Home / Recenzije / Westeroška kronika #6: High fantasy

Westeroška kronika #6: High fantasy

Postoje trenuci kad se serija koju gledate pred vašim očima izmijeni u nešto totalno drugačije. Odjednom shvatite da se dogodilo nešto važno, i da najvjerojatnije neće biti povratka na staro. Od tog trenutka nadalje gledate istu seriju, ali doživljavate jedno potpuno drukčije iskustvo. Takva je npr. scena s Eros incidentom u „The Expanse“, ili scena sa Bernardovim otkrićem u „Westworldu“. U Igri prijestolja, to je pojava ice-dragona u ovotjednoj epizodi „Beyond the Wall“. Od samoga početka serija je koketirala s high fantasyjem, no to su bili samo rubni momenti, više eye-candy nego išta drugo. Zmajevi i vojska mrtvih bili su rezervirani za cliffhangere, te su tek u kasnijim sezonama postali bitniji elementi. No čak i u tim trenucima kada je serija krenula ka spektaklu, Igra prijestolja je još bila igra za žive: bila je to drama, prepuna intriga, emocija, manipulacija, ubojstava, razvoja likova, inter i intra-personalnih sukoba. No, kako se serija približava svome kraju, i kako sve veći broj likova biva eliminiran iz igre, dok se radnja fokusira na ograničen broj ključnih figura, postalo je očito da je promjena pred nama. Paradigma se počela mijenjati već na početku ove sezone, koja je žrtvovala razvoj likova, world-building pa i smisao o vremenu, te se fokusirala na pripremanje terena za spektakularni sukob koji će nadmašiti sve viđene sukobe, na najveću prijetnju Westerosu – na Bijele hodače i vojsku mrtvih. Jer ova, predzadnja epizoda, predzadnje sezone, trenutak je u kojemu je Igra prijestolja postala high fantasy. Bilo je svega, od fokusiranja na okršaj s natprirodnim, zombi medvjeda, plamtećih mačeva, napete bitke, do prikaza zmajeva na vrhuncu snage i pakla koji mogu prirediti. Ali ovo je bio i trenutak u kojem se serija počela rušiti pred svojom težinom, gdje su spektakularni audiovizualni efekti i scene bitke počele nagrizati smisao priče, u kojem su se ljudi od pokretača radnje pretvorili u kulise. Figure su se prestale micati po ploči, jer se ploča počela micati pod njima.

GoT

Najgori plan u povijesti Westerosa

Prelazak iz low u high fantasy nije nužno loša odluka. Problem – barem za Igru prijestolja i njene gledatelje je u tome kako je izveden. A to je žrtvovanje logike za spektakl. Već smo u prošloj epizodi spomenuli upitnu odluku Daenerys, da nakon teškog poraza Lannisterske vojske (koja je ostavila otvoren put prema glavnom gradu otvoren, a Cersei bez nužnih zaliha hrane za dugotrajnu opsadu), odluči sklopiti primirje te fokusira strategiju na lov na ice-zombija. Još čudnije jest da je taj savjet predložio ni više ni manje nego do nedavno master planer, Tyrion (iako su da budemo iskreni, svi njegovi planovi od povratka u Westeros loše završili). Sama ideja je nešto smislenija ako se povuče analogija prijetnje Noćnog kralja i njegove vojske mrtvih, s klimatskim promjenama, budući da je za rješavanje oba problema (Bijelih hodača) nužan savez svih sukobljenih strana. Također, scenaristima je samoubilački plan dao priliku da okupi neke od najzanimljivih likova na jednom mjestu u epskoj misiji visokoga rizika, te ultimativno omogućio novu zvijer u menagerie Noćnog kralja, te time dodatno povisio uloge.

