Home / Recenzije / Westeroška kronika #8.5: Kome zvona zvone

Westeroška kronika #8.5: Kome zvona zvone

Jedan od glavnih problema na koji je Igra prijestolja pokušala dati odgovor je što je moć, kako tu moć uspostaviti, i kako je zadržati. Moć, ona vidljiva i nevidljiva, je ultimativni cilj u Westerosu zbog kojeg se podnose žrtve i gaze ideali. Osloboditelj tako može postati tiranin. Jer moć lako ovlada njenim nositeljem i pokaže njegove najgore strane. Ovu neugodnu činjenicu imali smo prilike vidjeti kroz svih osam sezona serijala. Ali tek u ovoj, finalnoj sezoni, dogodilo se da osloboditelj postane tiranin doslovno u jednoj sceni. Epizoda, jednostavno nazvana The Bells, dovela nas je do dugoočekivanog sukoba između Zmaja i Lava za moć u Westerosu, konfrontacije koja je završila katastrofom još neviđenom u serijalu. Propast jedne od kultnih lokacija serijala, kao i nekih od najdugovječnijih likova koje smo pratili od samoga početka, prikazana je kroz vizualni spektakl do sada neviđen na malim ekranima. Nažalost, utisak tragedije uvelike je umanjen nastavljanjem početničkih grešaka koji se protežu kroz cijelu sezonu, kao i stvaranjem novih, i totalno bespotrebnih problema, forsiranjem radnje, i umjetnim karakternim zaokretima koji poništavaju razvoj likova te ih pretvaraju u plošne figure.

Neke čudne intrige na zmajskom dvoru

Epizoda je započela na Zmajkamenu, gdje Daenerys Targaryen planira svoj finalni napad na Kraljev grudobran. Ovo je kontemplativan početak, koji nam pruža rijetke minute tišine prije nego što započne spektakularni kaos. Ta tišina je samo prividna, jer se ispod površine odvijaju intrige. Daenerys se još oporavlja od teških gubitaka. Izgubila je vjernog savjetnika Joraha, svoga zmaja Rhaegala, kao i savjetnicu i prijateljicu Missandei. Ovi nedavni gubici nesumnjivo imaju poguban utjecaj na kraljicu. A tu je i paranoja potaknuta otkrićem porijekla njenog ljubavnika i nećaka Jona Snowa aka Aegona Targaryena. Ne bi lagali ako kažemo da je sve ovo umanjilo sposobnost njenog prosuđivanja. No problem ovdje nije u ponašanju Daenerys (barem za sad), već u ponašanju jednog od njenih savjetnika.

Varys, čovjek kojeg smo znali kao majstora intriga i jednog od najsposobnijih ljudi u Westerosu, sada ne krije nezadovoljstvo postupcima svoje kraljice, te aktivno i mogli bi reći javno, radi na potkopavanju njene vlasti. Varys iz prošlosti nikada se ne bi susreo s Jonom Snowom, čovjekom za kojeg je već dokazano da nije sposoban slijediti ikakav plan, a kamoli biti uključen u zavjeru. Zato nas ne iznenađuje da Dany relativno brzo shvati da je upravo Varys jedan od širitelja Jonove tajne koja je na korak od toga da postane javna informacija. Očekivano, Pauk je uhićen i pogubljenje. U najboljoj tradiciji Zmajkamena, Varys je spaljen, i to plamenom Drogona. Njegove posljednje riječi o nadi da je u krivu, sugeriraju nadolazeću tragediju. Iako je Varysov neslavan kraj logičan, budući da je ovo samo posljednja u nizu izdaja koje su obilježile eunuhovu karijeru (opravdanje za takve odluke uvijek je bilo „za dobro Sedam Kraljevina“), ne možemo se oteti dojmu da je u ovom posljednjem slučaju Varysovo ponašanje iznenađujuće, pa i razočaravajuće. Još jednom, zanimljiv i kompleksni sporedni lik žrtvovan je za potrebe finaliziranja radnje. Njegov nasilni kraj, samo je jedan od ishitrenih elemenata koji guraju Dany na mračnu stranu.

