Home / Recenzije / Film / Najbolja slasher trilogija koja to nije

Najbolja slasher trilogija koja to nije

I nakon više od četiri desetljeća, slasher horori ostaju možda najpopularniji podžanr horor filmova. Ovih dana tako Michael Myers već po jedanaesti put progoni tinejdžere po svjetskim kinima. Iz prvih recenzija čini se kako je najnoviji Halloween redatelja Davida Gordona Greera skoro pa dovoljno dobar da uspijeva savladati najgoreg neprijatelja svakog slasher ubojice: beskonačne i loše napisane nastavke.

Svi se slasher horori baziraju na jednostavnoj premisi: jezivi masovni ubojica – obično maskiran – ubija pohotne pubertetlije na kreativne i krvoločne načine. To je to. Problem nastaje kada studio odluči producirati nastavak. Što napraviti kada je priča već ispričana, ubojica mrtav a premisa i svijet radnje narativno skučeni? U tom slučaju snimite isti film, ali s većim budžetom. U njemu su ubojstva krvavija a golotinja golija no ubojica je opet živ a priča manje-više ista. Nakon nekog vremena ni to više nije dovoljno jer ponavljanje je majka dosade. Novi nastavci postaju meta-horori ili crne komedije u kojima je stvarna zvijezda filma ubojica a ne njegove žrtve. Kada i taj izvor inspiracije presahne, prođe par godina a čitava se priča resetira u novom filmu koji ignorira sve nastavke osim originala.

Takvo izmišljanje tople vode možete vidjeti u najpoznatijim slasher franšizama kao što su Friday the 13th i Nightmare on Elm St. Boljka je to vidljiva i izvan podžanra: od Terminator i Alien filmova koji nam već dobrih trideset godina pričaju jednu te istu priču do Star Wars filmova u kojima je uboga Imperija do sad bankrotirala gradeći Zvijezdu smrti triput.

Stoga vam želim preporučiti tri horora koji, iako nisu direktno povezani, zajedno proširuju skučene premise slasher horora u zanimljivu, jezivu i zabavnu cjelinu.

Male tajne velikih majstora masakra

U svijetu u kojem su slasher ubojice stvarni, Leslie Vernon (Nathan Baesel) sanja o tome da postane zloglasan poput svojih idola Jasona Vorheesa i Michaela Myersa. No, to je proces koji zahtijeva puno treninga i truda. Leslie tako smišlja svoj ubojiti alter ego, uči postavljati zamke te uvježbava poseban način kretanja s kojim uvijek može stići svoje žrtve, čak i kad se kreće prijeteći polako (trik je gluplji nego što mislite). Sve to dokumentira amaterska TV ekipa na čelu s studenticom novinarstva Taylor (Angela Goethals).

Snimljen 2006., Behind the Mask: The Rise of Leslie Vernon redatelja i scenarista Scotta Glossermana je horor film maskiran u crnu komediju maskiranu u dokumentarac. Film je daleko najzabavniji kada nam otkriva apsurdno banalne trikove slasher ubojica a usput, Behind the Mask pomalo nespretno načinje ideju o parazitskom odnosu senzacionalističkog novinarstva i ludih ubojica željnih slave. Iako daleko od savršenog, Behind the Mask šarmira odličnom premisom kao i glumačkom izvedbom Nathana Baesela koji se s lakoćom prilagođuje promjenama tona. Njegov je Leslie Vernon naizmjenično apsurdan, karizmatičan i uznemirujuć. Na koncu, vrijedi spomenuti kako film sadrži i niz cameo uloga veterana horora.

Na ljutu ranu ljuta trava

Horori nerijetko znaju biti pomalo mizantropski. Ako je lik u hororu glup, lijen, pohotan, pohlepan ili jednostavno antipatičan, možete biti sigurni kako će ga prije ili kasnije stići duga ruka, kandža ili pipak čudovišta. Taj je problem vidljiviji u kasnijim nastavcima popularnih horor franšiza. S obzirom da su i filmaši i publika svjesni kako su protagonisti potrošna roba dok će se negativac pojavljivati opet i opet, napetost i suosjećanje spram likova zamjenjuje prazni, krvoločni spektakl.

