Home / Fandom / Tamo i natrag, reminiscencije na 39. SFeraKon

Tamo i natrag, reminiscencije na 39. SFeraKon

39. SFeraKon je već debelo iza nas, ali to nas neće spriječiti da se na njega osvrnemo. Trebalo nam je vremena da sredimo dojmove, oporavimo se od kona, napišemo neki suvisli tekst te prikupimo i odaberemo fotografije. S obzirom da prepričavanje satnice nema nekog smisla očekuje vas nešto osobniji doživljaj našeg najnovijeg suradnika Danijela Štrige, i naravno pokoja crtica od nas iz stare garde.

Nekoć davno, kad su dinosauri hodali Zemljom a mnogi ljudi još nisu imali ni osobna računala a kamoli internet, SFeraKon je bio nešto za što bi usamljeni geek/nerd/štreber/kajgod saznao slučajno. 1999. sam u knjižnici Vladimira Nazora vidio poster za SFeraKon na kojem je trebao gostovati Robert Silverberg. Nažalost, bilo je to kojih mjesec dana nakon konvencije.

SFeraKon sam prvi put posjetio tek 2002. kada me pokojni Bojan Kopitar odvukao na predavanja Lois McMaster Bujold čiji su nam romani o Milesu Vorkosiganu tada bili vrh vrhova. Na svom drugom SFeraKonu sam imao priliku upoznati Georgea R. R. Martina. Moj treći SFeraKon je bio tek deset godina kasnije. Zašto? Zato jer čak i sa svim naporima organizatora, doživljaj SF konvencije strahovito ovisi o ljudima koje ćeš tamo sresti. A kad si introvertirani geek koji ne poznaje ama baš nikoga, biti sam u moru nepoznatih ljudi nije baš zabavno.

No, do 2012. je proteklo puno Save ispod Hendrixovog mosta. Postao sam opušteniji i željniji druženja sa svim tim krasnim geekovima koje sam upoznao preko interneta. Od tada mi je odlazak na SFeraKon godišnji ritual. Idem tamo radi zanimljivih predavanja, poznatih gostiju i – neću lagati – jeftinih SF knjiga. No glavni razlog mi je prilika da sretnem stare i upoznam nove prijatelje. Činjenica je da, iako superherojski filmovi i znanstveno-fantastični spektakli žare i pale velikim ekranima, geekovi su u Lijepoj našoj bili i ostali endemska vrsta. I dok internet svakako pomaže da se međusobno pronađemo, upravo su SF konvencije poput SFeraKona savršena – a nekima i jedina – prilika da se upoznaju licem u lice.

SFeraKon se već tradicionalno održao u prostorima Fakulteta elektrotehnike i računarstva. Ove su godine organizatori na korištenje dobili i treću veliku dvoranu za predavanja a dobar dio predvorja FER-a preuređen je u područje gdje su se posjetitelji mogli družiti u relativnom miru. Ni trenutka prerano: broj posjetitelja je dosegao točku gdje je probijanje hodnicima kroz masu ljudi postalo herojski napor. Još važnijim od pukog broja posjetitelja mi se čini njihova starost. Uz već standardne veterane SferaKona i milenijalce poput mene, konvenciju svake godine posjećuje velik broj studoša pa i klinaca u pratnji roditelja. Ako makar polovica ove mlađarije ostane u SF-u, opstanak SFeraKona zagarantiran je još dvije do tri generacije.

Da je ovogodišnji program bio dobar znam po tome koliko sam puta požalio što se ne mogu bilocirati na dva predavanja istodobno. Kao ljubitelju filmova, zanimljivo mi je bilo predavanje Sandre Smiljanić i Ivana Mlinara o arhitekturi gradova u SF filmovima. Daniel Antunović je pak održao zabavno predavanje u kojem je, kao psiholog, analizirao horor filmove i njihovu publiku. Ove sam godine i ja održao svoje prvo SFeraKonsko predavanje. Pospan i nabrijan istodobno, u subotu navečer sam pričao o američkim SF filmovima iz 1950ih – meni dragom podpodpodžanru SF filmova u kojima svi muškarci puše, sve žene vrište, svi su kukci divovski a svi vanzemaljci u letećim tanjurima. Okupilo se 40ak ljudi – otprilike tridesetak više nego što sam očekivao. Sudeći po reakcijama, nije im bilo dosadno. Great success!