Ironično, ne treba dugo da se pokaže da bi Varys mogao biti u pravu. Dany je uistinu bijesna i željna osvete. A ako se to upari s njenim osjećajem paranoje i izolacije, dobivamo opasnu kombinaciju. Da je kraljicu Jonova nenamjerna izdaja teško pogodila, možemo vidjeti u nelagodnoj sceni između dvoje ljubavnika, gdje postaje jasno da je njena paranoja nepremostiva prepreka u njihovoj vezi. Dany shvaća da Westeros može osvojiti, ali da samo strah može osigurati lojalnost njenih podanika. Ovo je još jedna forsirana scena. Ovaj način vladavine ne bi trebao biti velika prepreka jer je njen predak, Aegon „Osvajač“ upravo tako započeo vladavinu Westerosom. Dobar vladar ne treba nužno biti omiljeni vladar. Ono što zabrinjava, i sugerira daljnje guranje u mrak zmajske kraljice, kao i žrtvovanje lika za potrebe radnje, je kasniji razgovor sa Tyrionom, gdje Dany izlaže novo shvaćanje „milosti“ – milosti za buduće generacije, što ne pruža nadu za trenutne stanovnike Kraljeva grudobrana.

No nada, makar slabašna u ovom trenu još uvijek postoji. Tyrion (koji je prokazao Varysa) uspijeva nagovoriti Dany da Kraljevom grudobranu i Cersei pruži posljednju priliku za miran ishod sukoba. Ako gradom zazvone zvona nakon prvog napada, to će biti znak da se grad predaje, te će daljnji napad biti obustavljen. Dany pristaje, ali ne prije nego što obavijesti svoga Namjesnika da mu je ovo zadnji oprost. Istovremeno, Tyrion od Daenerys saznaje da je njegov brat Jaime zarobljen na putu prema jugu. Svjestan težine svog postupka te gaženja riječi dane kraljici, Tyrion oslobađa svog brata te ga obavještava o tajnom ulazu u Crveni zamak, koji može poslužiti za bijeg za Cersei. Zauzvrat, Tyrion moli Jaimea da uvjeri svoju sestru da preda grad i zazvoni zvonima. Ova scena zadnjeg susreta dvoje braće izuzetno je emotivna, evocirajući njihov susret u tamnici Crvenog zamka kada je Jaime bio taj koji je spasio Tyrionov život. Oboje su uvjereni da bi ovo mogao biti posljednji put da su zajedno, a pomaže to i da je Jaime bio taj koji je uvijek branio Tyriona, još od djetinjstva. I dalje preostaje pitanje, zašto Tyrion želi pomoći svojoj sestri koja ga želi ubiti, ili pomoći stanovnicima glavnoga grada? Tyrion je u više prilika pokazao nerazumijevanje za mase (a i mase za njega), a humanizacija ovog lika je relativno nedavna pojava.

Teror iz zraka

S prvim svjetlom dana, započinje bitka za Kraljev grudobran. Zanimljivo je da umjesto sa strane napadača, pripreme za bitku pratimo sa strane branitelja. Tako možemo vidjeti pripreme Euronove flote, dolazak Zlatne družine na borbene pozicije, posadu balista kako postavlja smrtonosne projektile, te strijelce i ratnike na bedemima grada. Među braniteljima vlada nespokoj, a napetost je na vrhuncu, dok se očekuje napad. Pred bedemima grada, postrojene su snage Sjevera i Targaryena, pod vodstvom Jona Snowa i Sivog crva. No napad ne dolazi s kopna nego iz zraka. Jer Dany i Drogon su se vratili i ovoga su puta željni osvete! Scene uništenja Željezne flote, kao i branitelja na bedemima, očekivano su spektakularne, ali ujedno pokazuju i svu slabost radnje kao i interne logike serijala. Jer dok smo prošli tjedan gledali kako moćni zmaj pada nakon tri direktna i brza pogotka projektilom (iz jedne baliste!), sada gledamo kako drugi zmaj bez problema izbjegava puno više projektila (iz brojnih balisti), te nonšalantno pali čitavu flotu, i uništava ostalu obranu grada. I to bez ikakve pomoći (!). Postavlja se pitanje, zašto Dany nije na sličan način uništila te iste brodove zadnji put, kada nije bilo (beskorisne) zaštitne vatre s bedema? I zašto su baliste brzinski ispucavale projektile, dok sada (realno) treba proći dosta vremena da se pripremi novi projektil? I kako to da Euron, koji je prikazan kao vrhunski strijelac (?), sada nije u stanju naciljati zmaja, te je prisiljen skočiti u vodu? Ironično, ova sekvenca uništenja narušena je događajima iz prošlotjedne epizode budući da u ovom slučaju većina napada ipak ima logike. Prošle sezone imali smo priliku vidjeti da je zmaj oružje totalnog uništenja, i da je praktički neuništiv. Westeroški ekvivalent nuklearne bombe. A to se ponovilo i u ovom napadu. Nažalost, zbog čudnih odluka scenarista u prošlotjednoj epizodi, utisak ove scene je umanjen i sveden na vizualnu atrakciju.

