Home / Recenzije / Stranger Things 3 – nešto zlo nam se privlači

Stranger Things 3 – nešto zlo nam se privlači

Sa svakom novom sezonom Stranger Things pomalo se brinem kako mi serija više neće biti dobra kao prije. Svaki put do sada bio sam ugodno iznenađen. Treća sezona ove Netflixove hit serije je zabavnija, napetija i šarenija od prethodnih.

Stranger Things 3 odvija se u ljeto 1985. Lokalna senzacija je novo-otvoreni trgovački centar Starcourt koji u sivo-smeđi Hawkins donosi fluorescentni kič osamdesetih. Prošlo je dvije godine otkad su Dustin (Gaten Matarazzo), Lucas (Caleb McLaughlin), Mike (Finn Wolfhard) i Will (Noah Schnapp) nabasali na vladinu zavjeru, ludu znanost i čudovište iz paralelnog svemira imaginarnih brojeva. Iako Eleven (Millie Bobby Brown) i dalje ima paranormalne moći, ovo je ljeto preokupirana svojom vezom s Mikeom i prijateljstvom s Max (Sadie Sink). Njihovi prijatelji Jonathan (Charlie Heaton), Nancy (Natalia Dyer) i Steve (Joe Keery) se nakon škole bakću loše plaćenim ljetnim poslovima.

Stranger Things

Ali nešto je – Opet! – trulo u Hawkinsu. Na radiju se čuju tajanstvene šifrirane poruke, a u napuštenom pogonu nezemaljska sila gradi nešto čudovišno.

Mogao bi do sutra nabrajati posvete filmovima u ovoj sezoni Stranger Things. Tu su Back to the Future, Day of the Dead, Invasion of the Body Snatchers, Red Dawn, The Terminator… Ali puno je zanimljivije gledati što i kako autori serije Matt i Ross Duffer rade sa svojim svijetom i likovima. Kroz osam epizoda sezone nema praznog hoda. Humor i horor, akcija i sentimentalnost izmjenjuju se brzim tempom. Kao i u prve dvije sezone, ponovo imamo tri glavne radnje. Klinci istražuju istu misteriju kao Nancy i Jonathan. Dustin i Steve udružuju snage u trgovačkom centru s Lucasovom sestrom Ericom (Priah Ferguson) i sarkastičnom Robin (Maya HawkeEthana starog kći). Joyce (Winona Ryder) i Hopper (David Harbour) pak primaju pojačanje u vidu paranoidnog novinara Murrayja (Brett Gelman) iz prošle sezone.

Stranger Things

Komentirajući drugu sezonu Stranger Things, žalio sam se kako serija ima previše likova s kojima ne zna što bi. E pa, zato sad imamo tri međusobno povezana negativca zbog kojih svi likovi imaju pune ruke posla. Tu je recimo lokalni nasilnik Billy (Dacre Montgomery). Potraćen u prošloj sezoni, on sada postaje središnji dio radnje. Nadalje imamo i zloćudnu silu iz paralelne dimenzije ludila. A onda su tu agenti Sovjetskog saveza koji su naslutili kako se u Hawkinsu krije nešto što bi im moglo donijeti premoć u Hladnom ratu.

Za nešto stvarniji prikaz Sovjetskog saveza nemojte gledati ovu seriju već odličnu HBO-vu miniseriju Chernobyl. Sovjeti su u Stranger Things karikature iz crtića a njihovi planovi nemogući i nevjerojatni. No zabavni su a realizam mi nije prva briga u seriji o vanzemaljcima koji hodaju kroz zidove. Kad smo kod čudovišta, njegov me dizajn pomalo razočarao. Usprkos herojskim naporima kompjuterskih animatora, digitalni efekti jednostavno nisu dosegli gnjecavu, taktilnu odvratnost stvorenja u horor filmovima poput The Blob ili The Thing.

Stranger Things

Ništa zato. Glumci su oduvijek najbolji specijalni efekt ove serije. Glumačka je postava toliko karizmatična da ih je zabavno gledati čak i kada se samo prepucavaju. Nakon tri sezone, djeca koja glume u seriji su vidljivo porasli ali i serija odrasta skupa sa njima. Dok ubogi Will Byers nakon dvije sezone užasa samo želi ponovo igrati Dungeons & Dragons, druge klince muče ljubavni jadi. Njihova starija braća i sestre susreću se po prvi put sa svijetom izvan škole. Jedini koji se ne mijenjaju su Joyce i Hopper. Čini mi se kao da serija ne zna što bi s njima. Iako ih ova sezona pokušava prikazati kao šarmantni svadljivi par iz pustolovnih filmova, teško mi je to spojiti u glavi s dva duboko nesavršena lika kojima je život donio najgore užase koji se roditeljima mogu desiti.

Stranger Things

U seriji koja svoju privlačnost temelji na nostalgičnom povratku u djetinjstvo, pripovijedati o odrastanju vrlo je riskantna tema. I to me vraća na početak ovog osvrta, jer upravo je to razlog zašto zazirem od svake nove sezone ove serije.

Stranger Things je nastala na pravom mjestu u pravom trenutku. Netflix je savršen način distribucije za seriju koja bi na televiziji morala tražiti svoju publiku. Ovako je na streaming stranici publika došla sama. Što se tiče trenutka, živimo na vrhuncu geek nostalgije za pop kulturom našeg djetinjstva. Zato i imamo nove Star Wars filmove, beskonačne superherojske spektakle i Disneyjeve igrane verzije animiranih klasika. Odmaknemo li se u svijet niskobudžetnih horora poput Mandy ili ozbiljnijih SF filmova poput Annihilation, i tu vidimo utjecaj žanrovskih klasika iz 1970ih i 80ih.

Do sada je Stranger Things bila savršena kombinacija kreativnosti i sreće. No bojim se kako bi bilo i previše lako prepustiti se auto-pilotu nostalgije i svesti ovu vrlo zabavnu seriju na kič paradu najvećih hitova prošlosti. Za sada se braća Duffer i njihov tim ne zadovoljavaju pukim recikliranjem filmova iz 1980ih. Umjesto toga, oni uzimaju svoje inspiracije i remiksaju ih u nešto svoje. To nešto je stvarna čarolija Stranger Things. Bilo bi šteta to izgubiti.

U zadnjoj epizodi ove sezone, jedan od likova čita pismo čiji ga autor upozorava kako se svijet mijenja a ljudi odlaze. To je ujedno i poruka braće Duffer svojoj publici. Koliko god mi to možda nebi željeli, svijet se svejedno mijenja a ljudi odlaze. Za Stranger Things ovo je hrabar korak. Nadam se da će ga autori slijediti i pronaći način kako da uravnoteže staro i novo, promjenu i nostalgiju. Dok će im god to uspijevati, s veseljem ću pratiti stanovnike Hawkinsa u njihovim pustolovinama. Ali ću svaku novu sezonu svejedno dočekivati sa zdravom skepsom.

Check Also

The Mandalorian, dnevnik galaktičkog lutalice #4: Dva samuraja

Nakon prošlotjedne eksplozivne epizode, u kojoj je ronin konačno našao svoju svrhu, te odlučio zaštititi …

Izgled vara sa Short Trek: Ask Not

Short Treks, serija eksperimentalnog formata smještena u Star Trek: Discovery eru nastavlja nas iznenađivati svojim …

Web Statistics