i postupci Daenerys ispravne. Nakon što njegovo upozorenje da bi i Jon sam (zbog svog porijekla) mogao postati žrtvom kraljičinih ambicija, ne uspijeva u namjeri da okrene Jona protiv Dany, Tyrion koristi svoje posljednje oružje. Tyrionovo spominjanje opasnosti koju Dany predstavlja za Sansu i Aryu, u slučaju da se ne pokore Targaryenskoj vladavini, čini se da je utjecalo na Jona.

Istovremeno, u razrušenoj prijestolnoj dvorani, Dany pristupa Željeznom prijestolju. Ovo je snažna scena, kulminacija njenog putovanja. Željezno prijestolje, cilj kojem je težila cijeli život, njeno pravo od rođenja, silom oteto, sada je nadomak ruke. Vizija je postala stvarnost. U ovom trenu Dany je dijete koje se polagano približava lanetu, u pokušaju da ga ne uplaši. Lako je povjerovati da ni sama kraljica nije svjesna da je Prijestolje sada samo njeno. Nakratko, Dany dotiče balčak jednog od stotine mačeva iz kojih je prijestolje iskovano, ali najvažnije, ne sjeda na prijestolje. Jer ovo je trenutak kada u prijestolnu dvoranu ulazi Jon.

Igra prijestolja

I dalje u ushitu ovog nestvarnog trenutka, Dany nije svjesna da je ovo najbliže što će ikada biti prijestolju. U još jednoj od boljih scena, vidimo Dany i dalje zadivljenu uspjehom dok Jonu govori o svom djetinjstvu. No ne treba dugo da i Jon i gledatelji shvate da ovo nije malena i naivna curica, već odrasla i odlučna (pa i opasna) žena. Žena s velikim ambicijama, koje bi mogle dovesti do novog rata, ambicijama koje su prekinute ubodom bodeža. Bodeža koji je u Dany zario nitko drugi nego Jon, tijekom njihovog posljednjeg poljupca. Ovo je prikazano kao emotivna scena, no utisak je umanjen. Serija jednostavno nije pružila dovoljno vremena za romansu dvoje ljubavnika, te je „vitalna scena“ ostala umjetna, stvorena i razorena za potrebe glavnog narativa.

Igra prijestolja

Smrt Dany dodatno je umanjena time da je zbog vremenskog ograničenja prikazana ne kao njena tragedija, već kao Jonova osobna tragedija. Prije regicida Jon se obvezao na vjernost kraljici, i sada on sebe smatra čovjekom koji je pogazio svoju zakletvu – izdajnikom. Jon je osoba šokirana svojim postupkom, te se spreman suočiti s Drogonovim bijesom, nakon što zmaj shvati da je ostao bez majke. U izuzetno simboličnom trenutku, Drogon umjesto Jona, spali Željezno prijestolje, kao simbol svih problema, i kao glavnog krivca za smrt Dany – izvor neograničenih ambicija, izvor korupcije same moći koju predstavlja. Iako je ovo još jedan snažan trenutak – doslovno simbol samog serijala je sada nestao u zmajskom plamenu (plamenu kojim je stvoren) – teško je oteti se dojmu da je Jon još jednom čudesno preživio za potrebe glavnog narativa. Jer iako je Jon – Aegon, te je kao takav i prepoznat od zmaja, teško je povjerovati da bi Drogon, koji je s Dany stvorio najjaču vezu od svo troje njene djece, ali i savjetnika i ljubavnika – vezu potvrđenu kroz sve sezone – ovako lagano prešao preko njenoga ubojstva. Da li se Drogon razumije u metafore i politiku? Bilo kako bilo, nakon uništenja prijestolja, Drogon uzima Dany u jednu od svojih kandži te leti na istok.