Unatoč posvemašnjem uništenju koje se odvija pred njenim očima, Cersei Lannister je i dalje uvjerena u svoju pobjedu. Ako zanemarimo loš scenarij koji je eliminirao Rhaegala i time ojačao njenu poziciju, Cersei je do sada uvijek bila ta koja bi pobjedila. No u većini slučajeva to je bila zasluga nekog drugog, ili u slučaju s razaranjem Baelorove septe, očajnički potez, kockanje koje se naposljetku isplatilo. Cersei je uvijek imala osjećaj lažne veličine, te je tako i sada. Žena koju gledamo je monarh nesvjestan opasnosti koja joj prijeti. Jer situacija se stubokom promjenila, i njen je neprijatelj u ovom trenu u posjedu jednog od najsnažnijih oružja koje je Westeros ikada vidio.

Razorna moć Drogona ključni je element za napadače, budući da im strategija nije jaka strana. Združene snage Sjevera i Targaryena postrojene pred bedemima grada nemaju niti jedan opsadni stroj. Niti ljestve!? Srećom za njih, niti Cersei nije sposobni strateg, budući da je Zlatna družina, u svojoj punoj snazi, napustila zaštitu gradskih bedema te se postrojila pred neprijateljskom vojskom. Pitanje je kakva strategija je potrebna, kad jedna strana posjeduje gigantskog zmaja? Jer upravo je Drogon taj koji razara gradske zidine, te negira svaku prednosti Zlatne družine, koja se doslovno slama pred jurišom Dothrakija. Ovdje je postavlja pitanje od kuda su se pojavili ovi konjanici ako je bitka kod Oštrozimlja pokazala njihov neslavni kraj? Još jednom logika prepušta mjesto spektaklu, te gledamo kako napadači bez otpora prodiru kroz rupu u zidinama, dok branitelje obuzima panika.

Iako je izgubila jedan od glavnih elemenata obrane, Cersei je i dalje uvjerena u svoju pobjedu. Čak i kada je Qyburn obavještava da su sve baliste uništene, i da Željezne flote više nema, lavlja kraljica i dalje misli da će lannisterski vojnici preokrenuti tijek borbe. Ovo je jedan od rijetkih dobrih trenutaka u epizodi, budući da je ovakvo ponašanje vjerno liku kakav smo imali priliku vidjeti kroz sezone: ponosne, i nepokorive lavlje kraljice. Tek kada i njeni vlastiti ratnici odbace mačeve u pokušaju predaje, Cersei shvaća da se dogodilo nešto nemoguće. Bitka je izgubljena, grad je izgubljen, rat je izgubljen. Ostala je sama na svijetu, s Qyburnom i Planinom. Privremeni prekid nasilja, te tišina koja je zavladala gradom isprekidana je povicima ratnika, ali i naroda, koji očajno zazivaju zvona. Zvona, koja će spasiti grad i njegove stanovnike od konačnog uništenja. Konačno, zvona su zazvonila, i Daenerys je dobila svoje Prijestolje. Katastrofa je izbjegnuta u zadnji čas.