Ali, što se same radnje i likova tiče, ovaj plan jednostavno nema smisla. Narativno, plan je u rangu samoubilačkog napada Stannisa Baratheona, najboljeg zapovjednika Westerosa, koji se odlučio za opsadu jednog od bolje branjenih zamaka bez ikakve opsadne opreme i sa šačicom vojnika. Dany je ovdje napravila dvije velike pogreške – propustila je iskoristiti već dobivenu pobjedu (nakon uništenja konvoja sa žitom, glavni grad je bez zaliha za dugotrajnu opsadu, a kombinacija opsade i gladi, mogla bi okrenuti stanovništvo protiv Lannistera). Drugo, možda još važnije – uzevši u obzir njene dosadašnje odluke, teško je povjerovati da će Cersei ako vidi ice-zombija odmah zakopati ratnu sjekiru. Što se tiče karaktera, iako znamo sve „veličanstvene“, jednostavno nismo dobili dovoljno vremena koje bi opravdalo njihovu motivaciju za odlazak u ovu samoubilačku, nelogičnu misiju. Beric, Thoros i Sandor su tu, jer su fanatici i jer su im to rekli plamenovi, Gendry je tu jer ga fanovi vole, Jon je tu jer je on i otac plana (s obzirom na njegov plan u Bitci kopileta, alarm bi se već trebao upaliti), Jorah jer se želi dokazati Dany, a Tormund se pridružio, jer je sam vidio užase na drugoj strani Zida.

Ovo je uistinu dream-team, što se može vidjeti na početku njihove ekspedicije, budući da nam kroz seriju vinjeta scenaristi daju priliku da se podsjetimo kako su svi ovi likovi, sa svojim međusobnim problemima, sukobima, i iskustvima utjecali na Westeros. Tj. kako je Westeros utjecao na njih. Također, dijalozi pomažu u uspostavi osjećaja zajedništva u družini koja je krenula puna podijela. Dijalozi variraju – od smiješnih (Gendryja stalno podbadaju, najviše Tormund, dok Tormund i Sandor pričaju o Brienne), emotivnih (posebno se ističe kontemplacija Jona i Joraha na smrt Jeora Mormonta, zajedno s Jonovim davanjem obiteljskog mača Jorahu, koji ovaj odbija), do filozofskih trenutaka, poput onog u kojemu Jon i Beric debatiraju o njihovim novim životima, i o smislu njihove „službe“ Gospodaru svijetla. Ti su trenuci zadnja oaza mira prije nego što započne akcija. Kada ti trenuci završe, i epizoda krene u ono što svi očekuju, okršaj s natprirodnim, na površinu izlaze problemi ove čudne, i ne baš smislene misije.

Prvi problem pokazuje se za sukoba sa zombi polarnim medvjedom. Mora se priznati da je vizualno ovo bila odlična scena, budući da su kamera, efekti i atmosfera dali dojam horora, jeze, i susreta s neočekivanim: od naglog dolaska mećave i slabe vidljivosti koja prati dolazak vojske mrtvih, pa do same scene napada i gorećeg zombi medvjeda. No, iako je vizualno užitak za gledati, narativno je to problematična scena. Napad se mogao izbjeći da je naša družina imala izvidnicu, i da su bolje koristili teren. Problem je tim veći jer su svi (osim Gendryja) iskusni ratnici te im se ovakve greške ne bi smjele dešavati. Napad medvjeda rezultirao je smrću redshirta, ali i ranjavanjem Thorosa, koje će se u kombinaciji s velikom hladnoćom, kasnije pokazati kobno.

No susret sa zombi zvijeri čini se utjecao je na družinu, jer su bili u mogućnosti promijeniti taktiku, iznenaditi i eliminirati manju grupu nemrtvih, uključujući i Bijelog hodača. U ovom raidu družina je ne samo ispunila svoju misiju zarobivši potrebnog ice-zombija; uspjeli su otkriti nešto što bi se moglo pokazati ključno – eliminacija Bijelog hodača eliminira i sve one koje je „pretvorio“. Ovo otkriće možda je i najveći uspjeh ove teško shvatljive misije, budući da bi moglo značajno pomoći u obrani Westerosa protiv vojske Noćnog kralja. Ovaj uspjeh nije umanjio nesposobnost Jona Snowa za efikasno vodstvo, budući da družina nije ponijela vrane, ni konje, tako da je nakon pojave glavnine Vojske mrtvih s Noćnim kraljem na čelu, Gendry bio primoran trčati do Zida (da pošalje vranu Dany), dok je ostatak družine završio na otoku u sredini zaleđena jezera.

