Home / Recenzije / Film / Retro: The Dark Crystal – povratak u djetinjstvo

Retro: The Dark Crystal – povratak u djetinjstvo

Sudeći po trenutnom hollywoodskom trendu prikvela, nastavaka, i remakeova, možemo lako dobiti dojam da je generacija iz 80ih, rođena u jednom od najboljih razdoblja što se tiče pop-kulture, kako varijacije, tako i kvalitete. Jer kako drugačije objasniti svu silu odličnih žanrovskih filmova koji su izašli u toj dekadi? Samo 1982., filmski magičari Hollywooda stvorili su čak nekoliko klasika: „Blade Runner“, „The Thing“, „ET“, „Star Trek II: Wrath of Khan“ i „Conan the Barbarian“. I dok su ovi naslovi svima urezani duboko u memoriju, ne samo kao filmovi, već kao sastavni dio pop-kulture, te iste godine iz hollywoodske tvornice snova izašao je još jedan film, koji je dijelom zbog gužve na velikom platnu, a dijelom zbog svojeg jedinstvenog koncepta i stila, ostao manje poznat. Riječ je o The Dark Crystal (Tamni kristal), veoma ambicioznom i unikatnom fantasy ostvarenju, koji je i djeci i odraslima dočarao svijet magije na sebi specifičan, i veoma inovativan način. Budući da je „The Dark Crystal“ upravo dobio svoju prikvel seriju, odlučili smo se prisjetiti fantazije originala u ovom retro osvrtu, te se vratiti (a i neke od vas čitatelja) u djetinjstvo.

A da se radi o posebnom ostvarenju govori činjenica da je „The Dark Crystal“ film iz radionice velikog Jima Hensona. Istog onog čovjeka koji je stekao svjetsku slavu svojim Muppet lutkama. Zato mnoge može iznenaditi tematski i stilski odmak filma od Kermita i društva. „The Dark Crystal“ odlikuje izuzetno mračna atmosfera, što je pomalo čudno za film namjenjen djeci, i to film u kojem glavnu ulogu igraju lutke. Zato, iz današnje perspektive i ne iznenađuje da zbog navedenog paradoksa film nije dobro prošao na blagajnama, te mlake kritike koje su bile više pristojne (hvaleći tehnička i umjetnička postignuća filma), nego entuzijastične. No to ne znači da ovaj film nije vrijedan gledanja. Upravo obratno, „The Dark Crystal“ je jedan od esencijalnih filmova koje svaki ljubitelj žanra treba imati u svojoj kolekciji.

“Another world, another time, in the age of wonder…”

The Dark Crystal

Sam početak radnje daje naslutiti da ovo možda ipak nije film za djecu. Jer svijet u koji nas film uvodi – magična Thra – svijet je na izdahu. Sile dobra gotovo su pa potpuno poražene, a glavni negativci – pticoliki Skesisi – nesmetano provode teror, održavajući se na životu uz pomoć magičnog ljubičastog kristala – Tamnog kristala – smještenom u centru crne utvrde. Nakon što mali Jen (Stephen Garlick), posljedni preživjeli Gelfling, otkrije da je upravo on taj koji mora ispuniti proročanstvo, i prekinuti teror Skeksisa, Jen kreće na opasno epsko putovanje koje će zauvijek promijeniti ne samo njegov život, već i vratiti ravnotežu u Thra. Njegov zadatak je pronaći izgubljenu krhotinu, i prije nego što se poklope tri sunca, spojiti krhotinu s magičnim kristalom. Iznenađujuće za nas naviknute na kompleksne avanture, Gelflingovo „herojsko putovanje“ veoma je simplificirano. Pred njim su samo dva zadatka – naći krhotinu, i vratiti je na mjesto izvorišta. Jen nije stavljen pred nijedan težak izazov. A nakon pronalaska krhotine, mistična Aughra (koja živi u magičnom observatoriju) ne zahtjeva ništa posebno zauzvrat. Vjerojatno najzanimljiviji trenutak putovanja je susret s Kirom (Lisa Maxwell), što ujedno dovodi do saznanja da Jen nije jedini preživjeli Gelfling. Kira je više nego dobrodošla u radnju, jer donosi humor i nadu u mračnu i sumornu atmosferu, zajedno sa svojim krznenim mezimcom, hibridom mačke i psa, fizzgigom. Iako su šanse za uspjeh male, ni Jen ni Kira ne posustaju, čak i u trenucima kada je sve u opasnosti da nestane u plamenu (doslovno).

