Home / Recenzije / Knjige / Formula za kaos – recenzija romana

Formula za kaos – recenzija romana


Nakon što je Irena Rašeta napisala negativnu kritiku na Janešov prvijenac „Nož živih mrtvaca“ a u njegovoj novoj knjizi osvanuo lik Ire Račete, medicinske sestre koja kao da je izšetala iz Alana Forda i kojoj teško da se može udijeliti ikakav kompliment, pitanje je koliko su s Janešom kritičari sigurni od pera pisaca, umjesto vice versa. Ili je to bila tek slučajnosti?  Nasreću, „Formuli za kaos“ nalazim malo zamjerki, a i one koje registriram više idu na račun mojih ukusnih (ne)preferencija nego ozbiljnijih gafova. Nagrada Sfera, koja je knjizi dodjeljena, je i zaslužena.

Formula za kaos čita se u petoj brzini, vožnjom čas po neravnom terenu, čas po pisti, gubeći izvorni smjer u šikanama i zavojima, vozeći off road pa se opet nekako vraćajući na put, ispreplićući sa putanjama likova koji se pojavljuju i nestaju u svojim jurilicama, slijedeći svoje ciljeve. Likovi su fantastični, šaroliki, nevjerojatni, mahom pokupljeni sa margina društva (kriminalci, štićenici mentalne ustanove, nezaposleni, hohštapleri, vidovnjaci) ili igraju dvostruke igre (redovnice ninje, korumpirani kardinal, uspješni poduzetnik manijak, špijun), odnosno uopće ne postoje u materijalnom svijetu (duh, alter ego, famozne „formule“), tako da jedan ‘običan’ liječnik stažist koji bude uvučen u njihovo društvo izgleda kao uljez.  Svi su oni dio lova na  mistične formule i, podredno, jedni druge u vremenskom razdoblju od 2-10. travnja 2012. godine uduž i poprijeko bijelog nam grada Zagreba koji se također može ubrojiti kao jedan od likova knjige. Sve one koje je ikada zanimalo kako bi izgledao real life D&D po autentičnim lokacijama prijestolnice, sa klericima, barbarima, asasinima, healerima, (magičnim) objektima, spectreima, božanskim intervencijama i neizostavnim tamnicama i podzemnim tunelima, evo knjige za vas.

Produkt te strke je formula za kaos čiji je izvod i rješenje autor majstorski odradio uz nevjerojatne obrate, hrpu akcije i reakcije (ova knjiga bi se doslovce mogao premotati ubrzano unaprijed uz Benny Hill muziku) i toliko humora da ćete se na mjestima morati nasmijati naglas. Nabrijana, inteligentna, neodgovorna prema ikome, kritična, zanimljiva i posve drugačija. Postmodernistička, a kraj koji hofira sa splatter punkom disonira od većine knjige i cementira je još više u tarantinovski štih. Ovdje doslovce ne znate što će se na likove sručiti do kraja stranice.

Autor je (rođen (tek) 1982. godine!) čitatelja umješno upoznao za tucetom likova, zatim ih izmiješao, zapetljao im sudbine i smeo tragove, u sve ubacio dozu nadnaravnog na originalan način, dobro podgrijao i zadržao čitatelja u neizvjesnosti do samoga kraja. Cijela je bakanalija spletena oko zanimljivog filozofskog koncepta i mentalnog eksperimenta implikacije kojeg nas škakljaju i nakon što zaboravimo duhovite igre riječima i napete kulminacije tobogana radnje. Da li bi znati trenutak vlastite smrti čovjeka učinilo bogoliko bahatim ili bi ga potaklo da otpusti strah i živi najbolji mogući život? Da li bi saznanje roka trajanja pojedinih članova društvo sunovratilo u anarhiju, epidemije suicida ili bi iz jamstva određenog broja dana života proizašao mir i usmjerenost? Da li bi želja za znanjem bila bogohulna? Bi li srušila establishment? Janeš je neke od spekulacija neprimjetno ušio u podstavu radnje da ne naruše dinamiku pripovjedanja, uzdižući „Formulu za kaos“ za klasu iznad dobro odrađene, avanturističke, à-la-Louis-de-Funès strke.

Svakako pročitati.