Nepotrebni Masakr

Ili nije? Zvonjava zvona, trenutak je preokreta, scene za koju smo sigurni da će biti predmet analize u godinama koje će uslijediti. U trenutku predaje grada, Daeneys s jedne od kula, na Drogonu osmatra svoj ratni plijen. Moć Lannistera je uništena, a Kraljev grudobran, simbol vlasti koja joj je nasilno oteta, ponovno je pod njenom kontrolom, kao i cijeli Westeros. Nažalost, zbog potrebe radnje, logika je još jednom nastradala, i umjesto da Daenerys krene na Crveni zamak te ga spali zajedno sa Cersei, Daenerys se odlučuje na drugačiji plan. Plan za koji slobodno možemo reći da je jedan od najgupljih trenutaka u cijelom serijalu. Odluka koja je gurnula zmajsku kraljicu u potpuni mrak, te u jednoj jedinoj sceni od osloboditelja napravila jednog od najgorih tiranina Westerosa.

Daenerys Targaryen možda je tužna, bijesna i usamljena. Daenerys Targaryen je također duboko paranoična. Daenerys Targaryen je…Targaryen, za koje znamo da imaju tradiciju ludosti u familiji. I iako je serijal kroz prethodne sezone pokazao da s vremena na vrijeme Daenerys može pokazati okrutnost, i iako je njen pad u tamu vjerojatno zacrtan i kod G. R. R. Martina; nikako ne možemo povjerovati da je lik koji je započeo rat da oslobodi robove, lik koji je zatvorio najvrijednije što ima, svoje zmajeve nakon ubojstva jedne pastirice, lik koji je pred samo jednu sezonu odbio direktan napad na Kraljev grudobran, pod opravdanjem da ne želi biti kraljica pepela, sada, u trenu kada je ispunila svoj cilj, odlučila na sistematsko razaranje grada, i masovni pokolj cijelog stanovništva. Nažalost, upravo je to put na koji su je poveli scenaristi, u želji da finiširaju seriju, i tako uništili jedan od najvažnijih likova u serijalu.

Jer ono što je uslijedilo nakon predaje je neviđeni masakr. Dany i Drogon sistematski pale grad, koji se doslovno raspada pod udarom plamena, dok se nevini stanovnici pretvaraju u pepeo. Masakr je lišen svake suptilnosti jer se zmajskoj vatri pridružuje i divlja vatra, koju je Aerys II, otac Dany, postavio na tajne lokacije ispod grada, u želji da uništi grad tijekom pobune. Plamenovi divlje vatre minorni su u usporedbi s Drogonovim plamenom. Čak ni Aerys, Ludi kralj, ne može se usporediti sa svojom ludom kćeri. Ni na zemlji stvari nisu ništa bolje. Razjaren gubitkom Missandei, bijesni Sivi crv i njegovi Neokaljani napadaju nenaoružane lannisterske vojnike, koji su se netom predali. Sjevernjaci su se također pridružili masakru, te je Jon Snow još jednom nesposoban da učini išta i zaustavi svoje vojnike. Ovo je efektna scena koja pokazuje svu besmislenost nasilja, kao i nepostojanje dobre i loše strane tijekom rata. Jon Snow na najgori mogući način otkriva da je nakon predaje, njegova vojska postala „loša“ strana.

Dok Dany pretvara svoj grad i njegove stanovnike u pepeo, Arya i Pas, koji su uspjeli ući u grad prije početka bitke, dolaze do Crvenog zamka. U još jednoj emotivnoj sceni, koja podsjeća na bolje dane ovog serijala, Pas uspijeva nagovoriti Aryu da odustane od svoje osvete Cersei, budući da je njena smrt samo pitanje vremena. To dodatno potvrđuje urušavanje dijelova dvorca, izazvanih udarima zmajskog plamena. Isto ne važi za Psa, koji je došao na ovo mjesto samo s jednim ciljem. Da fanovima pruži ono što su čekali sezonama – sukob s njegovim nemrtvim bratom, Planinom. Konačno, Sandor nalijeće na svoga brata koji prati Cersei na sigurno. Cersei gubi svoje zadnje saveznike nakon što Planina eliminira Qyburna te se fokusira na svog brata. Prije nego što se stignemo priupitati zašto je Sandor samo tako propustio Cersei, jednu od najtraženijih osoba Westerosa, započinje i ta dugoočekivana scena. Pozornica za finalni obračun je apokaliptično mjesto, i jedna od najboljih vizualija epizode – urušavajuće stepenice u urušavajućoj kuli, dok iznad njih leti zlokobna sjena zmaja.

