Home / Recenzije / Knjige / Tom Perrotta: Preostali – The Leftovers, priče slomljenih ljudi iz predgrađa

Tom Perrotta: Preostali – The Leftovers, priče slomljenih ljudi iz predgrađa

Preostali

Preostali
Originalni naslov: The Lefovers
Autor: Tom Perrotta
Godina izdanja: 2017.
Nakladnik: Algoritam
Uvez: meki
Broja stranica: 332
Jezik originala: engleski
Godina originalnog izdanja: 2011.
Prevoditeljica: Martina Pranić
ISBN: 978-9-53-31681-11

„Preostali“ je pretposljednji po redu roman sada već iskusnog američkog romanopisca s prepoznatljivim stilom, a nije naodmet niti reći da je većina njegovih recentnih romana postigla zapaženi uspjeh. Redovito su se nalazili na vrhu listi američkih bestsellera, a autor se može pohvaliti činjenicom da je dobra većina njegovih romana ekranizirana ili postoji izvjesni naum za ekranizacijom. Iako je njegov roman iz ranije ere stvaralaštva „Election“ ekraniziran još 1999. godine (film „Izborni dani“), tek s romanom „Little children“ (film „Mala djeca“ iz 2006.) postaje zapažen kao autor. Prva njegova prevedena knjiga na hrvatski jezik bila je crnohumorna drama iz predgrađa „Poduka iz apstinencije“ u izdanju Algoritma. „Preostali“ su pak ekranizirani nedavno u obliku HBO serije koja je poživjela čak tri sezone. Iako je serija rađena u poznatom misterioznom štihu Damona Lindelofa prepunom pitanja, nepoznanica i čudnih likova poput njegove prijašnje uspješnice „Izgubljeni“, postoje izvjesne razlike između ekranizacije i književnog predloška. I upravo te razlike razlog su zašto bi trebalo odgledati i pročitati ovu jednu priču u dva medija.

Toma Perrottu nazivaju američki Čehov zbog ljudskosti njegovih likova čak i u najapsurdnijim situacijama, kraljem noira iz predgrađa, satiričarem romanopiscem, no on sebe stavlja u poziciju literarnog istraživača običnih karaktera u neobičnim situacijama. Roman prikazuje kako se normalni ljudi, sasvim obični obiteljski ljudi iz predgrađa suočavaju s tugom, promjenama, vjerom, humanošću i brzinom kolektivnog zaboravljanja, rekao bi on „3-4 godina su vječnost za današnje ljude“. Autor se bavi „psihološkom“ apokalipsom ljudskog karaktera gdje je podloga za konvencionalnu apokalipsu netaknuta. Nema smrtonosnih epidemija, zombija, vremenskih kataklizmi niti evidentnih planetarnih promjena. O kakvoj to dakle vrsti apokalipse pričamo?

Fenomen koji bi se u kršćanskom smislu najbliže mogao nazivati Uzećem (ili Uznesenjem) lišio je Zemlju s 2% njezine populacije, a oni koji su „preostali“ počeli su svaki na svoj način doživljavati krizu ostavljenih. Priča je smještena uglavnom u predgrađe gradića Mapleston i pratimo je kroz nekoliko živopisnih likova različitih karaktera. Gradonačelnik gradića Kevin Garvey može se smatrati sretnim jer nitko od njegove obitelji nije nestao u kataklizmičkom eventu. No zapravo je time izgubio sve. Njegova žena Laurie je zbog konstantne depresije i uzaludnosti življenja otišla u atipičnu sektu postapokalipse – Ostavljene Krivce, te joj se dan sastoji od pušenja cigarete za cigaretom, noseći bijelo i podsjećajući na kataklizmički event one koji su već zaboravili na njega. Njegova kćer Jill pokušava se nositi s cjelokupnom situacijom na svoj način te zapada pod loš utjecaj svoje prijateljice Aimee koja počinje živjeti s Garveyjima. Ni četvrti član obitelji nije prošao neokrznut promjenama. Ostavlja fakultet, obitelj, te potpada pod vjernički zanos Svetog Waynea. No, pokazuje se kako je i sam Sveti Wayne samo čovjek, a ljudi su tako koruptivna bića. Tom će krenuti na putovanje pronalaska samog sebe u pratnji majke novog Spasitelja. Kevinova osoba od interesa, potencijalna nova odabranica, Nora Durst, kućanica je koja je u Uzeću izgubila svoje dvoje maloljetne djece i muža. I koja ne nalazi smisao u daljnjem životu.