Naslov knjige: FORMULA ZA KAOS
Autor: FRANJO JANEŠ
Godina izdanja: 2011.
Nakladnik: Algoritam
Uvez: meki
Broj stranica: 370

Nakon što je Irena Rašeta napisala negativnu kritiku na Janešov prvijenac „Nož živih mrtvaca“ a u njegovoj novoj knjizi osvanuo lik Ire Račete, medicinske sestre koja kao da je izšetala iz Alana Forda i kojoj teško da se može udijeliti ikakav kompliment, pitanje je koliko su s Janešom kritičari sigurni od pera pisaca, umjesto vice versa. Ili je to bila tek slučajnosti?  Nasreću, „Formuli za kaos“ nalazim malo zamjerki, a i one koje registriram više idu na račun mojih ukusnih (ne)preferencija nego ozbiljnijih gafova. Nagrada Sfera, koja je knjizi dodjeljena, je i zaslužena.

Formula za kaos čita se u petoj brzini, vožnjom čas po neravnom terenu, čas po pisti, gubeći izvorni smjer u šikanama i zavojima, vozeći off road pa se opet nekako vraćajući na put, ispreplićući sa putanjama likova koji se pojavljuju i nestaju u svojim jurilicama, slijedeći svoje ciljeve. Likovi su fantastični, šaroliki, nevjerojatni, mahom pokupljeni sa margina društva (kriminalci, štićenici mentalne ustanove, nezaposleni, hohštapleri, vidovnjaci) ili igraju dvostruke igre (redovnice ninje, korumpirani kardinal, uspješni poduzetnik manijak, špijun), odnosno uopće ne postoje u materijalnom svijetu (duh, alter ego, famozne „formule“), tako da jedan ‘običan’ liječnik stažist koji bude uvučen u njihovo društvo izgleda kao uljez.  Svi su oni dio lova na  mistične formule i, podredno, jedni druge u vremenskom razdoblju od 2-10. travnja 2012. godine uduž i poprijeko bijelog nam grada Zagreba koji se također može ubrojiti kao jedan od likova knjige. Sve one koje je ikada zanimalo kako bi izgledao real life D&D po autentičnim lokacijama prijestolnice, sa klericima, barbarima, asasinima, healerima, (magičnim) objektima, spectreima, božanskim intervencijama i neizostavnim tamnicama i podzemnim tunelima, evo knjige za vas.

Produkt te strke je formula za kaos čiji je izvod i rješenje autor majstorski odradio uz nevjerojatne obrate, hrpu akcije i reakcije (ova knjiga bi se doslovce mogao premotati ubrzano unaprijed uz Benny Hill muziku) i toliko humora da ćete se na mjestima morati nasmijati naglas. Nabrijana, inteligentna, neodgovorna prema ikome, kritična, zanimljiva i posve drugačija. Postmodernistička, a kraj koji hofira sa splatter punkom disonira od većine knjige i cementira je još više u tarantinovski štih. Ovdje doslovce ne znate što će se na likove sručiti do kraja stranice.

Autor je (rođen (tek) 1982. godine!) čitatelja umješno upoznao za tucetom likova, zatim ih izmiješao, zapetljao im sudbine i smeo tragove, u sve ubacio dozu nadnaravnog na originalan način, dobro podgrijao i zadržao čitatelja u neizvjesnosti do samoga kraja.Cijela je bakanalija spletena oko zanimljivog filozofskog koncepta i mentalnog eksperimenta implikacije kojeg nas škakljaju i nakon što zaboravimo duhovite igre riječima i napete kulminacije tobogana radnje. Da li bi znati trenutak vlastite smrti čovjeka učinilo bogoliko bahatim ili bi ga potaklo da otpusti strah i živi najbolji mogući život? Da li bi saznanje roka trajanja pojedinih članova društvo sunovratilo u anarhiju, epidemije suicida ili bi iz jamstva određenog broja dana života proizašao mir i usmjerenost? Da li bi želja za znanjem bila bogohulna? Bi li srušila establishment? Janeš je neke od spekulacija neprimjetno ušio u podstavu radnje da ne naruše dinamiku pripovjedanja, uzdižući „Noć živih mrtvaca“ za klasu iznad dobro odrađene, avanturističke, à-la-Louis-de-Funès strke.

Svakako pročitati.

Naslov knjige: FORMULA ZA KAOS
Autor: FRANJO JANEŠ
Godina izdanja: 2011.
Nakladnik: Algoritam
Uvez: meki
Broj stranica: 370

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Check Also

The Abyss/Bezdan: Neistražene dubine filmskog stvaralaštva

Doznao sam jedan zanimljiv podatak. Luc Besson je prvu ideju za svoj Peti Element dobio …

Zakoračite u Castle Rock: intrigantan, ali pomalo frustrirajući svijet

Čini se da Stephen King nikada nije bio popularniji nego u današnje vrijeme. Adaptacije njegovih …

Web Statistics