Iako upečatiljiva, i nedvojbeno spektakularna, pa čak i emotivna, i ova scena je žrtva zbrzane i forsirane epizode. Borba kojoj svjedočimo više podsjeća na final boss scenu iz „Uncharted“, nego na završnicu Sandorovog puta. Borba je krvava i okrutna, budući da Sandor koji je bolji ratnik ne može nadjačati nemrtvo čudovište koje je nekoć bio njegov brat. Naposljetku, nakon što ga je čudovište zamalo ubilo, Sandor uspjeva posljednjim snagama gurnuti Planinu kroz zid, te oboje padaju u ogromni plamen. Budući da je Ser Gregor gurnuo Sandora u vatru kao djete, čime je i započeo njihov konflikt, ovo je tematski i poetski kraj za jednog od omiljenih likova, i rijetkog lika čiji razvoj ipak nije narušen.

Sličan, i zadovoljavajuć poetski kraj, suprotno očekivanjima, ima i sama Cersei. Nakon što je napustila Sandora i Planinu, poražena kraljica susreće ni manje ni više nego svog brata blizanca i ljubavnika Jaimea, koji je upravo došao iz tajnog prolaza, nakon borbe s Euronom (koju nećemo spominjati). Scena susreta još je jedna od rijetkih upečatljivih scena ove epizode, što se tiče vizualija, ali i narativa. Pozornica je ovdje također apokaliptična, ali i duboko simbolična, budući da se brat i sestra susreću u sobi s mapom Westerosa, koja se urušava, poput njihovih života. Scena bi bila i bolja da Jaime nije donio neke čudne odluke u prethodnim epizodama, koje su poništile razvoj njegovog lika (ali i Brienne). Ipak, ova scena, kao i završna scena u zmajskoj komori pod zamkom, nedvojbeno predstavlja emotivan i zadovoljavajuć kraj za lannisterski par. Svjesni smo da su mnogi očekivali drugačiji ishod i drugačijeg Jaimea, te ispunjenje valonqar proročanstva. No kraj koji smo dobili nije loš. Štoviše, neočekivano je dobar. Nakon što Jaime shvati da se izlaz iz komore urušio, i on i Cersei svjesni su što slijedi. Cersei konačno skida masku, te se slama pod pritiskom realnosti, dok je brat tješi onako kako ju je uvijek tješio. I Cersei i Jaime su uvijek bili sami na svijetu, a sada su sami u komori, dok se strop ruši na dvoje antiheroja. Nije teško napraviti paralele s likovima iz naše povjesti, koji su svoje živote završili duboko u bunkerima, izolirani od svojih sljedbenika.

Dok se jedna drama gotovo pa elegično okončava duboko pod gradom, na površini i dalje bjesni kaos. Ovoga puta promatramo posljedice zmajskog terora kroz oči Arye, koja pokušava pobjeći iz grada koji umire. Iako je scena razaranja malo preduga, a Arya izložena možda prevelikom broju opasnosti (koje naravno čudesno izbjegava), ovo je još jedna efektna scena, koja pokazuje kakve posljedice bijes Dany ima na obične ljude. One koji su protiv svoje volje uvučeni u konflikt, i koji nemaju nikakvog izbora, nego pokušati očuvati vlastite živote. Arya je svjedok apokaliptične noćne more, koja nelagodno evocira na najveće katastrofe iz naše povjesti, poput erupcije vulkana, potrese, ili događaje poput 9/11, s vatrom i pepelom koja prekriva žive i mrtve, dok se svijet raspada oko njih. Nakon što se građevina uruši na nju, Arya se budi u mrtvom i opustjelom gradu, te nalazi bijelog konja (koji je neočekivano čist). Ovo je čudna, surealna scena. Je li ovo „pale horse“, glasnik smrti? I je li Arya sada Smrt sama, pred kojom je posljednji zadatak.