Igra prijestolja

…sagradit ćemo novi

Regicid miče fokus narativa s Jona na preostale likove, točnije Tyriona. Nekoliko tjedana (mjeseci?) nakon regicida, Jon je u zatvoru, dok je posljednji preživjeli Lannister izveden na suđenje pred vijećem predstavnika Velikih kuća Westerosa. Točnije svih preživjelih likova koji još imaju neku ulogu u priči. Iako je svrha ovog vijeća suđenje Tyrionu, on još jednom pokazuje svoju sposobnost da preokrene situaciju u svoju korist, te pozornica postaje mjesto odluke o novom vladaru Westerosa. Ovo je klasičan Tyrionski trenutak – pragmatično riješenje za kaotičnu situaciju. Umjesto da kao Dany razbije kotač, Tyrion je taj kotač odlučio redefinirati. Umjesto da nastave s nasljednim principom, Tyrion je kao rješenje predložio izbornu monarhiju, s Branom kao prvim vladarom u novom sistemu. Isprva se većina okupljenih ne slaže s ovakvim izborom, ali ne treba dugo da ih Tyrion pridobije. Bran Slomljeni čuva sjećanja i povijest svih proteklih generacija Westerosa, i time je u mogućnosti ponoviti uspjehe, kao i izbjeći pogreške njegovih prethodnika. On skoro pa nije čovjek, već živuće utjelovljenje Westerosa. Branov izbor, te abolicija nasljednog prava na prijestolje trebali bi i prekinuti krvavi niz borbi za krunu. No iako se ovaj izbor čini logičnim, ako ga se bolje razmotri, suočavamo sa s nizom problema. Bran možda može izbjeći pogreške, ali njegov je lik više puta pokazao da nema empatiju potrebnu za vladara, kao da nije dobar vođa. Tijekom bitke za Oštrozimlje proveo je većinu vremena u izolaciji, a nije ponudio ni pomoć u bitci za Kraljev grudobran, kao što nije ni obavjestio Jona i ostale o onome što će Dany učiniti. Neki bi mogli reći da Bran vidi samo segmente budućnosti, ali sam scenarij to negira, nakon što Bran kaže okupljenima (a kasnije i Jonu) da je vidio ovakav rasplet situacije. Ako je cilj abolicija nasljedne monarhije, zašto za kralja nije izabran Davos – bivši krijumčar, koji je pokazao da može postati netko bolji, čovjek koji je pokazao empatiju u nebrojeno slučajeva, kao i sposobnost za vodstvo. Možda i najvažnije Ser Davos nije iz Velike kuće, te time predstavlja idealnog kandidata. A valja pridodati da u ovom trenutku Bran slomljeni nije Brandon Stark, već trooka vrana, biće koje je povezano s Djecom šume, koji su prirodni neprijatelji Prvih ljudi i Andala?

Igra prijestolja

No izbor Brana koji praktički nije čovjek, omogućuje Tyrionu da upravo on bude taj koji će upravljati kraljevstvom. Od izdajnika i zatvorenika ovaj posljednji Lannister postaje Namjesnik sedam kraljevina, točnije šest, budući da je Sansa iskoristila priliku i osigurala nezavisnost Sjevera. Još jednom za potrebe glavnog narativa, žrtvovana je logika. Da, Sansa je bila učenik Maloprstog, i u nekoliko navrata pokazala je sposobnost da bude vladar. No scenarij joj nije pružio priliku da pokaže sposobnost vladanja. Da stvar bude kompliciranija, njena odluka primljena je bez negodovanja ostalih predstavnika velikih kuća. Što je s Yarom Greyjoy, koja je i tijekom samog vijećanja podsjetila ostale da je i dalje vjerna Targaryenima, ili princa Dornea, čija Kuća nikada nije izdala zmajsku dinastiju? Dorne posjeduje praktički netaknutu vojsku koja nije sudjelovala u sukobima, te je teško povjerovati da bi samo tako savili koljeno za vladara kojeg ni ne poznaju. A tu je i problem koji nitko nije spomenuo. Dok su Sivi crv i Neokaljani zadovoljeni Jonovim izganstvom u Noćnu stražu, što je s Dothrakijima? Gdje je njihov predstavnik na vijeću? Jesu li jedni od najvjernijih sljedbenika Dany, odlučili zažmiriti na ubojstvo njihove Khalessi, i mirno napustiti Westeros (poput Neokaljanih)? Teško je u ovako nešto povjerovati, i vjerojatno nikada nećemo znati. Nažalost još jednom se pokazalo da je ubrzani tempo sezone, i potreba glavnog narativa, simplificirala i umanjila završni utisak.

Mladi strahovukovi

Igra prijestolja

Na samom kraju, koji je praktički fanservice, gledamo omiljene likove u novim/starim ulogama. Tyrion je sada Kraljev namjesnik, ovoga puta za (nadajmo se) boljeg, mudrijeg i pravednijeg kralja. Za razliku od posljednjeg puta, ljudi kojima je okružen, njegovi su ljudi. Samwell Tarly je (pogodite što) Veliki meštar, iako se postavlja pitanje kakvu je ulogu imala Citadela u ovom postavljanju (ako je imala ikakvu), Bronn se vratio i to ni više ni manje nego Gospodar financija, što je veoma upitno ako se prisjetimo da je on bivši plaćenik, čovjek koji ne zna kako raspolagati novcem. Puno bolji izbor je Ser Davos, sada Gospodar brodovlja kojem ne treba dugo da upadne u prepirku s Bronnom. A Brienne, naravno, postaje Vrhovni zapovjednik Kraljeve garde. Čak je i Podrick je postao vitez, mada je njegova uloga za sad limitirana na guranje kraljevskih kolica. Zanimljivo je da su tri mjesta, Gospodar šaptača, Gospodar zakona i Gospodar rata ostala upražnjena. Ovakva se situacija tematski poklapa s barem prividnim mirom postignutim u finalu. Te će se pozicije ispuniti, ali u ovom trenu glavni narativ to ne traži, niti mu to treba. Kao što ne treba ni Željezna banka čiji dugovi još nisu plaćeni.

