Home / Recenzije / Film / Je li to ptica? Jel’ avion? Ne, ali nije ni Superman – recenzija filma Čovjek od čelika

Je li to ptica? Jel’ avion? Ne, ali nije ni Superman – recenzija filma Čovjek od čelika

22062013_CovjekOdCelikaRec

Marvelovo postignuće na kino blagajnama u pretvaranju statičnih sličica u pokretne, gurnuo je u prvi plan filmske (blockbuster) proizvodnje priče o strip junacima u zadnjih, malo više od deset godina. Da ne bude zabune, superheroji američkog strip korpusa zaživjeli su na velikom platnu ubrzo nakon pojavljivanja u sveščicama, još četrdesetih godina prošlog stoljeća, no novovalni uspjeh koji su pokrenuli X-meni 2000. stvorio je iznimno profitabilne franšize i neku novu, gotovo samodopadnu estetiku koju mlađa filmska publika guta kao gumene bombone.

Strip kao medij je prirodno crpilište za filmske projekte. Deveta umjetnost je vizualan medij, a strip naracija je sedmoj umjetnosti znatno bliža od one u knjigama. S razvojem računalno generiranih efekata kojima je moguće postići gotovo sve, superherojski strip junaci su uklizili na film kao ruka u rukavicu i izborili se za zaseban podžanr.

I dok Marvelu ide sve bolje, druga velika strip kuća, DC Comics, kaska. Da nije Batmana, Marvel bi s Osvetnicima, Torom, Kapetanom Amerikom, Ironmanom, i posredno Spidermanom, pobrao sve lovorike. Koga to DC uopće ima, mogli bi se zapitati, a da zavrjeđuje filmsku minutažu? Supermana, naravno.

Kao jedan od najpopularnijih superheroja i krajnje pozitivan miljenik fanova, doživio je nekoliko izdanja, preinaka i adaptacija s polovičnim uspjehom. Donnerov uradak iz 1978. prema scenariju Marija Puza (koji je napisao Kuma) s Christopherom Reeveom u ulozi Supermana bio je komercijalan uspjeh ali i hvaljen od kritike. I ostao je do danas najbolje filmsko ostvarenje o posljednjem sinu Kriptona. Neuspješan reboot iz 2006. ako i nije ugasio filmskog Supermana, činilo se da je stavio na led povratak prepoznatljivog S u kina na dulje vrijeme. No Warner Bros., vlasnik DC Comicsa je, osnažen uspjehom Viteza tame, 2008. pokrenuo novu potragu prijedloga za adaptaciju Supermana s očiglednim razlogom. Ako želi zarađivati novac od strip heroja (a ne samo Batmana), a biti koliko-toliko ravnopravan s Marvelom, mora opaliti iz najžešćeg oružja. Pet godina kasnije rodio se Čovjek od čelika.

Snyder/Goyer/Nolanov friški Superman ima svoje momente, ali nažalost podbacio je u previše toga. Da, zaradit će novac i generirat još dva nastavka, no pokazao je da Nolanova formula za Viteza tame nikako ne odgovara Čovjeku od čelika, pogotovo ne kada je u jednadžbi režiser Zack Snyder (300, Watchmen, Sucker Punch). Napraviti Supermana kao čvrsto ukorijenjen lik u stvarnosti zahtijevao bi sasvim drukčiji dramaturški obrazac od Batmana, za što nema šanse da da pare ikoji holivudski producent. U želji da ponovi uspjeh Viteza tame, Čovjek od čelika je izgubio Supermana.

Nisam od onih koji misle da je tradicija nešto sveto u što se ne smije dirati. Meni je, recimo, smiješno kada zagriženi trekkiji ne odobravaju nikakve  promjene u povijesti Zvjezdanih staza bez obzira na opravdanje. Ako je smisleno i pametno napravljeno, zapravo je više nego dobrodošlo. Na koncu tako su nastali najbolji stripovi osamdesetih – Watchmen Alana Moorea, Millerov Dark Knight, Gaimanov Sandman – poželjnim zadiranjem u tradiciju i promjenom obrazaca.