You’re Next iz 2011. godine ne samo da pokušava humanizirati žrtve maskiranih ubojica već nam i daje junakinju dovoljno sposobnu da im se suprotstavi. Felix (Nicholas Tucci) dovodi svoju djevojku Erin (Sharni Vinson) na tradicionalno obiteljsko okupljanje na izoliranom seoskom imanju. Redatelj Adam Wingard i scenarist Simon Barrett odvajaju vrijeme kako bi nam približili sitna prepucavanja i interne šale koji čine intimni život jedne obitelji. A onda, usred večere, trojica maskiranih napadača upadaju u kuću i počinju ubijati sve pred sobom.

Iako nam prolog jasno daje do znanja kojem žanru You’re Next pripada, smrti protagonista ostaju šokantne upravo zato jer ih se film ne boji humanizirati. Kada se potom otkrije da je Erin njezin paranoidni otac podučio kako preživjeti točno ovakve situacije, gledatelj ne može ne navijati za nju. Suočeni s protivnikom koji ih aktivno progoni, negativci se razotkrivaju kao nervozni i nepripremljeni amateri. Mogu reći kako mi je za jedan horor crnjak You’re Next bio iznenađujuće pozitivno iskustvo nakon hrpa pokošenih filmskih tinejdžera.

Dan poslije

Last Girl Standing počinje tamo gdje većina slasher horora završava. Nakon što maskirani ubojica pobije njezine prijatelje, mlada ga Camryn (Akasha Villalobos) onesposobi dovoljno dugo da pozove policiju i spasi živu glavu. Godinama kasnije, Camryn i dalje strahuje kako će se njezin progonitelj jednoga dana vratiti. Nakon što upozna simpatičnog Nicka (Brian Villalobos) i njegovo društvo, čini se kako se njezin život popravlja. No, niz uznemirujućih slučajnosti potaknut će Camryn da posumnja u njihove dobre namjere.

Snimljen 2015., Last Girl Standing Benjamina R. Moodyja je prije svega psihološki horor. Usprkos tome, njegov su svijet i likovi očito nadahnuti slasher hororima. Horor publici će strahovi glavne junakinje biti ne samo razumljivi nego i pohvalni. No, Moody ne krije kako joj ta ista paranoja upropaštava život. Last Girl Standing približava gledateljima duboki jaz između žrtava traume i okoline koja ne može ili ne želi suosjećati s njima. Moody se pritom poigrava konvencijama žanra tjerajući i gledatelja i glavnu junakinju da sumnjaju u vlastitu sliku stvarnosti. Iako Last Girl Standing možda i nije najzabavniji film od ove trojke ali je svakako najbolniji i najhumaniji.

Što je pisac htio reći?

Iskreno, želio sam prije svega preporučiti par horor filmova koji su mi se svidjeli. Nadalje, htio sam pokazati kako, čak i u okviru ovog tako jednostavnog, skoro pa sirovog podžanra ima prostora za finese i varijacije na temu. Teoretski, bilo bi sasvim moguće snimiti seriju međusobno povezani slasher horora koji imaju smisla kao cjelina. Tomu je možda najbliže došla tetralogija Scream filmova legendarnog Wesa Cravena.

Ne mogu kriviti ljude koji će ovaj studeni pohrliti u kina gledati ne-znam-koju-po-redu posljednju bitku Michaela Myersa i Laurie Strode. No, razmislite možda dati šansu i nekom od ovih filmova.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Check Also

Nova strana Treka u prvoj mini epizodi Runaway

Kada je CBS najavio novi format još neviđen u Star Trek franšizi, seriju samostalnih mini …

Predator: Lov je deevoluirao

Od originalnog McTiernanovog Predatora sa Schwarzeneggerom u naponu snage prošlo je više od 30 godina. …

Web Statistics