Što god bilo značenje, saznati ćemo u idućoj epizodi. Jer kraj samo što nije stigao.

Svijet koji ne poznajemo

„The Bells“ je vizualni spektakl neviđen na malim ekranima. Za razliku od toliko najavljivane i razočaravajuće Bitke za Oštrozimlje, Pad Kraljeva grudobrana, kojeg je majstorski režirao veteran Miguel Sapochnik ostati će zauvijek u sjećanju kao najbolja bitka koju nam je „Igra prijestolja“ pružila, kao monumentalni događaj kojeg će biti teško nadmašiti. Zmajska vatra, divlja vatra, urušavanje grada i izvana i iznutra, te tragične apokaliptične pozornice, vizualna su poslastica, koju serijal i njegovi gledatelji zaslužuju. Na trenutke, imali smo osjećaj, da su likovi zaista bespomoćni, zarobljeni u situaciji koju ne mogu kontrolirati, te je prava bitka ona za njihove živote. Bila je to i bitka koja nam je dala rijetku priliku da iskusimo ovu tragediju kroz oči običnih stanovnika, što je samo ojačalo utisak katastrofe neviđene u Westerosu.

Nažalost, to je bila i jedina dobra stvar u epizodi. Jer silni novac utrošen u vizualije, kinematografiju, i režiju, izostao je što se tiče narativa, gdje je spektakl (još jednom), zasjenio logiku i smislenu radnju. Za svaku spektakularnu eksploziju, i srušenu zgradu, poništen je razvoj ili forsiran preokret za likove (sporedne ili glavne). Da će to biti slučaj u ovoj epizodi moglo se vidjeti na samom početku, s nekarakterističnim ponašanjem Varysa, ili u nastavku Jaimeovog povratka u mrak. No nigdje ovo nije bilo više očito nego u sudbini Dany, koja je od osloboditelja Westerosa, lomiteljice lanaca, majke zmajeva, Mhyse – postala Kraljica pepela, luda žena koja je ostvarila moto svoje dinastije (Vatra i Krv), i to na način neviđen u povijesti Westerosa. Čak i Aegon, koji je spalio Harrenhal, njegovog kralja i ratnike, bi na ovaj masakr nevinih civila (nakon predaje!) gledao s gnušanjem. Nažalost, ovdje nije problem u Dany kao liku, već zbrzanom i forsiranom, pa i glupom scenariju scenarista i showrunnera Davida Benioffa i Dana Weissa. Jer i u Martinovim knjigama Dany vjerojatno očekuje sličan kraj, ali do njega neće doći na ovako simplificiran i jeftin način. Karakterni zaokret koji Daenerys izvede u posljednje dvije epizode jednostavno nije uvjerljiv, odnosno izveden je prebrzo, bez dovoljno snažnog povoda. Dany je tako postala žrtva skraćene sezone, i ogledni primjer kako se ne pišu likovi.

Dodatni je problem da s Kraljevim grudobranom u ruševinama i pepelu, te ludom kraljicom na Željeznom prijestolju, izbor sada pada na Jona – koji se pokazao kao bolji izbor, ali se ujedno pokazao i kao nesposobni zapovjednik, loš strateg, i čovjek koji i dalje ništa ne zna. Bolno je za gledati kako je u ovoj sezoni njegov lik umjesto da napreduje, nazadovao, te je proveo cijelu sezonu kao glorificirani statist, skoro pa plošni lik. A još je gore da je upravo zbog njega žrtvovana kompleksna Dany.

“The Bells” je tako razotkrila glavnu slabost ove (ali i prethodne) sezone. Martinov opus jednostavno je prekompleksan i prevelik, prepun likova s njihovim podjednako kompleksnim razvojem, da je ovakvo skraćivanje, eliminiralo sve detalje potrebne za kraj koji smo zaslužili. Toliko niti radnje je završeno prenaglo, ili je jednostavno izbačeno, ignorirano, čime je bogati i živopisni svijet Westerosa postao simplificirani fantasy svijet, dok se cijela sezona naglo svela na dvije lokacije. Ovo možda ne bi bio problem da ovo nije zadnja sezona nečega što je jednom bila epska saga, neviđena na malim ekranima, te će nažalost, upravo ova sezona biti i ono što će obilježiti cijeli serijal, bez obzira na njegovu staru slavu.