Nažalost, Čovjek od čelika uvodi promjene u naše poimanje Supermana ali bez unutarnje logike, bez pameti ako hoćete, često rušeći čak i vlastita pravila postavljena koji kadar ranije.

Film je u grubo podijeljen u tri cjeline. Svaki je dio trebao dati jedan aspekt priče o Supermanu, narativno povezanih u jedinstvenu fabulu. Prvi dio, u svom baroknom ruhu, mješavini holografskih prikaza i tekućih metala je solidno zamišljena space-opera nalik Riddickovim kronikama, Lynchovoj Dini i strip serijalu Metabaroni Gimeneza i Jodorowskog. Nažalost provedba je puna rupa. Nelogičnosti su prisutne na svakom koraku i jedino opravdanje imaju u vizualu (što je očigledno jedino što režisera zanima). Taj dio je i lišen svakog osjećaja za vremensku komponentu. Rođenje Kal-ela, vojni puč, gušenje pobune i potpuno uništenje Kriptona svedeni su na jedno poslijepodne.

Srednji dio filma u kojem se prikazuje odrastanje Supermana i njegov tajni život među nama je ujedno i najbolji. Skačući između sadašnjosti i prošlosti kroz flashbackove prikazuje osobnu dramu nekoga tko je drugačiji, nekoga tko proživljava nemoguću unutrašnju borbu. I taj je dio upropašten neinteligentnim fabularnim elementima, a svakako najdebilniji od njih je smrt tate Kenta koji bi trebao biti emotivno najupečatljiviji. Smrt od srčanog udara je nešto što superman ne može spriječiti i to pokazuje njegovu nemoć, njegovu ljudsku stranu, smrt njegova zemaljskog oca u nekakvom uraganu je bez takvog naboja i potpuno je besmisleno rješenje.

Dolaskom generala Zoda na Zemlju, svijet postaje svjestan Supermana što je ujedno i začetak trećeg djela. U paradi kriptonijanaca koji sukobljavaju životne filozofije i izmjenjuju udarce, nema niti malo stvarnosti ili bilo kakve ljudske dimenzije. Tko su ljudi koji umiru u tim zgradama gdje inače žive ili rade? Pretjeranom akcijom u trajanju od 40 minuta kojoj je jedini cilj bio valjda da CGI Zod i CGI Superman prođu kroz svaku CGI zgradu u gradu, film je naprosto ugušen. Kulminira patetičnom scenom u finalnom klinču i konačno, očekivanom pojavom Clarkea Kenta u redakciji Daily Planeta. Primijetili ste da Lois Lane nisam niti spomenuo. Nema razloga jer između nje i Supermana je izostala kemija, a ona je kao lik nepotrebno uvučena u radnju s kojom ne bi trebala imati veze.

Meni je svakako najužasniji dio nasilno krajnje nepotrebnih trpanje kršćanskih konotacija. Odlazak u crkvu i kadar ispred vitraja, isusove godine, pozersko formiranje križa… čemu? Rekao bih isključivo za pridobivanje crkvene potpore koja se često obrušava na superherojske filmove i stripove u Sjedinjenim državama. Rezultat je tako, u najmanju ruku, zbunjujući film rađen s krajnjim nerazumijevanjem glavnog lika.  Žalosno, jer izborom Henryja Cavilla za lik Supermana razbijena je možda i najteža barijera – kako zamijeniti facu Christophera Reevea koji jednostavno jest Superman. Sve što je potom trebalo je pronaći geeka koji kuži Supermana i dati mu odriješene ruke. Hint Warnerovci – pogledajte kome je Marvel dao Osvetnike.

Check Also

Signali s posljednje granice #2.7: Sve ostaje u obitelji

Šest tjedana smo mogli pratiti avanture Discoveryja i njegove posade, dok su lovili crvene signale …

Signali s posljednje granice #2.6: Brzinom munje

Od početka putovanja, Star Trek: Discovery ima problem. Dok zbog serijaliziranog formata, makro-radnja preuzima primat, …

Web Statistics