Zapisi iz Prostranstva 4.0 #5: Čovjek ostaje čovjek

Iz tjedna u tjedan hvalimo The Expanse, zasigurno najinteligentniji SF na malim ekranima, u dugo vremena. Ova pohvala nije isprazna, već se može potkrijepiti argumentima, mnoštvom njih. Jer „The Expanse“ je izvrstan u gotovo svakom aspektu. Od kompleksnih i vibrantnih likova, sa svojim prednostima i manama, vizualnih efekata (koji su sve bolji), realističnog pristupa prikazivanju znanosti (u velikom broju slučajeva), do zanimljive radnje koja nagrađuje pažnju gledatelja i mješavine raznih žanrova koji odlično prate glavnu radnju, i odlične glazbene podloge – ovo je serijal koji pokazuje kako treba izgledati moderan SF. A epizode Saeculum i Cibola Burn – odlično prikazuje sve ove aspekte u najboljem svijetlu. Jer stigli smo do finala, do završetka priče s protomolekulom, ali i početka nove priče o ljudskim ambicijama i slabostima. A sam cliffhanger dao je naslutiti da u Prostranstvu ne postoji sretan kraj.

Povratak detektiva

Povratak Proto-Millera stigao je u najbolje moguće vrijeme za Holdena. Pogotovo, jer se pokazalo da je ovaj put to zaista Miller, koji se uspio othrvati utjecaju protomolekule, barem nakratko. Nedostatak šešira na glavi detektiva još je jedan pokazatelj posebne pozornosti serijala detaljima (šešir je u ranijoj komunikaciji s Holdenom nosio lažni detektiv, ali ga je Miller izgubio tijekom posljednjeg susreta s Julie Mao). No to što protomolekule trenutno nema, ne znači da se neće vratiti. Time počinje utrka s vremenom koja Holdena i Millera vodi duboko unutar masivne strukture: u potragu za načinom da eliminiraju protomolekulu i izbrišu njenu prisutnost s Ilusa. Ono što slijedi je gotovo pa psihodelično putovanje gdje SF elementi dolaze na vidjelo kroz neobični portal hodnik kojim Holden putuje prema centru strukture. Iako ovo nije naš prvi uvid u sofisticiranost stvaratelja protomolekule (to smo imali priliku vidjeti na Veneri), neobični i jedinstveni ostaci davno propale civilizacije bude našu želju da saznamo više.

Dok Holden i Miller traže oružje kojim bi uništili protomolekulu, Murtry (koji je u međuvremenu poput ostalih ljudi ponovno progledao), se vraća svojem prvobitnom planu o preuzimanju kontrole nad Ilusom. Prvi korak je uništenje pojasanskog teretnjaka u orbiti planeta, koji je Rocinante spriječio u zadnji čas. Iako je plan propao, Murtry ne odustaje od jedinstvene prilike koja mu se pružila na površini planeta. Holdenovo ranije zauzimanje za prava pojasanskih kolonista čini ga primarnom zaprekom šerifovu planu, a njegovo napuštanje grupe pruža Murtryu idealnu priliku za eliminaciju problematičnog kapetana. Činjenica da ga zamjenica Chandra u tome podržava, dovodi do nepremostivog jaza između nje i Amosa. Nakon kraće potjere, ova kratka romansa završava tragično, s Amosom koji hladnokrvno eliminira svoju bivšu ljubavnicu. Ova odluka donesena je da spasi svog kapetana, ali postavlja se pitanje gledamo li povratak Amosovog psihopatskog karaktera, nakon uzastopnog niza trauma na ovom zabačenom planetu? S onesposobljenim Amosom, i Murtryem nadomak Holdenove lokacije, Elvi Okoye jedina je koja može pravovremeno obavijestiti kapetana o nadolazećoj opasnosti.