GoT

O zmajevima i zombijima

Bitka na zaleđenom jezeru (službeni naziv, u komentarima slobodno napišite bolje ime) je užitak za gledati – prava audiovizualna poslastica. Od pojave Noćnog kralja i njegove vojske, preko povlačenja naših heroja na otok u sredini zaleđenog jezera, prvih napada vojske mrtvih koje završavaju pucanjem leda i njihovim padanjem u vodu, do napetog noćenja na otoku, okruženom natprirodnim neprijateljima; možda po prvi put u ovoj sezoni imali smo osjećaj stvarne prijetnje. Atmosfera je napeta, čemu pomaže to da je nakon dužeg vremena serija stvarno uspijela prikazati protok vremena, budući da je družina prenoćila na otoku okružena nadmoćnim suparnikom, a velika hladnoća uzela je i prvog važnijeg lika – Thorosa, kojemu je ovo bila zadnja bočica vina. Osjećaju neizvjesnosti pridonosi i logična odluka da se Thorosovo tijelo spali, budući da bi ga Noćni kralj mogao iskoristiti protiv same družine.

Thoros je otišao Rhlorru u nagori mogući trenutak. Jer kako je Sandor „pametno“ primjetio, velika hladnoća koja je odnijela Thorosa, zaledila je jezero i omogućila Noćnom kralju da napadne otok. Bitka koja je uslijedila, brutalna je, ali nerealna, i pripada više videoigri nego seriji. Problemi prestaju dolaskom konjice. Ono što nam je uskraćeno u napadu na konvoj prikazano je konačno ovdje. Po prvi put, imali smo priliku vidjeti svu silinu združenih zmajeva. Silina napada ogromnim količinama vatre skoro nas je uvjerila da je plan Noćnog kralja naletio na problem… dok ledenim kopljem ne pogodi Viseriona u letu. U agoniji, Viserion pada na led, a potom i propada u dubine ledene vode, dok očajnički krik njegove braće, potvrđuje jednom zauvijek da su Noćni kralj i njegova jeziva sljedba uistinu najveći neprijatelj Westerosu.

GoT

Upravo je nakon Viserionove propasti uslijedila najveća, i nepotrebna nelogičnost u epizodi. Jon Snow, još je jednom opravdao reputaciju najgoreg zapovjednika Westerosa, kad je umjesto da se ostalima pridružio Dany na Drogonu, sam samcat krenuo u napad na Noćnog kralja, i završio u ledenoj vodi. S Jonom van vidika, i Drogonom u velikoj opasnosti Dany je za razliku od Jona reagirala logično i napustila otok. Jon se ipak uspio izvući iz ledene vode, samo da se nađe u neprijateljskom okruženju. Jon se po treći put suočava s posljedicama svojih stupidnih odluka, ali spašava ga Stark ex machina, ujak Benjen, koji se žrtvuje da spasi Jona i pošalje ga prema Zidu.

Kraj ove akcijom nabijene epizode dao nam je možda i najemotivniju scenu s Dany. Još u žalosti zbog gubitka Viseriona, Dany se zajedno sa ranjenim Jonom ukrcala na brod za Kraljev grudobran. Žena koju gledamo u brodskoj kabini nije samouvjerena vladarica, niti majka zmajeva. Upravo spomen njenog nadimka, Dany, podsjetio nas je na onu ranjivu curicu, koja je bila prisiljena da joj drugi kroje sudbinu. Ovaj rijetki emotivni trenutak posljednje Targaryenke dodatno je naglašen otkrićem Jonove tajne, kao i pristankom Kralja na Sjeveru da savije koljeno. Ovo putovanje moglo bi biti veoma zanimljivo za oboje.

I dok se dvojac zapućuje prema glavnom gradu, gdje će pokušati dovršiti zadnju fazu ovog čudnog plana, onkraj Zida, nemrtvi vade ogromno truplo zmaja iz dubina jezera. I dok Viserion otvara ogromno plavo oko, shvaćamo da Zid više nije impozantna barijera kakvom smo ga smatrali, i da Dany nije jedini zmajski vladar. Noćni kralj dobio je najdestruktivnije oružje u Westerosu.

