Zapisi iz Prostranstva 3.0 #11: Raspad sistema

Dok se prošlotjedna epizoda serije The Expanse bavila otkrićem nepoznatog, i problematikom prvog kontakta, kao i nekim vrlo dubioznim odlukama, u ovotjednoj epizodi, prigodno nazvanoj Fallen World imali smo priliku gledati upravo posljedice tih odluka. Bila je ovo još jedna odlična epizoda, koja je na trenutak stala, i dala nam priliku da se suočimo sa stanjem nakon katastrofe, aftermathom, ma kako ono neugodno bilo. To je omogućilo i dobar uvid u likove koje volimo i znamo, ali i one koje smo tek upoznali. Također, jedinstveni setting epizode, pružio je priliku da se obradi i koncept iz znanosti, koji smo imali prilike već vidjeti u seriji (i to više puta), ali koji je u ovoj epizodi postao jedan od glavnih likova – sila gravitacije, iliti manjak iste.

Poslije udara

Epizoda započinje s Holdenom u nesvjesti, dok se marsijanski marinci pitaju što se to točno dogodilo u zadnjih nekoliko sekundi. Bez zapovjednika koji je završio kao građevni materijal za vanzemaljsku kontrolnu stanicu, kontrolu preuzima Bobbie, i ne treba brzo da shvati da su se pravila fizike promijenila. Srećom po njen tim, a vjerojatno i Holdena, Bobbie je dovoljno pametna da testira svoje okruženje što nam omogućuje da se iz prve ruke uvjerimo da je ograničenje brzine nakon incidenta s protomolekulom sada još i manje. Po povratku na dropship, Bobbie uspjeva uvjeriti svoje bijesne suborce da Holdena treba poštediti, no iako vidimo da je Marsijanka uspjela oživjeti kapetana, on je i dalje u stanju nesvjesti. „The Expanse“, čini se ljubomorno čuva svoje tajne, te ćemo se načekati da saznamo što je zapravo Holden vidio u svojoj viziji. Jer Holden je ipak u ovom trenu u drugom planu.

Naime, nagli i potpuni zastoj svih brodova na ovoj strani Prstena (sa 10.000 km/h na nulu), rezultirao je, očekivano, katastrofom. Svi brodovi koji su bili u pokretu izgubili su pogon, a dodatno ograničenje brzine operativnim je manjim brodovima i skifovima produžilo put do Prstena (i povratka u Sunčev Sustav) na 7 mjeseci. Loša je to vijest sama po sebi, jer nitko nema zaliha za tako dugo putovanje. No to nije sve. Nagli zastoj rezultirao je u ogromnom broju ozlijeđenih i mrtvih, budući da je to kako zakoni fizike funkcioniraju. To najbolje možemo vidjeti kroz oči Anne, koja u nevjerici luta hodnicima teško oštećenog UNN Thomasa Princea. Hodnicima ispunjenim truplima nesretnika koji su se našli na krivom mjestu u krivo vrijeme, te jecajima preživjelih. Situacija postaje još gora kada po dolasku u brodsku ambulantu koja sad podsjeća na ratnu zonu, Anna shvaća da nedostatak gravitacije stavlja čak ranjene u potencijalnu smrtnu opasnost. Možda van broda djeluju neki drugačiji, ali unutar Princea, zakoni fizike su oni dobro poznati, i neumoljivi. Bez gravitacije, krv ne može koagulirati, tako da je svako unutarnje krvarenje potencijalno kobno. To ne vrijedi za Melbu koju Anna nalazi samo sa manjim ozlijedama. No to defintivno vrijedi za Tilly, koju smo zadnji put vidjeli pred okršaj s odmetnutom članicom dinastije Mao. Tilly je ipak uspjela poživjeti dovoljno dugo da pošalje Anni poziv u pomoć, i da je (prekasno) obavijesti o pravoj naravi Melbe (tj. Clarisse), kao i da je Holden u velikoj opasnosti. Užasnuta otkrićem, Anna se vraća u bolnicu da otkrije da je Clarissa nestala. Naposljetku, Anna uspijeva naći Clarissu, ali prekasno, te može samo bespomoćno gledati kako Clarissa kreće u svoj osvetnički svemirski hod prema Rocinanteu.