Igra prijestolja

Naposljetku, završna montaža vraća nas središnjim likovima „Igre prijestolja“ – mladim strahovukovima. Nakon što je provela skoro pa cijelu seriju u podređenoj ulozi, često izložena naselju, psihičkom i fizičkom, Sansa je okrunjena za Kraljicu na Sjeveru. Arya, koja je provela velik dio vremena trenirajući za ubojicu, odlučila je reći ne smrti, ali i ne vratiti se u svoj prošli život. Umjesto toga, Arya kreće na putovanje u Valinor, ehm, neistraženi Zapad. To nas ostavlja s Jonom, možda i jedinom pravom tragičnom pričom finala, kao i čitave sezone. Jer Jonov je kraj jedini trenutak koji ima težinu. Da izbjegne bijes Neokaljanih i Željeznih, ali i zadovolji one koje je spasio, ili koji su s njim povezani krvnim vezama, Bran Slomljeni izgnao je Jona u Noćnu stražu. Iako se postavlja pitanje zašto je Noćna straža potrebna, kada je Noćni kralj poražen, a u Zidu se nalazi masivna rupa, ovo je tematski prikladan kraj Jonova putovanja i klasični trenutak „Igre prijestolja“. Jer Jonov kraj je povratak na početak, s twistom.

Igra prijestolja

Umjesto da ostatak života provede u izolaciji Crnog zamka, Jon zajedno s Tormundom, ostatkom Slobodnog naroda te vjernim Ghostom (koji je konačno dobio tretman koji je zaslužio! Dobar pas), prolazi ispod Zida i kreće na Sjever. Tako je njegov kraj doista bittersweet. S jedne strane, posljednji živući Targaryen poslan je u izgnanstvo, zbog ubojstva žene koju je doista volio. Žene koju je ubio da spasi Westeros iz kojeg je potom zbog tog istog postupka izgnan. Da situacija bude tragičnija, čak ni na samom kraju, Jon nije siguran je li to ubojstvo bilo potrebno i ispravno. S druge strane, ovoga puta Jon nije zarobljen na kraju svijeta. Taj „kraj svijeta“ nije nepoznati teritorij, kao što je bio na početku. Scena prolaska kroz zid evocira scenu iz pilota, ali onkraj Zida sada nije neistraženi opasni teritorij, Za Jona je to sada novi dom. Jon je možda po prvi put u životu okružen ljudima koji ga bezuvjetno cijene i poštuju, u društvu u kojem se ljude ne prepoznaje po imenu Kuće, i u društvu svog vjernog suputnika – svog strahovuka. Jon, jedini pravi nasljednik Željeznog prijestolja, koje više ne postoji, je čovjek koji za Westeros više ne postoji. Čovjek koji nikada nije htio moć, sada je od nje oslobođen.

Igra prijestolja

Fenomen koji je promjenio žanr. Fenomen koji ćemo dugo pamtiti

Finale „Igre prijestolja“ zasigurno će podijeliti gledatelje i fanove. Dijelom je ovo rezultat simplificiranih i ubrzanih posljednjih sezona, koje su žrtvovale kompleksnost radnje i likova za potrebe glavnog narativa, i što bržeg dolaska do završetka. Serija je započela kao kompleksna mreža priča, s radnjom koja se odvijala na nekoliko kontinentata, u prepoznatljivim kvazifeudalnim utvrdama i gradovima, kao i egzotičnim orijentalnim lokacijama. Svaka od tih lokacija imala je kaleidoskop likova koji su proveli sezone na njihovim putovanjima, dok se svijet oko njih povećavao. Ta putovanja vodila su u avanture, za neke užasna iskustva, prepuna nasilja i torture, za druge putovanja milosti i ljubavi. S vremena na vrijeme, imali smo priliku vidjeti veliku bitku, ali najveća vrijednost tih putovanja, bili su razvoj likova, intimni dijalozi, (ne) sebične odluke  likova u kojima se „Igra prijestolja“ izdvajala od ostalih. No u posljednjim sezonama, svijet se (pre) naglo smanjio. Likovi su se okupili na Westerosu, da se naposljetku u posljednjim epizodama sva ova raznolikost, svela na dvije lokacije, a intrigantna i kompleksna priča, koja je trebala subvertirati „herojsko putovanje“, svede na više manje predvidljivi kraj. Inteligentni i višedimenzionalni (anti)heroji, koji su sezonama postajali sve zanimljiviji, završili su kao jednostavni, ako ne i plošni likovi, čija je osebujnost žrtvovana za potrebe glavnog narativa, dok je internu logiku zasjenio spektakl. Zato nije čudno da su mnogi, pa i mi, razočarani ovakvim krajem.