Govoreći o opasnosti, Holden i Miller stižu do središnje komore, kojom dominira veliki svjetleći prsten. Upravo je ovo ključ za eliminaciju protomolekule, koju može uništiti jedino Miller, što ujedno znači i konačni kraj našeg požrtvovnog detektiva. Emotivna scena opraštanja dvaju likova, vraća nas na sami početak, te nas podsjeća na Millerovu istragu na Ceresu, kao i početak suradnje Millera i Holdena nakon tragičnog incidenta na Erosu. Odlazak je ovo ne samo saveznika, već i starog prijatelja, te zaokruživanje Millerova puta. Njegov obračun s protomolekulom, koja je odnijela prvo život Julie Mao, a onda i njegov život, približio se kraju. A da se taj sukob okonča, Miller se treba projicirati u neživi objekt, te ući unutar prstena.

Konačni obračun

No okončanje ovog sukoba morati će pričekati, jer Elvi dolazi s neugodnom vijesti o ranjavanju Amosa, te Murtryjevom planu. Dok se Miller treba obračunati s protomolekulom, na Holdenu je da zaustavi lokalnog šerifa. Završni sukob Holdena i Murtryja, prilika je da još jednom vidimo kako „The Expanse“ predstavlja antagoniste. Ovo nije crno-bijeli svijet, te u govoru Murtryja možemo primjetiti dašak istine. Ilus je svojevrsni Divlji zapad, nepokorena zemlja prepuna resursa, zemlja u koju je tek potrebno uvesti civilizaciju. Kolonizacija je dugotrajan proces, koji zahtjeva likove poput Murtryja, grubijane vične nasilju, da pripreme teren za dolazak civilizacije. Za razliku od Holdena, dobrodušnog naivca i bezgraničnog (i često iritantnog) optimista, Murtry je realist, oportunist koji shvaća da je ovo idealni moment za zgrabiti priliku i iskoristiti situaciju na Ilusu za osobni probitak. „The Expanse“ tako daje složeniji pogled na antagonista, kojeg čak i možemo razumijeti…s određene točke gledišta. No, u svom planu Murtry je ipak otišao predaleko, te s olakšanjem gledamo kako ga Holden savladava. Ne čudi da kapetan odlučuje poštediti lokalnog šerifa te ga izručiti ruci pravde. Ilus je možda Divlji zapad, ali neki aspekti civilizacije su ipak stigli.

Razgovor o „tamnoj strani civilizacije“ podsjetio nas je na realistični pristup serijala SF-u. Događaji u središnjoj komori sušta su suprotnost. Jer gledati golema sastavljenog od vanzemaljskog metala, kojega pokreću ostaci čovjeka mrtvog godinama je čudan i neočekivan razvoj događaja. Slično reagira i Elvi, koja kao znanstvenica koja je život posvetila istraživanju neobičnoga, sada ima priliku to doživjeti u praksi. Nakon što protomolekula konačno shvati što se događa i onesposobi Millera, Elvi je ta koja je ključna da pomogne detektivu da ispuni svoju zadaću. Zajedno sa Millerom Elvi upada u prsten, što konačno neutralizira protomolekulu. Ali i Millera. Cilj detektiva je ispunjen, i sada konačno može počivati u miru. Ovo je samo prva u nizu dobrih vijesti. Neutralizacija protomolekule omogućila je paljenje reaktora brodova u orbiti, te Rocinante slijeće na vrh megastrukture da pokupi svog kapetana, ranjenog Amosa, Elvi, ali i Murtryja. S vrha drevne građevine, družina (i gledatelji) sa šokom otkrivaju da se nalaze na drugoj strani planeta, budući da panorama s vrha prikazuje bitno drugačiji krajolik, prepun vanzemaljske tehnologije. Voda se povukla. Sve izgleda kao da protomolekula nikada nije ni postojala.