Ali postavlja se pitanje, je li do toga moglo doći na nešto smisleniji način? Ili je to možda cijena koju plaćamo za high fantasy? Jer dok imamo zombije, zmajeve, epske bitke i još fantastičnije scene, tko se još bavi detaljima.

GoT

Dodatne opservacije

  • Počet ćemo s Oštrozimljem, koje je još najslabiji dio ove sezone. Sansa možda želi vladati Sjeverom (a uzevši u obzir Jonove recentne odluke, to nije tako loša ideja). Aryino dugo i teško putovanje, koje je kulminiralo preobrazbom u Braavosu stvorilo je od nje sumnjičavu i paranoičnu djevojku lišenu emocija, a njeni odnosi sa starijom sestrom nikad nisu bili idealni. Ali Aryine insinuacije da je Sansa spremna na puč protiv Jona, te njeno fokusiranje na pismo koje je jednom davno, tad još naivna i neiskusna Sansa pod prisilom Lannistera poslala Robbu (dok je Ned bio u pritvoru), naprosto je neshvatljivo. Vrhunac je bila scena u kojoj je Arya svojoj sestri (koja je otkrila njenu jezivu tajnu) otvoreno zaprijetila da je može ubiti kada god želi. Također, gdje je Bran u ovakvim kriznim trenucima? I zašto Maloprsti koji cijeli konflikt podgrijava savjetuje Sansi da se osloni na Brienne, kad bi upravo Brienne mogla riješiti problem.
  • Kad smo kod Maloprstoga, naše strepnje vezane za „razvoj“ ovog lika pokazuju se sve više opravdane. Njegovi su postupci zabrinjavajući i ne odgovaraju liku od prije dvije sezone. A bojimo se da bi nas scenaristi mogli „ugodno“ iznenaditi ako se pokaže da je cijeli sukob Arya-Sansa isceniran da se Maloprstog prisili da pogrešno reagira, te da ga eliminiraju… sudeći po slanju Brienne u Kraljev Grudobran, osobe koja najviše može pomoći u rješavanju sukoba dviju sestara ova je opcija nažalost vrlo moguća.
  • A zašto bi Cersei poslala poziv u Oštrozimlje, ako je inicijativa za sastanak počela upravo od Zmajevog kamena, gdje su i Daenerys i Jon. Jedino ako je poruku napisao Maloprsti?
  • Tyrionova briga za nasljednika Daenerys je opravdana, budući da se mlada Targaryenka sve više i više izlaže ogromnim rizicima, a ne može imati djecu. Od polja pepela, preko ovotjedne bitke na jezeru, do odlaska u više ni manje nego lavlju pećinu idući tjedan.
  • „Nisi nalik Nedu“. Suptilno podsjećanje da Jon Snow, Jon Kralj na Sjeveru nije Stark, ni kopile.
  • Konačno smo vidjeli zombi polarnog medvjeda – na njegovu smo pojavu dugo čekali, budući da je CGI skup. Također, pojava zombi medvjeda potvrdila je da ljudi nisu jedini koji mogu bit pretvoreni, što je dodatno dokazano u finalnoj sceni.
  • Upravo je Ser Jorah Mormont bio taj koji je dokrajčio medvjeda – interesantna analogija.
  • Smrt Thorosa od Myra, ostavila je Westeros ne samo bez najvećeg pijanice, nego i bez crvenih svećenika. Melisandre se, prisjetimo, vratila u Essos, i u ovome trenu nema nikoga ko bi mogao ponovno oživiti Berica, a ni Jona.
  • Dok su zarobljeni na otoku, sjetivši se ranije epizode s Bijelim hodačem, Beric savjetuje Jonu da eliminira Noćnog kralja, i time eliminira cijelu neprijateljsku vojsku, budući da je vrlo vjerojatno Noćni kralj pretvorio sve Hodače. Moguće je da je ovim definiran endgame.
  • Sandor je bacio kamen – pitanje je zašto, budući da je to samo pokazalo Noćnom kralju da je jezero ponovno zaleđeno, i eliminiralo jedinu barijeru koja je štitila družinu.
  • Scena u kojoj Dany napušta Zmajev kamen sa svoja tri zmaja dok Tyrion promatra je jednostavno predivna i veličenstvena scena. Dokaz je to da je Igra prijestolja uistinu postala high fantasy.
  • Iako CGI, Viserionovu smrt je teško gledati, što je pohvala majstorima vizualnih efekata, koji su ostvarili sve naše želje i na male ekrane doveli kreature koje izgledjau stvarno, i s kojima se moguće povezati.
  • Osim što je olimpijski pobjednik u bacanju koplja, pokazalo se da osim mogućnosti otpora na vatru, Noćni kralj ima i nadljudsku snagu. Prisjetimo se, vidjeli smo nešto slično u Hardhomeu, kada se Bijeli hodač sukobio s Jonom.
  • Već duže vrijeme među fanovima „Pjesme Leda i Vatre“ vodi se debata o „zmaju s tri glave“, i tko će biti treći jahač, no Viserionova smrt na neki je način barem što se serije tiče riješila problem.
  • I još jednom, temporalni problem. Možda je moguće da je Gendry dotrčao do Zida u jednoj noći, budući da je planina iz Sandorove vizije smještena blizu Zida. No problem je koliko treba vrani od Istočne stražarnice do Zmajevog kamena, i od Kamena do zaleđenog jezera zmajevima.
  • Sandor se zaputio u Kraljev grudobran zajedno sa Dany i Jonom. Sukob s zombi-Gregorom je neizbježan.
  • Iako je scena u brodskoj kabini uputila na skoro sjedinjavanje dvaju Targaryena (kao i zagarantirala internet debate o incestu), vrlo je moguće da će u budućnosti ta scena biti gledana kao „osuđeni na propast“ scena, budući da je teško pomisliti da će Dany i Jon živjeti „zauvijek sretno“. Fusnota o Jonovu legitimitetu iz prošle epizode vjerojatno će imati posljedice na njihovu vezu.
  • Noćni kralj je Viseriona izvadio uz pomoć velikih masivnih lanaca. Pitanje je gdje je te lance našao? Je li ih našao na dnu jezera, moguće s olupine nekog potonulog broda. Vrlo je moguće da je lance donio jer je predvidio događaje, budući da smo imali priliku vidjeti da je Noćni kralj poput Brana greenseer. A moguća je opcija da je to loš scenarij, budući da se od gledatelja očekuje da budu zadivljeni spektakularnim vizualijima, i ne obraćaju previše pozornosti na detalje.