Počasni su gosti bili zanimljivi i šaroliki. Britanski pisac James Lovegrove najpoznatiji je po Pantheon serijalu romana u kojima se SF tehnologija i šund akcija isprepliću s drevnim bogovima. Lovegrove je održao nekoliko vrlo zabavnih predavanja a s njegovom smo suprugom Lou imali krasnu raspravu o britanskim Hammer hororima iz 1960ih. Za to vrijeme, mlada poljska znanstvenica Justyna Barys je pričala o svom radu za Europsku svemirsku agenciju na projektu MELiSSA čiji je cilj stvoriti zatvoreni eko-sustav za potrebe astronauta na dugim svemirskim misijama. Justyna inače ima 27 godina, ako se ne osjećate već dovoljno deprimirano oko manjka životnih postignuća. Bio je najavljivan i dolazak strip umjetnika Dalibora Talajića, no ja ga nisam vidio. Ili ga nije bilo ili bi konačno mogao očistiti naočale.

U subotu navečer je održana tradicionalna svečana skupština na kojoj su dodijeljene nagrade SFERA. Nagradu za najbolju minijaturu dobio je Daniel Bogdanović za Svemirku dok je nagradu za najbolju priču dobio Jurica Ranj za Projekcije. Nagradu SFERA za najbolju novelu dobila je Bijela promenada Eda Barola a najbolji roman je Granice na vjetru Veronike Santo. Nagrađeni su i dječji roman Branke Primorac Moj brat živi u kompjutoru, strip Darka Macana i Igora Kordeja Mi, mrtvi te književni esej Milene Benini. Detaljniji podaci o dobitnicima dostupni su na stranicama za nagrade SFERA i SFERICE.

U proteklih je nekoliko godina cosplay postao iznimno popularni dio SFeraKona. To se lijepo vidi kad krene dodjela nagrada za najbolje kostime u dupkom punoj velikoj dvorani FER-a. Srećom, umjesto čitanja mojih zanesenih opisa možete pregledati galeriju s fotografijama. Cosplayer(ic)a je iz godine u godinu sve više i vjerujem kako su odličan dodatak konvenciji. Ako ništa drugo, fotke kostimiranih momaka i djevojaka će probuditi više interesa u širokim narodnim masama nego snimka proćelavog bucmastog mene kako kopam po štandu sa starim knjigama. Slika vrijedi tisuću riječi i to.

Ovogodišnji SFeraKon je ispunio sva moja očekivanja. 39. izdanje ove konvencije je bilo dovoljno zabavno da, mrtav umoran nakon posla, provedem na njemu tri dana. Mogu se samo nadati kako će jubilarni 40. SFeraKon – već najavljen za svibanj 2018. godine – biti još bolji i zanimljiviji. Vidimo se ondje a do tada, živite dugo i berićetno!

Kako Danijel nije mogao obići sav program, slijedi i mali dodatak s književnih programa:

Na predstavljanju sferakonske zbirke „Sfumato“, koje su vodile urednice Ivana Delač i Tatjana Jambrišak, bilo je prisutno rekordnih 13 od ukupno 15 autora čije su priče objavljene u zbirci. Znakovito, zbirku otvaraju i zatvaraju priče dvoje autora s istim inicijalima – Igor Rendić započinje zbirku pričom „Snijeg, kao posut staklenom prašinom“, dok zbirka završava minijaturom „Vrijeme nije vrijeme“ autorice Irene Rašete, kojoj je objava u sferakonskoj zbirci označila prekid osmogodišnje pauze od pisanja i objavljivanja. Umjesto da govore o svakoj priči ponaosob, urednice su prepustile riječ autorima, ispitujući ih o procesu pisanja i uređivanja te inspiraciji za priče, nakon čega se razgovaralo o temi zbirke za sljedeću godinu, transrealizmu.