Fantomska prijetnja

Holdenova avantura na Ilusu možda ima sretan kraj, budući da su kolonizatori dobili dozvolu da ostanu na planetu, a zemaljski istraživački tim predvođen Elvi, odlučio im se pridružiti. Ekipa na Roci, također je na okupu, a kako smo imali priliku vidjeti u posljednjem susretu Amosa i Murtryja, lokalnom šerifu se ne piše dobro. I dok je prijetnja protomolekule otklonjena, što Holden i potvrđuje Avasarali, u svom izvještaju o događajima s Ilusa, prava prijetnja tek se sprema razotkriti. Jer već smo više puta naglašavali da je u daleko-bliskoj budućnosti „The Expansea“ najveća prijetnja čovječanstvu upravo sam čovjek. Prve naznake da ova priča neće imati sretan kraj vidimo kroz šok Naomi Nagate, koja nakon povratka komunikacija saznaje da se opasni terorist Marco Inaros, njen bivši ljubavnik, i otac njenoga djeteta, ponovno pojavio. Poruka koju Naomi ostavlja Fredu Johnsonu, daje naznačiti da kreće u potragu za svojim sinom Filipom.

Istovremeno, na Marsu, Bobbie Draper otkriva da se uplela u nešto puno veće od nje same. Jer njena neovisna istraga o motivima doušnika njenog šefa Martina Esaia donosi otkriće da je taj doušnik, Beltran, varalica. Naime, pravi Beltran mrtav je već neko vrijeme, što znači da je Esai u velikoj opasnosti. A tu je i problem onoga što kradu – marsijanske stealth tehnologije. Nažalost, Bobbie stiže prekasno da izbavi svog šefa, koji pogiba u zasjedi, te bivša marinka jedva spašava živu glavu u ogromnoj eksploziji koja briše sve dokaze. Sada je jedino Bobbie ta koja zna za razmjere zavjere, te suradnju elemenata marsijanske flote, i grupe odmetnutih pojasnika. Ovo je tren u kojem se Bobbie odlučuje da prihvati ponudu Chrisjen Avasarale. Ponovna suradnja ove dvije žene izuzetno nas veseli, no postavlja se problem što točno mogu učiniti, budući da je Avasarala izgubila izbore, te se po prvi put u životu našla izvan političke hijerarhije. Njena poruka Nancy Gao, novom UN-ovom lideru, fascinantan je i rijedak uvid u karakter Avasarale kao čovjeka, a ne političara. Pravi lider ne smije nikad zaboraviti tko je, i ne dopustiti da ga funkcija oblikuje.

A lik koji upravo tako djeluje je Klaes Ashford, koji je nakon duže potrage pronašao lokaciju najtraženijeg čovjeka u svemiru, Marca Inarosa. I ne samo to, tijekom ispitivanja marsijanskog zarobljenika, Ashford je otkrio i umješanost elemenata marsijanske flote u zavjeru koju vodi ovaj opasni revolucionar. Čini se da će ta revolucija završiti prije nego što je imala priliku i početi, budući da se Ashford uz pomoć članova svoje male posade uspio infiltritati Inarosov brod, te stjerati terorista u kut. Ovo je spektakularna akcijska scena, koja nas podsjeća da je Ashford lik kojeg ostali poštuju s razlogom. Ashford je također čovjek koji u ovom trenutku možda i najbolje shvaća problem s kojim se suočava čovječanstvo. A to su ljudi poput Inarosa, karizmatični manipulatori koji znaju iskoristiti razočaranje, bijes i gnjev potlačenih masa, da ispune svoje ciljeve. Ljudi s kojima je nemoguće pregovarati, i koji s religioznim žarom vode svoje sljedbenike u rat. Ono što Ashford ne zna, je da Marco nije jedina prijetnja na brodu. Ashforda savladava upravo sin Marca i Naomi, Filip Inaros (Jasai Chase Owens). Filip je već indoktriniran i slijedi oca na putu u kaos. Tako lovac postaje plijen, i teško je gledati Ashforda zarobljenog u zračnoj komori kako broji svoje posljednje trenutke. Njegovo kockanje se nije isplatilo, no unatoč sigurnoj propasti, Ashford ne pokazuje znakove panike. Naprotiv, svoju smrt ovaj je veliki čovjek prihvatio sa stoičkom mirnoćom, te s poštovanjem gledamo kako uz pjevanje, Klaes Ashford biva izbačen u hladni svemir. No ovo nije kraj, jer je prije svoje smrti, Ashford uspio poslati poruku razgovora s Inarosom, nekome.