Kad se male ruke slože…

Što nas dovodi do Roci. Kao i svi drugi brodovi, i Rocinante je nastradao tijekom naglog zastoja. U to se iz prve ruke uvjerila i Naomi, koja je konačno uspjela stupiti na svoj stari brod. Gotovo je jezivo promatrati kako Naomi hoda pustim hodnicima Roci, u potrazi za Holdenom i ostatkom posade. To nije reunion kakav je očekivala. Nakon što pronađe Alexa i Amosa, oboje ozlijeđene i ošamućene od udara, te ih smjesti u brodsku ambulantu, Naomi odlazi na most da pokuša osposobiti Roci. U tom trenu je brodski senzori obaviještavaju o anomaliji u hangaru, te Naomi odlazi istražiti što se dogodilo. Na njenu nesreću, u hangaru se nalazi ne samo rupa, već i Clarissa (u mech odijelu), koja ju je zaskočila iz zasjede. Slijedi jedina akcijska scena u ovoj usporenoj i kontemplativnoj epizodi, kratka ali dinamična scena borbe, u kojoj Naomi izvlači kraći kraj. No čak i suočena s potencijalnom smrti, Naomi je ostala vjerna svom kapetanu i bivšem partneru, te govori bijesnoj Clarissi, ne samo da Holden nije na brodu (što je istina), već i da zna gdje je da joj to ne bi rekla. U ovakvim trenucima, s glavnom junakinjom doslovno prikovanom za pod, i bez izlaza, očekivali bismo dolazak nekoga da je spasi u zadnji čas – većinom Amosa. No pomoć stiže, ali s neočekivane strane. Naomi spašava (u zadnji čas), ni više ni manje nego Anna. Nakon što onesposobi Clarissu taserom, Anna u svom stilu, srdačno pita šokiranu Naomi da li je u redu. S posadom Roci ponovno na okupu, kao i najnovijim pridošlicama, Annom, i pogotovo Clarissom, možemo očekivati odličnu dinamiku u finalu.

No možda najbolja scena u ovom raspadu sistema, se odvila na ponosu Pojasa, Behemothu. Prisjetimo se, kroz zadnjih par epizoda mogli smo pratiti rast tenzija između Camine Drummer, kapetanice broda, i njenog prvog časnika, Klaesa Ashforda. Te tenzije, temeljene na suprotnim filozofijama i lojalnostima (Drummer, Tychu i Fredu Johnsonu; a Ashford, SVP-u i Andersonu Dawesu), umalo su dovele do izravne konfrontacije u mamutskom brodskom hangaru, u prošloj epizodi. Ironično, eskalaciju je spriječio upravo nagli zastoj broda, a Ashford i Drummer su se našli u izuzetno neugodnoj situaciji, budući da su oboje završili prikliješteni ogromnim poljoprivrednim strojem i bez mogućnosti poziva u pomoć. I upravo tu leži genijalnost čitave scene. Scena u kojoj se dvoje likova nađu zarobljeni u istoj prostoriji, te se samo zajedničkom suradnjom mogu izbaviti, je pomalo klišej. No „The Expanse“ je još jednom ponudio inovativni pristup, budući da je pretvorio cijelokupno iskustvo u zanimljivu metaforu o položaju Pojasa, kao i podjelama unutar pojasanskog društva. Tako smo mogli čuti o prošlim iskustvima prikliještenog pojasanskog dua, njihovim različitim filozofijama, ali ne tako različitim planovima za Pojas, kao i odnos Pojasa prema nutarnjim planetima. Iako je svjesna razlika, Drummer shvaća da je Ashford uistinu spreman za promjene, da pruži Pojasu bolju budućnost. Naposljetku, Drummer, možda u deliriju zbog gubitka krvi (sjetite se, gravitacija ne dopušta zgrušavanje), a možda zbog Ashfordove iskrenosti, odlučuje se na finalan čin – da se žrtvuje, i tako pruži Ashfordu (koji ima više iskustva) priliku da ispuni svoje ideje, za dobrobit Pojasa.