Osvrt na prošlu epizodu možete potražiti na linku.

Svi koji nam ostave komentar na epizodu ulaze u bubanj za osvajanje GoT majice ili privjeska. Komentar može biti fokusiran na epizodu, ili na sami osvrt.

Check Also

Harry Dean Stanton: glumac, glazbenik, legenda

Harry Dean Stanton je bio američki glumac i glazbenik, čija se vrlo plodonosna karijera protezala …

Pogledajte “2048: Nowhere to Run”, novi službeni prikvel za “Blade Runner 2049”

Dave Bautista je konačno dobio ulogu u kojoj je pokazao što zapravo može. Nemojte me …

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

12 komentari

  1. Epizoda je imala i svojih gotovo epskih trenutaka i potpunih promašaja. Npr. koliko god je trenutak kada Dany dolazi u spašavanje (ako ignoriramo kaako je do toga došlo) bio fanatastičan, i kako su scene zmajeva kako spaljuju nemrtve (nakon svega što je predhodilo) bile zadovoljavajuće, tako mi je bacenje koplja olimpijca Noćnog kralja krajnje neuvijerljivo čak i kad uzmomo u obzir da je on Noćni kralj. Zanimljivo je da nije gađao Drogona s Dany i ostalima koji mu je praktički bio pod nosom, nego odmah Viseriona, da bi se tek kasnije okušao i u gađanju Drogona kojeg je onda na manjoj razdaljini ipak promašio (dakle izvlači se zaključak da nije neka njegova moć tu igrala ulogu jer bi inače pogodio i Drogona). Nemam ništa protiv toga da je zmaj postao nemrtvi, dapače (radi povećanja uloga) ali to se moglo odigrati na neki smisleniji način. Lance neću ni spominjati, jer nije da smo vidjeli da su ih nemrtvi donijeli sa sobom (u slučaju da je to Noćni kralj predvidio), a sumnjam i da su bili unaprijed negdje spremljeni.