Plamen Cibole

Tijekom osvajanja Novoga svijeta, španjolski konkvistadori bezuspješno su pokušavali pronaći Sedam gradova Cibole. Ovih mitskih sedam zlatnih gradova postali su simbol kolonizacije obju Amerika, te obećanje o brzom bogaćenju novopridošlog stanovništva. U „The Expanse“, ovo je obećanje o boljem životu van Sunčeva sustava, na jednom od stotina, pa i tisuća novih svjetova, koji su postali dostupni nakon aktivacije portala na onoj strani Prstena. Kroz četvrtu sezonu ove izvrsne serije mogli smo vidjeti, da ovaj potencijal zahtijeva skupu, pa i krvavu cijenu. Jer kao što je „osvajanje“ Novog svijeta plaćeno krvlju (i kolonizatora i urođenika), događaji na Ilusu opravdali su Avasaralin strah od opasnosti nekontrolirane kolonizacije. No, ono što Avasarala nije razmatrala je puno veća prijetnja samoga čovjeka. Uz pomoć Holdena i njegove posade, nemala vanzemaljska opasnost na Ilusu je otklonjena, ali cijeli konflikt na ovom zabačenom planetu bio je samo refleksija puno većeg, i teže rješivog problema. A to su politički i socio-ekonomski odnosi u Sunčevu sustavu. Neravnomjerna pozicija unutarnjih planeta i Pojasa, kao i neočekivana prilika te potencijal za bolji život koji se pružio nakon otvaranja portala. Ovo je pružilo priliku za dovođenje Pojasa za pregovarački stol, budući da je postaja Medina pod OPA kontrolom. Ali kao što su Camina Drummer i Klaes Ashford shvatili, ta je pozicija nestabilna, i ovisi o dobroj volji unutarnjih planeta. Planeta koji su se našli u teškoj situaciji upravo zbog ogromnog potencijala novih svjetova. To se pogotovo vidjelo na Marsu, gdje je san o teraformiranju naprasno prekinut, te je zavladalo beznađe i oportunizam, koji smo mogli vidjeti kroz oči Bobbie Draper. A sa slabljenjem unutarnjih planeta, te konfuzijom u ovoj neočekivanoj situaciji, otvorila se mogućnost za revolucionare poput Marca Inarosa da ostvare svoje opasne planove. Ironično, planeti Cibole, planeti prepuni resursa (vrijednijeg od zlata), postavili su temelje za slabljenje, a možda i uništenje, matičnih planeta samih kolonizatora. Zato je posebno zabrinjavajuća zadnja scena u kojoj vidimo Marca Inarosa i njegova sina Filipa kako planiraju veoma uznemirujuću operaciju. Asteroidi koje su uhvatili, sada se skrivaju ukradenom marsijanskom tehnologijom, te ih se sprema poslati prema Zemlji. O posljedicama ovakve odluke teško je i započeti razmišljati…

Četvrta sezona „The Expanse“ pokazala je da je dolazak pod vlasništvo Amazona bila odlična ideja. Od početka do samoga kraja, serijal je očuvao integritet i reputaciju koju je stekao u protekle tri sezone. Niti jedan trenutak nije se činio suvišnim, dok su tempo i dinamika radnje bili postojani, bez ubrzanih momenata kao kod nekih drugih serijala. Svaka nit radnje lijepo se uklopila u glavnu priču. Likovi su nastavili svoj razvoj, a oni koji su nas napustili, poput Millera i Ashforda, otišli su sa stilom, i s osjećajem da je njihov put zaokružen. Iako je ova sezona vratila fokus na prijetnju protomolekule, u svoj srži „The Expanse“ je ostao priča o mogućoj budućnosti čovječanstva, sa čovjekom kao herojem, ali i kao glavnim antagonistom. Vanzemaljski elementi samo su još snažnije naglasili manu čovjeka da nastavi gledati vlastite sebične interese čak i u katastrofalnim situacijama. Upravo zbog toga, politički narativ je briljirao, kao i moralna pitanja te odluke koje su donosili glavni likovi, a sam kraj dao je naslutiti da nas očekuje možda dosad i neviđena ljudska drama u narednoj sezoni.