Simplificiranu radnju (koja je originalno trebala biti namjenjena djeci), obogaćuje veoma kompleksan worldbuilding, kao i fenomenalna scenografija, koja u relativno kratkom vremenu uspjeva dočarati ovaj neobičan i magičan svijet (prepun raznovrsnih egzptičnih stvorenja), te opasnost s kojom je Thra suočena. Možemo vidjeti da je svaki detalj u ovom fantasy krajoliku pažljivo postavljen i zamišljen. A tu je i filozofski prizvuk, budući da je film prožet dualizmom, sukobom dobra i lošeg, te naposljetku rezolucijom u vidu ujedinjenja dvije strane, bez velikog konflikta. To je dodatan problem za djecu, jer je tempo filma relativno spor, dok je akcija ograničena na par scena. No unatoč poteškoćama, ovo je klasični Henson, bajkovita priča prožeta new age filozofijom, srčanosti i raskošnog čuđenja. Svijet prepun mogućnosti. A tome valja pridodati epsku glazbenu podlogu Trevora Jonesa koja podsjeća na biblijske spektakle 50-ih.

Dok radnju odlikuje kontrast simplifikacije same priče, te kompleksne filozofije utkane u samu priču; „The Dark Crystal“ odlikuju neke od najboljih lutaka i animatronike viđene na velikom platnu. Skoro četiri desetljeća kasnije, film i dalje ne izgleda zastarjelo, a osjećaj magije je jednako snažan kao i kada je prvi put prikazan u kinima. To treba zahvaliti prvenstveno Hensonu, koji je inzistirao da film bude snimljen isključivo s lutkama i animatronikom, te da se (kako „making of“ segment ponosno pokazuje), pred kamerama niti u jednom trenu ne pojave ljudi (kao npr. u „Labyrinthu“, na kojemu je Henson također radio). Na izradi i usavršavanju ove tehnike Henson je sa svojim timom radio pet punih godina, u kojemu su stvarani i testirani novi materijali, uređaji, i način izvedbe, potrebni da se realizira ova ambiciozna ideja. I to se vidi.

Jer lutke koje su glavni likovi „The Dark Crystal“ su zaista raznovrsne i nezaboravne. Gelflinzi su možda najmanje zanimljivi od svih dizajna stvorenja u filmu, budući da podsjećaju na tipične vilenjake. To ne znači da su ovi likovi bezlični. I Jena i Kiru odlikuju specifični elementi, koji ih čine prepoznatljivima i jedinstvenima. Iako je Jen predstavljen kao glavni protagonist, upravo je Kira ta koja spašava našeg heroja u čak nekoliko situacija, budući da je ona, kao ženski pripadnik vrste, obdarena krilima. Da je film bio ispred svoga vremena što se tične rodne ravnopravnosti pokazuje i njen odbacujući stav, kada Jen shvati da Kira posjeduje krila – “Of course not, you’re a boy!” Mistici su mudra i prastara stvorenja koja predstavljaju malobrojne preživjele pripadnike strane dobra. Naizgled bespomoćna, pogrbljena bića nalik dinosaurima, sporog govora i još sporijeg hoda, odigrati će važnu ulogu u finalu filma, potvrđujući još jednom Hensonovu pacifističku filozofiju. Podlinzi pak, su dinamični kontrast Misticima. Maleni i dinamični, to su bića bez posebnog oblika ili forme, koji žive slobodnim i bezbrižnim načinom života, u slučaju da nisu prisiljeni biti robovi u dvorcu Skeksisa. Zanimljivo je da ih je Hensonova ekipa dizajnirala koristeći oblik krumpira kao inspiraciju, još je zanimljivije da je njihov govor mješavina slavenskih jezika. Drevna Aughra (Billie Whitelaw) jedinstveno je biće, nezgrapna ali mudra proročica koja je personifikacija same Thra.