  2. Ne znam kako će ovo sve završiti, uživam dok traje. Ono što sam kroz cijelu sezonu primijetio jest da se pomalo, polako ostvaruju brojna, iako dobro skrivena i umotana da ne djeluju kao takva, predkazanja (da ne kažem: hintovi) – još u prvoj sezoni je Ned Stark svojoj kćerki Sansi rekao: “You’ll be queen one day.” Vjerojatno i hoće, ali kraljica čega i koliko dugo? Čime uopće ubiti ledenoga zmaja? Možda ne samo “običnim” mačem od opsidijana, možda za takvu strahotu mač treba biti ujedno i plamteći? Sad kako je Thoros od Myra umro, a netko mora zapaliti gorući mač Donositelja svjetla – tko je bolji za to od Melissandre koja je ionako to stalno najavljivala/proricala, uključujući i još jedan povratak u Westeros i susret s Varysom? Netko će pak u nekoga (Noćnog kralja?) morati zabiti i čuveni bodež/nož od opsidijana kojim je trebao biti Bran ubijen… Svaka sitnica ranije spomenuta i prikazana (lanci to sigurno nisu, he-he…) mora, trebala bi, imati neku svoju “višu” ulogu u daljem scenariju. Naravno da Jon & Dany neće imati svoj hapilly-ever-after kraj, vjerojatno niti jedno od njih, a pogotovu ne skupa! Oni će već dobiti svoju herojsku, epsku smrt… Ultimativne strahote – ledenoga kralja i ledenoga zmaja – ne mogu ubiti neki sporedni likovi… To mora biti veličanstveno! Nadalje, sam GRR Martin je najavio da će krajnji kraj biti bittersweet i da on ne voli sladunjave svršetke. GoT sa happyendom? Mo’š mislit’… Ima toga puno, puno što se mora uklopiti. Sasvim je jasno bilo od početka da će u konačnici Bran njima biti internet i aplikacija za razmjenu podataka (da nikoga ne reklamiramo ovdje), kvazisrednjevjekovno sredstvo masovnog i komuniciranja na daljinu feat. Wikipedia – jer, u the bitki koja slijedi netko mora biti teklič, mora prenositi informacije… Itd, itd… Ono što osobno zamišljam kao zadnje kadrove zadnje epizode cijele serije jest sljedeće: GRR Martin u ulozi ostarjelog Samwella Tarlyja završava svoju knjigu – „Pjesma Leda i Vatre“.

  3. Zanimljiv osvrt, veselim se nekom opakom finalu (nadam se da će ga biti) 😀 😀

  4. Nema nikakvog smisla da Jon prvo napadne Cersei pa onda hodače. Prvo duga okupacija zahtijeva vremena a dotle hodači mogu osvojit ostatak zemlje. Drugo ako se dogovori sa ljudskim neeprijateljima i zajedno napadnu hodače tako štedi svoju vojsku i troši suparničku jer ne mora sam napadati.

  5. Petra Landripet

    Osvrt je odličan a ja ću samo prokomentirati scenu di Daenerys nakon sto joj jedan od zmajeva umre gleda gdje je Snow ,ta scena me uzasno nazivcirala i razočarala jer mi uopce nema smisla da nakon jednog susreta ona ima toliku brigu prema njemu . Totalno nerealno …

  6. Sedma sezona je prepuna grešaka i nelogičnosti, a razlog leži u nejasnoj potrebi HBO-a da se radnja ubrza, te u činjenici da se sama priča sad već jako udaljila od zadnjih napisanih retka Georgea R. R. Martina. Ovdje bi se ipak želio osvrnuti na R + L = J teoriju koju se svima sviđa (jer osigurava Jonu željezno prijestolje), a u svojoj biti je duboko nelogična (mada najava braka između Rheagar Targaryen i Lyanna Stark, Jonu željezno prijestolje i dalje ne gine). R. R. Martin je već na početku svoje priče obznanio da razumije genetiku, gdje crnokosi ljudi rađaju crnokosu djecu, a svjetlokosi rađaju svjetlokosu djecu, postoji s toga vrlo mala vjerojatnost da bi mu se pokrala greška po kojoj srebrenokosi Rheagar i smeđokosa Lyanna dobiju crnokosog Jona. Krv je jaka kaže R. R. Martina govoreći o kući Baratheon, Jon s toga može biti samo Robertov sin! Robert koji je Lyannu uzeo na silu i tako započeo cijelu ovu priču.