Budući da je Amazon Prime dao zeleno svjetlo za petu sezonu, i prije nego što je četvrta imala premijeru, možemo sa zadovoljstvom reći da ćemo vidjeti i nastavak ove epske priče. U petoj sezoni ćemo kao “stalne” likove gledati: Keona Alexandera (NCIS, Impulse), Nadine Nicole (Casual) i Jasaija Chasea Owensa (The Deuce). Sve smo ih već imali prilke vidjeti u seriji kao povremene likove, jer Alexander tumači Marca Inarosa, Nicole Melbu, dok je Owens bio gostujući lik u jednoj epizodi kao Filip.

Dok čekate na petu sezonu možete pročitati kakva sudbina čeka Holdena i ekipu, kao i cijelo čovječanstvo, u petoj knjizi serijala Prostranstvo – Nemezine igre, koju možete odmah kupiti na Inverzijinom webshopu.

Dodatne opservacije:

• • Finale nam je dalo ne samo i odličnu radnju, već vjerojatno i najbolje vizualne efekte dosad viđene u serijalu. Nigdje to nije bilo bolje vidiljivije nego u napetoj sceni u orbiti Ilusa, gdje je spašavanje pojasanskog teretnjaka pošlo po zlu nakon što je Murtry naredio eksploziju korporacijskog shuttlea. Scene dvaju brodova, te pokušaji Alexa da povrati kontrolu ne samo nad Roci već i drugim brodom, napete i nabijene akcijom, scene su kao stvorene za veliki ekran. A Naomino spašavanje Lucije u bestežinskom prostoru, u vakuumu svemira, bez problema bi našle mjesto u hollywoodskom blockbusteru.
  • Nakon što je shvatila prave namjere Millera, protomolekula je poslala metalni roj na Millera i Elvi. Napad je bio bezuspješan, ali zanimljivo ga je usporediti s prvom pojavom metalnog roja tijekom Holdenova (Millerova) dolaska na Ilus. Je li moguće da je protomolekula već tada shvatila prijetnju koju predstavlja Miller te odlučila reagirati?
  • Panorama Ilusa koju su Holden i ostatak tima vidjeli nakon neutralizacije protomolekule bila je bitno drugačija od površine planeta prije početka katastrofe. Ako zanemarimo činjenicu da je putovanje kroz portal hodnik odvelo ove likove na drugu stranu planeta, povlačenje vode i eliminacija protomolekule otkrilo je da je Ilus zapravo planet nalik stroju. Što objašnjava i nalaze ogromnih količina litija. Nažalost nismo dobili više informacija o pravoj prirodi planeta.

• Holdenova posljednja riječ Milleru bila je da „kiša ima okus po vodi“. Ovo je suptilni i jako lijepi podsjetnik na Millerovo pitanje Holdenu u prvoj sezoni, koji je okus kiše? Prisjetimo se, Miller je bio Pojasnik, te je cijeli život proveo na Ceresu i ostalim asteroidima, gdje kiše nema.
• Naposljetku, i bez spoilera, moram spomenuti cliffhanger. Očito je da ne naslućuje ništa dobro za Zemlju, iako je pitanje kakav će točno utjecaj imati na našu plavu kuglu. Treba se pohvaliti kreatore serijala da se nisu odlučili za trenutni trend, i dali nam šok scenu u idućoj sezoni, koja je kao stvorena za youtube reakcije… „The Expanse“ je inteligentni serijal, i od svojih gledatelja očekuje veliku pozornost, i sposobnost logičkog zaključivanja. Zato je ova scena tako dobra, jer ostavlja gledatelju da sam zaključi što bi se moglo dogoditi.
• I došli smo do kraja četvrte sezone. Nadam se da ste uživali u (ne baš uvijek) tjednim osvrtima te da koncept blok recenzija nije bio zbunjujuć. Inverzija će nastaviti pratiti vijesti o petoj sezoni serije, koja bi sudeći po dosad viđenom, kao i književnom izvorniku trebala biti nešto neviđeno na malim ekranima. Oyedeng!