Osveta dnevnika prijestolja #6: Samo još jedan tipičan D&D session

Rekli su mi da ovaj put ja moram napisat izvješće. Ne znam zašto to uopće pišemo. Valjda kako bismo mogli nastavit igru, nemam pojma. Kao da je to važno, nitko ionako ne čita ova izvješća i u konačnici svaki novi session radimo što god nas je volja. Evo, ja na primjer sada pišem ovo i mogao bih komotno narednih 1000 riječi pisati o besmislenosti cijele situacije, ali ni to ne bi imalo previše smisla.

Uglavnom… Igrali smo DnD, sedam nas plus DM. David je vodio, ali ta radnja čak i nije bila njegova ideja nego je godinama ranije igrao nešto s Dankom i eto, bilo je kul pa je to sad njegova rekreacija starog sessiona, a sve to je pak inspirirano pričom koju je Martinović napisao još dok je bio u srednjoj. Nikad nije ni završio cijelu stvar, jer se oženio kratko nakon i više nije imao vremena za pisanje.

GoT

Ideja je jednostavna – idemo na sjever, tamo su zombiji, i moramo pokupit jednog kako bismo ga pokazali kraljici. Sandi je pitao zašto, a David objasnio da se događa neka invazija i da nam treba pomoć. Dobro, kako god, uvijek mora postojat neko tako glupo objašnjenje, bez toga nema igre. Tako smo prihvatili što nam se već nudi.

Radili smo likove i bili su uglavnom jednostavni, barbarin, svećenik, vitez… Samo je Janko htio bit kralj. Rekao sam da to nema smisla jer zašto bi kralj išao na takvu misiju, ali ovaj je rekao da neće igrat ako on nije kralj i točka. Nakon toga se David bacio na polusatnu odiseju objašnjavanja zašto je to ipak moguće.

“Ali čekaj malo” pitao je Sandi. “Po ovoj novoj priči kraljica zvuči kao žešći psihopat. Zašto moramo njoj išta dokazivat?”

Na to je David samo slegnuo ramenima, jer mu se očito nije više dalo objašnjavat išta.

“I jesi baš morao ubacit onaj detalj da ima zombie bodyguarda? Sad cijela stvar ima još manje smisla!”

Ali nismo se zamarali time baš previše, jer smo jednostavno htjeli početi igru, tamo smo bili dva sata i već je postalo lagano dosadno.

GoT

Startalo je s time da nas sedmorica šećemo na sjever. David je objašnjavao led i brda i što već, ali nitko nije baš pratio pa smo većinu vremena pričali međusobno. Sljedeći problem je bio taj što je Toni do tog trenutka već bio pijan kao letva. Nije ni čudno, zadnja dva sata je samo lokao, ali ionako je rijetko kad igru dočekao trijezan. Davida je to napizdilo pa je na nas poslao zombi medvjeda koji ga je raskasapio. Mi smo htjeli pomoći, ali nije nam dopustio da to napravimo, kao da uopće nismo tamo. Ostavio ga je na životu s jednim HP-om i rekao da će ga stvarno ubit ako nastavi pit k’o smuk.

Nije prošlo ni pet minuta, a već smo naišli na grupu zombija i pobili sve osim jednog kojeg smo samo umlatili i zavezali. Bilo je malo razočaravajuće na prvu, kao, to je to, već smo obavili misiju. Ali onda nas je David samo zadovoljno pogledao, kao da zna što radi.

Nisam baš pratio sljedećih nekoliko minuta, ali znam da smo bježali od horde zombija. Tu negdje je i Gabrijel otrčao po pive pošto je Toni sve popio i nije se više vratio pa smo jednostavno zaboravili na njega.

Uzeli smo pola sata pauze za naručit pizze pa nas je David stavio na nekakvu stijenu usred jezera koje je bilo zaleđeno pa je popucalo pa… Nemam pojma. Znam samo da su naši likovi zapeli na njoj i da su pizze došle. Toni je pojeo možda pola komada prije nego se izbljuvao pa je David zaključio da mu je dosta i rekao mu da se smrznuo na smrt. Nije ga to baš previše diralo pa se samo prebacio na kauč i onesvijestio. Nemam pojma kad se probudio, kad smo svi otišli još uvijek je bio tamo. Možda smo trebali provjerit ako je živ.