Svi oni, prototipovi normalnih ljudi iz predgrađa, zatiču se u središtu neobjašnjivih situacija i pokušavaju se nositi s njima. Svatko na svoj način. Stvarnost postaje sasvim drugačija, nestale osobe postaju fiksacija preostalima, postalo je obavezno o njima misliti sve najbolje, recimo kao u mrtvima. Ili kako bi jedan od likova znao napomenuti. „Odsutnost izopačuje um, natjera vas da pretjerujete s vrlinama i zanemarujete mane osobe koja je odsutna.“

Roman je izašao 2011. godine, točno u godinu kad je izvjesni apokaliptički prorok iz predgrađa Harold Camping smjestio datum Uznesenja. Iako je bio predmet poruke ondašnjih ateista, revno su ga odbacivali i kršćani, a sam čin Uznesenja naravno da se nije dogodio na predviđeni dan. No Tom Perrotta očito je ozbiljno razmislio o tome, iako možda ne egzaktno nadahnut dotičnim proročanstvom, te prigodno izdao svoj roman u godini Campingovog Uznesenja. Perrottino Uzeće nije nužno biblijskog karaktera, no to je objašnjenje koje je prihvatila većina onih koji su preostali. Jesu li odabrani oni koji su uzeti ili su kažnjeni oni koji su ostali? Bilo kako bilo, nestanak voljenih s lica planete jednak je nestanku i odsustvu koje se osjeća kad bliski član obitelji umre. Radnja je smještena nekih četiri godina nakon Uzeća, i većina ljudi pokušava preći preko nemilog događaja i nastaviti sa svojim životima. No kako određene vrste krucijalnih preokreta izazivaju nagle promjene, tako sasvim lako izazivaju i pojavu fanatizma u određenim grupama. Sekte poput Ostavljenih Krivaca za sebe jasnu kažu, odnosno šute, da su živi podsjetnici događaja. Ljudi ne smiju zaboraviti, no kako su ljudi zaboravljiva bića treba ih stalno podsjećati. Fanatizam nerijetko skreće u ekstreme, što bi u slučaju Ostavljenih Krivaca bila potreba stvaranja mučenika. A upravo nam priča o Laurie Garvey i bivšoj odbjegloj nevjesti Meg o tome govori.

Perrottin stil pisanja odlikuje se nenametljivom crnohumorističkom notom te predočava karaktere i stanja s određenom lakoćom. Iako se roman na prvi pogled bavi biblijskom temom, pa pretpostavljate da sadržava vjerske nauke ili promovira određene vjerske istine, nije tako. Smisao romana nije zašto, ako ste kojim slučajem pomislili da ćete dobiti u romanu odgovore na sve nepoznanice apokalipse, nego kako…

Spomenuo sam da je po romanu napravljena istoimena serija. Ton knjige izrazito je svjetliji od serije, ukoliko baš želimo uspoređivati ova dva medija. Knjiga nam pruža uvid u karaktere i njihov bogati unutarnji život, nešto što je teško postići na televiziji. Ostavljeni Krivci u knjizi provociraju šutnjom i neprestanim zurenjem prema vanjskom svijetu, ali mi svejedno vidimo njihove misli. U igranoj seriji šutnja uistinu postane čudna, neugodna. Sve ono o čemu je u romanu verbalizirano ili promišljeno, igrana serija mora vizualizirati.

Knjiga nema klasični završetak, ona se poput stvarnog života nastavlja. Čitatelj naviknut na kraj kao svojevrsni zaključak priče možda će se naći malo zakinutim. Onima koji su možda očekivali nastavak romana sam Perrotta kaže ne. Nikad se ne želi vraćati projektu koji je završio, a uostalom nastavci ponekad znaju ubiti doživljaj originala ako mu isti nije dorastao. No, nije ni sve tako crno, budući da zainteresirani mogu odgledati još dvije dodatne sezone serije koje su novi materijal pokraj prve knjige, a i njezin su direktni nastavak budući da prva sezona vrlo vjerno prati knjigu. Ali budite upozoreni, serija je puno teža, mračnija, kontraverznija i čudnija od romana, pomiče granice. Ali je podjednako zabavna.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Check Also

Predator: Lov je deevoluirao

Od originalnog McTiernanovog Predatora sa Schwarzeneggerom u naponu snage prošlo je više od 30 godina. …

Zaputite se na putovanje kroz vrijeme s genijalnom serijom 12 Majmuna

Jednom ili dvaput u dekadi, u moru raznih TV ostvarenja pojavi se serija koja je …

Web Statistics