Priča koja je počela kao subverzija stereotipa „Putovanja heroja“, koja je unijela svježinu u žanr, naposljetku se svela na ono protiv čega se cijelo vrijeme serijal borio – na generičku borbu između dobra i zla, ovaj puta kroz prizmu holywoodskog spektakla. „Ne pitaj kome zvono zvoni“ glasi poznat citat iz propovjedi Johna Donnea. „Tebi zvoni.“ Ironično, upravo su motiv ove epizode bila zvona. Zvona koja su obilježila kraj starog svijeta, i početak novoga, svijeta koji ne poznajemo. Zvona koja su zazvonila i za kraj tragedije koji je zadesio „Igru prijestolja“. Nažalost, zazvonila su prekasno.

Dodatne opservacije:

    • Prije Varysove neslavne smrti, eunuh je uspio poslati pisma koja govore o pravom porijeklu Jona Snowa. Pitanje je kome ih je poslao, i kakve će to posljedice imati u finalnoj epizodi.
    • Ispostavilo se da je finalna sezona utrošila vrijeme da predstavi Zlatnu družinu, najbolje plaćenike Essosa, samo da ih ovotjedna epizoda uništi, prije nego dobiju priliku da izvuku mačeve.
    • Vizualni efekti i kinematografija su dostigli vrhunac. Posebno bi izdvojili predivan kadar koji prikazuje Tyriona na ulazu u grad koji se urušava, kao i scenu konačnog obračuna braće Cleagane.

  • U još jednom primjeru radnje koja se prilagođava za potrebe glavnog narativa, treba se spomenuti pojavu konjice Dothrakija, od kojih je polovina za potrebe ove epizode čini se ipak preživjela onaj bespotrebni juriš na Mrtve kod Oštrozimlja. Slično se dogodilo i s Neokaljanima, čiji su se redovi misteriozno popunili. Nažalost, ovo dodatno umanjuje važnost i opasnost od Noćnog kralja, koji je uz Dany jedna od najvećih žrtava ove sezone.
  • Ser Davos bio je odsutan tijekom bitke kod Oštrozimlja, no zato je tijekom bitke za Kraljev grudobran marširao u prvim redovima uz bok Jonu i Sivom crvu. Ovo je posebno čudno, ako uzmemo u obzir njegovu opetovanu izjavu da je loš ratnik (!)
  • Scena Jaimea u nemogućnosti ulaska unutar Crvenog zamka bila je zanimljiva i realistična, koja je uvelike umanjena njegovim kasnijim sukobom s Euronom. Euron je potvrdio status najgoreg lika sezone, te je šteta da nije potonuo s brodom.
  • Pitanje je hoćemo li vidjeti Bronna koji je očekivano propustio ovu bitku. Sa Cersei mrtvom, ovaj je plaćenik sada bez misije, a izgubio je i pravo na dvorac.
  • Koja je uloga Brana, tj. Trooke vrane nakon eliminacije Noćnog kralja? Drogonov let nad Kraljevim grudobranom neke je podsjetio na scenu iz njegove vizije, no Bran je odlučio prešutiti ovo Jonu i ostalima.
  • Euron je konačno skončao, te je jedini preživjeli Greyjoy ostala Yara. Ona je također propustila bitku, ali ne bi se čudili da će se pokazati u finalu. Pitanje je koja je uloga Dornea, koji je nakratko spomenut u prošloj epizodi, ali se nije pridružio bitci za Kraljev grudobran.

Check Also

The Three-Body Problem ili smak svijeta je nesvršeni glagol

Autor Liu Cixin iskoristio je nasljeđe kineske Kulturne revolucije da ovoj priči podari životnost (i …

The Boys, ili kako sam zamrzio superheroje

Vaš životni san je postati superheroj i cijeli svoj život posvetili ste tome. Od malena …

Web Statistics