Dok smo jeli pizze kroz prozor smo gledali dvije curice kako se mlate u parkiću. Znatno niža je totalno dominirala i to je bilo zabavno prvih minutu-dvije, ali onda smo se povukli, jer kao što svi znamo, borbe maloljetnih curica uglavnom ne eskaliraju u ništa posebno zanimljivo.

Vratili smo se u igru i led se odmah zaledio i borba je nastavila. Nemam tu što pametni reći, rollali smo tri sata, svatko je ubio tisuću zombija i bilo je zabavno. 0 roleplaya, ali David ionako nikad nije bio dobar na tom polju tako da ajde.

Uskoro je postalo očito da nas David želi ubit sve, jer zombija je bilo beskonačno, a naš kolektivni HP je padao svake minute. Tomislav je čak skoro poginuo, ali smo ga spasili, jer bi igra bez njega bila dosadna.

U tom nekom trenutku je Janko počeo roleplayati kralja pa je vikao “povlačenje, povlačenje”, usprkos tome što smo očigledno okruženi zombijima. Janko, volim te, ali ti si valjda najgori igrač svih vremena.

GoT

Onda se odjednom pojavila (navodno) dobra kraljica sa svoja tri zmaja. Spalila je zombije, spustila se na stijenu i rekla da se popnemo na zmaja i to je valjda to. Tu nam je David objasnio da je Gabrijel pozvao pomoć kad je otrčao i svi smo samo slegnuli ramenima.

David, evo ti savjet: manje deus ex machina trenutaka. Igra izgleda falsificirano zbog njih. Tu se mi borimo prokleta tri sata, bez cilja, bez ideje, ne daš nam apsolutno ništa da radimo osim tamanimo zombije i eto, finale samo od sebe dođe. Majkemi, radije bih poginuo nego dobio još jedan iritantni deus ex machina kraj.

Tu smo kao trebali završit. Ali neeeee, jer Janko je kralj! On mora ostat zadnji, mora tamanit zombije. Čak i David je tu bio malo “daj ajde”. Ali ne, on je frajer, on je kul. Onda je jedan od zlih necromancera kopljem gađao zmaja u letu, rollao 20 i ošo zmaj. Tu se Janko malo uznemirio, ali i dalje je glumio frajera pa smo jednostavno odletjeli bez njega. Još je usput i potonuo pod led.

GoT

To je bilo fora, ali se Janko totalno uvrijedio zbog toga pa je igra morala trajati još pola sata u kojih je the kralj nekako izašao iz vode, bog te pita kako. Ali što sad? Okružen je zombijima, mokar je i nema kako doći do… Ah, da, deux ex stric. U tom trenutku smo jednostavno dopustili da nam Janko sam ispriča što se dogodilo i naravno da je ta priča završila s kraljicom koja ga želi zato jer se tako hrabro žrtvovao. Nemam pojma za koga se točno žrtvovao, ali do te točke sam samo htio doma pa sam klimao glavom sve dok nismo otišli.

Navodno će biti još toga, jer moramo pokazati zombija zloj kraljici i nadati se da će stati na našu stranu. Očigledno neće, ali priča nekako mora ići dalje i to je sljedeće što će se dogoditi. Nema smisla, ali eto, to je David. Mada mi se čini da mu je to manje zanimljivo, jer je sve dok se nismo rastali pričao o zombi zmaju.

A ja moram priznati da mi se baš i ne igra više.

GoT

Check Also

Otkriven je prvi poster i datum premijere za The Acolyte!

Disneyjeva iščekivana serija The Acolyte, dobila je svoj prvi teaser poster, koji je službeno potvrdio …

Little Shop of Horrors: stiže nam još jedna filmska verzija koju će režirati Joe Dante

Little Shop of Horrors dobiva novu filmsku verziju pod naslovom Little Shop of Halloween Horrors, …

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Web Statistics