Ova odluka bila je plemenita, i čini se ispravna, jer odmah nakon izbavljenja, Ashford poziva pomoć i uspijeva spasiti svoju nadređenu (što je nesumnjivo rezultiralo olakšanjem među gledateljima). Nakon toga, kao privremeni kapetan, i možda potaknut nesebičnim činom Drummer, Ashford se odlučuje na riskantni korak. Jedini način da se spase brojni ranjeni, povratak je gravitacije. A to može samo Behemoth, vrtnjom ogromnog bubnja. To je ogroman rizik, jer u ovakvim uvjetima, vrtnja bubnja mogla bi završiti uništenjem broda. Srećom, kao što možemo vidjeti u spektakularnoj sceni, bubanj je uspješno pokrenut. No ono što ni Drummer, a ni većina posade nije očekivala je druga Ashfordova naredba. Kapetan uspostavlja komunikaciju sa svim unesrećenim brodovima (Zemlje, Marsa i Pojasa), te nudi mjesto svima ranjenima na Behemothu, koji je zbog prisutstva umjetne gravitacije, u ovome trenu najvažniji brod u floti. Biti će zanimljivo pratiti posljedice ove nesumnjivo važne odluke u nadolazećem finalu.

„Fallen World“ je dokaz da epizode ne trebaju biti ispunjene akcijom, niti šokovima, da prikažu zanimljivu i uvjerljivu priču. Također, epizoda je pokazala da glavni likovi, poput Holdena, nisu nužno potrebni da održe interes gledatelja. Jer upravo ovakva, spora, ali ne manje interesantna epizoda, s nešto drugačijim fokusom došla je u pravo vrijeme, da nas pripremi na nešto što će nesumnjivo biti spektakularno finale idući tjedan. Jer kako je Holden, koji se naposljetku probudio, rekao zaprepaštenoj Bobbie, u svojim vizijama vidio je „kraj svega“. To ne može biti dobro.

Dodatne opservacije:

• • Sudeći po Bobbienom displayju, nova maksimalna brzina je 29 m/s (!)
  • Kao i uvijek, imerziji u situaciju pomogli su mali detalji. Tako je ovdje slučaj bio s usisavanjem kapljica (mjehurića) krvi, koji su u nedostatku gravitacije ostali plutati u brodskoj bolnici.
  • Slična scena bila je s raketom koju je Bobbie ispalila da testira svoju pretpostavku o promjeni brzine. Ovakve stvari ne bi bile nužne u knjizi, ali zbog drugačijeg formata, na TV-u mogu samo pomoći.
  • A možda najbolja scena koja je pokazala kako su detalji važni je Naomina odluka da ugasi vatru na pojasanskom skifu, tako da otvori vrata broda i ispusti kisik.
  • Tu treba dodati odličan efekt vatrenog mjehura, koji je nastao nakon što je Naomi neuspješno pokušala pokrenuti svoj skif. Kao i ostale stvari, i vatreni plamen se sad giba puno sporije.

• Behemoth, najveći brod ne samo u Floti, već i u Sunčevu Sustavu, u ovoj sezoni nije bio u stanju ostaviti takav dojam. Dijelom je to bilo zbog limitiranog budgeta, a dijelom zbog fokusa na druge scene – pogotovo na most broda. No u ovoj epizodi, prvo u hangaru, a pogotovo u sceni s pokretanjem bubnja, vratio se taj osjećaj monumentalnosti koji je nestao nakon udara u Eros.
• Iako je dolazak Anne na Roci stigao u pravo vrijeme, malo je teško povjerovati da bi se civil koji do ovog trena nije vidio svemir, tako brzo opremio, i bez problema obavio svemirski hod. S druge strane, adrenalin radi svašta.
• A možda je na Annu i njen riskantni put do Roci, utjecala upravo Tilly, koja ju je podsjetila da je njena nesretna sudbina, upravo Annina krivica, jer ju je savjet pastora odveo do Clarisse, i naposljetku smrti.
• “Spin the drum.”