No, ne smijemo zaboraviti da „Igra prijestolja“ nije bila samo serija. „The Iron Throne“ bio je i kraj fenomena koji je obilježio žanr na način koji nijedan serijal prije nije uspio. A pitanje je hoćemo li u bližoj budućnosti vidjeti nešto slično. Jer „Igra prijestolja“ bila je fascinantno iskustvo, koje je prešlo ekrane, i postalo dio svakodnevne konverzacije, u svim sferama života. Od zagriženih fanova Martinovog magnum opusa do običnih gledatelja, gotovo svatko je imao nešto reći o seriji. Osvrti (poput ovoga), podcasti, i youtube kanali pratili su seriju iz sezone u sezonu, iz epizode u epizodu, i radili detaljne analize. A bilo je i gledatelja koji su jednostavno gledali seriju kao dnevnu zabavu. Neki su išli toliko daleko da su se organizirali timovi koji su navijali za omiljene likove te prenosili reakcije uživo. Čak su i eksperti, od vojnih do političkih, imali nešto reći o seriji, njenoj radnji i likovima. Spoiler je postao dio našeg svakodnevnog riječnika, a geek kultura postala je praktički elita preko noći, s ostatkom smještenim u mainstream. Ni emocija nije nedostajalo, što se najbolje moglo vidjeti u zadnjoj sezoni, gdje je razočaranje velikog dijela fanova rezultiralo kampanjom za ponovno snimanje posljednje dvije sezone. Ovo je nemoguća misija, ali „Igra prijestolja“ pokazala je da fanovi imaju glas, i da su se spremni organizirati da iskažu svoje mišljenje.

I to je vjerojatno najveća i najvažnija ostavština ove fascinantne sage. Ostavština koja će dugo ostati u kolektivnom pamćenju. Zajedničko iskustvo, sjećanja na serijal, na likove i njihovu priču, s kojom smo živjeli skoro pa desetljeće (pa i više što se tiče Martinovih čitatelja), na fenomen koji će biti teško ponoviti. A iako je ovo kraj serije, a vjerojatno i fenomena kao takvog (dok se ne pojavi prequel), i dalje nam ostaje nada u knjige. G. R. R. Martin je napomenuo da će njegova Pjesma leda i vatre (po kojoj je serija adaptirana) imati određenu povezanost s krajem serije, ali će se i razlikovati. Ako se zadnje dvije knjige uopće pojave. No, unatoč narativnim razlikama, teme serije i knjiga su iste. Moć kvari ljude, a znanje povijesti je nužno da se izbjegnu greške i omogući bolja budućnost. Koliko god bila loša situacija, postoje pojedinci koji će žrtvovati sve što imaju (pa i sebe) da drugima pruže nadu. A kad su suočeni s vjetrovima Zime, ljudi će se boriti da dožive Proljeće.

Dodatne opservacije:

    • Svjesni smo da su scenaristi htjeli dati Tyrionu određenu ideju završetka s nailaskom na tijela Jaime i Cersei, no ova je scena samo otvorila nova pitanja, i pokazala još jedan problem s internom logikom serijala u ovoj sezoni. Jer u prošloj epizodi vidjeli smo urušavanje cijele dvorane, a sada se čini da su i brat i sestra mogli izbjeći tragediju da su stajali par metara dalje?
    • Spomen demokracije od strane Sama naišao je na podsmjeh ostalih plemića, što je bio humorni trenutak. Ali ako se bolje razmisli, ovakva ideja je glupa, budući da je teško zamisliti da bi se ljudi koji nikada nisu imali priliku iskustiti demokraciju, samo tako lagano prilagodili novom sistemu. Svi osim Željeznih, koji već imaju svojevrsan oblik demokracije s Kingsmootom. Zato je bilo posebno čudno da je i Yara Greyjoy ismijala ovu ideju.
    • Ovo je bio prvi redateljski pokušaj Daniela Benioffa i D. B. Weissa, i čini se da im je uspio. Usprkos slabašnom narativu, režija je bila na razini. Posebno valja izdvojiti odličan kadar „zmajskih krila“ Dany, nakon kojih Drogon polijeće. Vrlo snažan vizualni trenutak.
    • Još jednom je tim za vizuale pokazao da su najbolji u žanru. Drogon je posebno efektan u ovoj epizodi, od njegovog buđenja i izlaska iz hrpe snijega/pepela (?), do emotivnog trenutka u kojem žali za svojom ubijenom majkom. Zbog njihove zajedničke i duge povijesti, rekli bi da je ovo bio emotivniji trenutak nego posljednji poljubac između Jona i Dany.
    • Postavlja se pitanje kako je Sivi crv znao da je Jon ubojica Dany, nakon što je Drogon odletio s njenim tijelom? Odgovor je jednostavan, jer Jon, koji se pokazao kao častan čovjek, je vjerojatno sam priznao krivicu. Ništa manje ne bi od njega ni očekivali.
    • Sivi crv, koji je sudjelovao u masakru u Kraljevom grudobranu, u kojem je imao veliku ulogu, dobio je relativno sretan kraj. Njegov odlazak na otok Naath, zajedno s ostatkom Neokaljanih, poetski je trenutak. No, mišljenja smo da je ovo prelagani kraj, i nezadovoljavajući kraj razvoja njegovog lika.
    • Postavlja se pitanje što je s Dothrakijima. Već smo izgubili ideju s brojevima, budući da je scenarij prepravljao brojeve Targaryenske vojske iz epizode u epizodu. No, u jednoj od važnijih scena mogli smo vidjeti da je konjica Dothrakija i dalje poprilična. Kako to da Dothrakiji nisu reagirali poslije ubojstva njihove Khaleesi, i gdje su uopće oni naposljetku otišli. Pomalo je teško povjerovati da se ratnički narod samo tako vratio nazad u Essos. A budući da je Jon ubio njihovu vođu, po tradiciju, upravo je on trebao postati novi Khal.
    • Konačno su se vratili Edmure Tully (koji je i dalje beskoristan), kao i Robyn Arryn (koji bi mogao biti manje beskoristan). Imali smo priliku vidjeti i neimenovanog prince Dornea, ali ne više od toga.
    • Postavlja se i pitanje gdje je Meera Reed? Jedna od najzaslužnijih likova za Branovu transformaciju, i indirektno njegov uspon na prijestolje. Nažalost, scenaristi su je odlučili ignorirati.
    • Upravo je Brienne ta koja dovršava priču Jaimea Lannistera, dodajući većinom pozitivne elemente u njegovu legendu. Čini se da njegova izdaja tijekom rastanka, ipak nije utjecala na ovu hrabru ženu. Jaime tako ostaje častan u smrti, i legenda završava s njegovom „obranom Kraljice“.

Igra prijestolja

  • U sceni koja je homage književnom serijalu Sam daje Tyrionu Pjesmu leda i vatre, kroniku svih događaja prikazanih u serijalu. U još jednom twistu Tyrionova uloga u ovim događajima je izbrisana, i njegovi dobri i loši postupci i odluke. Ideja je da Tyrion sada ima priliku za okrenuti novu stranicu u svom životu, i prikazati se svojim riječima i djelima. Iako je ovo zanimljiv koncept, on je ujedno i nelogičan. Jer Tyrion je bio možda i najvažniji igrač u „Igri prijestolja“ – te ironično ova scena završava kao loš vic.
  • Nažalost, čini se da bijeli konj koji je preživio masakr u Kraljevom grudobranu, i na kojem je Arya odjahala na kraju prethodne epizode, nije imao nikakvu ulogu.
  • I naposljetku, htio bi se zahvaliti svim čitateljima na praćenju ove Kronike. Ovo je bilo jedno izuzetno iskustvo, biti u mogućnosti podijeliti mišljenja i analize, i onog dobrog i onog lošeg, tijekom zadnje dvije godine. U moje ime, i u ime Inverzije, hvala. Iako je jedno putovanje završilo, te smo okrenuli posljednju stranicu Westeroške kronike, naše putovanje se nastavlja, s novim osvrtima koji slijede.

Check Also

The Unthinkable: blockbuster na švedski način

Fascinantan koliko i frustrirajuć, švedski film The Unthinkable su dva posve različita filma u jednom. …

Swamp Thing: Saga o Čudovištu iz močvare

Saga o Čudovištu iz močvare nastala je na stripovskom mediju davne 1971. godine u izdanju …

Web Statistics