Predstavljanje medijske kuće Hangar 7 pod naslovom Hoćemo prijevode! I dajte nam još domaćih naslova! Evo vam! je počelo vrlo očekivano, barem se jedan autor nije pojavio na vrijeme, žena-mačka je pala sa stolice, a iz publike se dobacivalo, katkad zabavno, katkad baš i ne. No, promocije knjiga za Hangar 7 su oduvijek morale barem malo biti nekakav šou. Knjige, smijeh i općenito dobra atmosfera dio su SferaKonskog šarma koji se mora poštivati. Povod za ovogodišnje promoviranje bila je ujedno i jedna mala obljetnica – deseta knjiga biblioteke Solaris u kojoj Hangar 7 objavljuje domaće naslove. Stoga je promocija krenula kratkim reminiscencijama prisutnih autora. David Kelečić se osvrnuo na nastanak svojega prvog romana, Dublje od bezdana, Milena Benini je govorila o space-operi kojoj pripada njezin SFEROM nagrađeni roman Prodavač snova, Ivana Delač je pričala o romanu za mlade Izgnani koji je proizašao iz LARP-a i najavila novi roman Japodinine muke, feministički steampunk smješten u Karlovcu. Oliver Franić se osvrnuo na tvrdu znanstvenu fantastiku i roman Kada tama zavlada koji je smješten u isti svijet kojem pripada i njegovo veliko trotomno djelo Araton. Danijel Bogdanović, Goran Gluščić, Ivan Lutz i Gordan Sundać bili su prisutni telepatski pričajući o svojim romanima kroz urednika Davorina Horaka.

Nakon toga na red je došao neponovljivi Vanja Spirin čija se nova knjiga pojavila upravo za SFeraKon – i to ni manje ni više nego nastavak pustolovina najpoznatijih bojlera domaće fantastike. Junker’s i Vailiant protiv sila tame roman je o zgodama koji prati dvojicu junačina u svijetu svakojakih čudesa, kako magijskih tako i tehnoloških, uz obilje dobre zafrkancije, žena, ića, pića i, dakako, svu silu vrlo mračnih tipova. Šarm Spirinovih rečenica uz nenadmašnu dozu dobrog humora dobitna je kombinacija zabavnog štiva koje je nemoguće ispustiti iz ruku. Iako zvuči k’o reklama, stvarno, nije, stvarno je knjiga dobra. Mislim, stvarno je. I to ne tvrde samo urednik i Spirin već i lektorica.

Premda ne spada u Hangar 7, knjiga u izdanju SFere, Izazov krvi Vesne Kurilić našla se na repertoaru jer smo si mi dobri. Vesna je napisala svoj prvi roman pa smo je ugostili kao da je naša. Ionako će knjiga biti u distribuciji Hangara 7. Vesna je prozborila o svom iskustvu pisanja i premda se već okušala u kratkoj formi, roman joj je bio potpuno novi izazov (krvi, vjerojatno). Urednica Mihaela Marija Perković osvrnula se na Vesnin tekst s tek nekoliko primjedbi – mislim da je tada Vesna, kao žena-mačka, pala sa stolice (devet života, nije frka) od pretjeranog hvalospjeva.

Moguće je da sam sve ovo samo sanjao i da je promocija zapravo bila dosadna, i s tri nezainteresirana klinca u publici. Zapravo nije ni važno, važne su knjige, a jamčim vam da su napisane, objavljene i dostupne za vaše uživanje.

Autori fotografija: Nikolina Peruško, Ivana Vukelić, Miroslav Šilović, Mirko Bulaja i Ante Vukorepa.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Check Also

Superhero Pub Quiz: Spider-man

pub kviz > Želite li sudjelovati u Spider-man pub kvizu, morate se prijaviti kao ekipa od …

Noć vještica: Kavanturin strašni mini pub kviz

Hororci! Znate sve o njima! I o filmovima i o serijama, a ni glazba vezana …

Web Statistics