The Dark Crystal

Najzanimljivija stvorenja su Skeksisi, ujedno i glavni negativci filma. U dualnoj podjeli, Skeksisi (inspirirani pticama lešinarima) predstavljaju stranu zla. Kao što često biva u svijetu filma, negativce odlikuje najbolji dizajn, i to ovdje nije iznimka. Poput njihovih parnjaka Mistika, Skesisi su prastara bića, i pridošlice su u Thra. No za razliku od Mistika, Skeksisi vidljivo propadaju, i to doslovno (kao lik Cara koji umire na početku filma), ili simbolički, jer kroz radnju tonu dublje i dublje u dekadenciju. Skeksisi svoje propadanje kriju raskošnim haljama, oklopom i nakitom, a za razliku od uniforminih Mistika, svakog Skeksisa odlikuje posebni i jedinstveni dizajn – što reflektira njegovu ulogu u dvorskoj hijerarhiji kao i njihov individualni karakter. Posebno bi izdvojili lik prijetvornog Komornika, Skeksisa koji govori povišenim glasom, te često mumlja. Dok ovo ponašanje iritira ostale Skeksise, a pogotovo lik Generala; Komornik je vjerojatno jedan od gledateljima najomiljenijih likova, te su mnoga djeca, uključujući i autora ovih redaka, proveli godine imitirajući taj specifičan ton. Komornik je i jedan od rijetkih kompleksnijih likova budući da na samom početku filma završava u izgnanstvu kao parija, te u nekim trenucima čak i pomaže našim herojima (no uvijek na svoju korist). Kao i ostatak njegove vrste, Komornik nastavlja izazivati osjećaj gađenja i nemira kada god se pojavi na sceni, čemu ne pomaže to da Skeksisi koriste Tamni kristal u morbidnom ritualu „izvlačenja“ esencije života iz nesretnih stvorenja, koju koriste kao napitak za zaustavljanje starenja.

Prepun mašte i gotovo pa nestvarnog dizajna, „The Dark Crystal“ je film kojemu je teško naći parnjaka.  Neobičan je to, i unikatan film, u kojem ništa nije zanemareno ili prepušteno slučajnosti. Film je to podvojenog identiteta. Ali iako ga odlikuje kompleksna filozofija, i mračna atmosfera više pogodna odraslima, jednostavna radnja, i raskošna scenografija, čini ga zanimljivim i djeci. A kroz sve to, film uspjeva obraditi i teške teme poput eksperimentiranja na živim bićima, ropstva i genocida. „The Dark Crystal“ ostaje predivno izrađena avantura, klasik iz jednostavnijeg vremena. Današnji trend simplifikacije, i fokusa na spektakl i akciju, teško će dovesti do sličnog ostvarenja, barem na srebrnom platnu. No kao i u beznađu koje srećemo na početku filma, nada postoji. Jer na Netflixu se upravo prikazuje izvrstan prikvel The Dark Crystal: Age of the Resistance. Zato što čekate, krenite gledati!

A usput pogledajte i ovaj magični film, i vratite se, bar nakratko, u djetinjstvo.

Check Also

Beforeigners: sudar prošlosti i budućnosti

Britanski pisac L. P. Hartley napisao je kako je prošlost strana zemlja. Što se dogodi …

The Order je bacio relativno zabavnu magiju

Sabrina ima konkurenciju! Jedan od znakove dobre zabave jest činjenica da iako je završila, želite …

Web Statistics