  7. Ovo je bio užitak pročitati

  8. Bome nisam ni razmisljala gdje su pronasli lance.
    Ali sto se tice nelogicnosti, svida mi se opravdanje redatelja kako citatelje muci nerealnost brzog gavrana, a postojanje zmajeva je sasvim u redu 😀
    Uostalom, svi kritiziraju dogadaje i propuste, a svejedno su zinuli kad se Visirion probudio sa plavim ocima i odbrojavaju do iduce epizode…ccc isto kao i ja
    Sve u svemu, sjajna recenzija. Uzivala sam u osvrtu 🙂

  9. Iako ne znamo što je GRRM dao producentima u vidu priče, mislim da ove zadnje dvije sezone treba gledati sa malim asteriskom – producentima i scenaristima više nije na raspologanju enciklopedija (ilitiga knjige) prema kojoj slažu priču, pa je čak razumljivo da se javljaju nekakve rupe u šavovima. Pa nema niti jedne serije koja se nakon višebrojnih sezona nije nekoliko puta zaplela o vlastita pravila/priču koju su prethodno postavili. No ovolika količina cjepidlačenja je valjda ispušni ventil za sve prethodne sezone kada je uglavnom sve “štimalo”.

    Dok su prijašnje sezone bile nešto sporije i “realnije” što se logike tiče, očito je da smo u fotofinišu priče dobili koncentriraniju i daleko bržu radnju i da se ovaj put ne posvećuje pažnja detaljima. Da li je to u redu ili ne, možemo razglabati, no osobno mislim da je postignut dobar kompromis između brzine i radnje. S druge strane možda je i bolje da nastavak priče dobivamo na ovakav način, jer je lako moguće da je GRRM stvarno zapeo i ovako si je zapravo lukavo dao da testira ideje, vidi zamjerke, skupi prijedloge i zakrpa gdje voda curi. Uz toliko spletki koje je ispisao, pa čovjek si valjda može i jednu osobno zamislit haha 🙂

    P.S. Zašto nam je trebala potvrda da i životinje mogu biti pretvorene, a ne samo ljudi? Em što je u knjigama još davno pisalo da jašu mrtve konje, pa to smo i u seriji već vidjeli. Ili su konji ljudi?

    P.P.S. Moram priznat da mi je drago da nikad nisam čitao hrvatski prijevod niti se maltretiram hrvatskim titlovima dok gledam seriju. To selektivno prevođenje imena mi je apsolutna bizarnost (Maloprsti? Dobro da Jon nije postao Ivo), za mjesta još ajde iako i to gadno zvuči.

  10. Gordana Micuga

    Osvrti na GOT koje ovdje procitam poput mrezice su za moje razbarusene misli. Svakih par recenica cujem sama sebe kako se slazem s glasnim: daaaa. ( time vise nisam iznenađena, dugo se druzimo). Zeljela sam samo reci kako je GOT sada bas ono sto ja zelim. Znam da cu uskoro nostalgicno buljiti u slova koja prolaze na kraju i u reklame, a da ih necu dozivljavati. Znam da cu odluciti odgledati maraton citave serije ( odlucila sam to i za LOTR i nikad ostvarila). Znam da ce ovu seriju tesko netko nadmasiti i veselim se osvrtu na kompletnu seriju 😉

  11. Jedna od scenarijski najlosijih epizoda dosad, previse propusta. Valjda ce finale biti bolje.

  12. Jos jedna nelogicnost: zombiji na sredini jezera pocnu propadati u jednoj liniji… ali iza njih dolazi jos zombija… na kraju gomila zombija na ledu ali ne puca sav led nego samo jefna linija oko otoka. Ne znam kakav je to led s one strane zida, ali je s fizikalne strane jako zanimljiv 🙂

Web Statistics