Wolfwalkers: čarobna dječja bajka za odrasle

Nakon što pogledate dovoljno puno filmova, razvijete osjećaj za to kakav bi film mogao otprilike biti. Čak i ako, poput mene, namjerno izbjegavate filmske najave, svejedno ćete moći procijeniti što vas čeka iz površnog praćenja informacija o filmu. Zbog toga je teško biti ugodno iznenađen, osim ako vam se baš ne posreći da naletite na neki novi, nepoznati, a opet odlični film. Ono što se još rjeđe događa jest da film nadmaši vaša visoka očekivanja.

Wolfwalkers je takav film. Dajte da vam pričam o njemu.

1650. godine irski gradić Kilkenny muku muči s vukovima koji ometaju krčenje obližnje šume. Diktatorski Lord Protector (Simon McBurry – Tinker Tailor Soldier Spy) stoga unajmi iskusnog lovca iz Engleske. Bill Goodfellowe (Sean Bean – The Lord of the Rings) sa sobom dovodi svoju kćer Robin (Honor Kneavsey – A Christmas Prince) koja sanja kako će i sama jednog dana biti lovac. Prateći potajno oca u šumu, ona upoznaje živahnu Irkinju Mebh Óg MacTíre (Eva Whittaker). Mebh ne samo da upravlja vukovima koji plaše seljake već i sama može postati vučica. Tako započinje neobično prijateljstvo koje će utjecati na Kilkenny i divljinu oko njega.

Wolfwalkers je najnoviji film studija za animaciju Cartoon Saloon kojeg su 1999. godine osnovali Tomm Moore, Nora Twomey i Paul Young. Deset godina kasnije, dovršili su svoj dugometražni animirani prvijenac The Secret of Kells. Priča i animacije ovog hvaljenog filma nadahnute su Knjigom Kellsa – irskim ilustriranim rukopisom iz 9. stoljeća. Uslijedili su podjednako odlični Song of the Sea 2014. i The Breadwinner 2017. Ono što svima njima daje specifični šarm je inzistiranje na rukom crtanim animacijama što je sve veća rijetkost u doba kompjuterskog animiranja.

Na prvi pogled, Wolfwalkers se čini kao vizualno divan ali jednostavan film o prijateljstvu i borbi dobra i zla. Klinci će ga vjerojatno tako i doživjeti. To je sasvim u redu. Međutim, stariji će gledatelji u ovoj bajkovitoj priči lako uočiti dublja značenja. Scenarist Will Collins priču o ljudima-vukovima smješta u sredinu 17. stoljeća kada je engleska vojska osvojila i okupirala Irsku. Neimenovani Lord Protector iz filma je zapravo političar i vojskovođa Oliver Cromwell.

On je u filmu prikazan kao osvajač koji šumu vidi ne samo kao resurs već i kao neprijatelja kojeg treba doslovce napasti vojskom. Ujedno je i religijski fanatik koji ne može tolerirati čak niti ideju postojanja ljudi-vukova. Lord Protector želi preoblikovati stvarnost u svoj svjetonazor, pa makar i silom. Autori filma nam zorno prikazuju kako religija i kolonijalizam idu ruku pod ruku: vjera pruža moralnu ispriku za nasilnu eksploataciju.

Koliko je Wolfwalkers zapravo zrela priča vidljivo je i iz prikaza odnosa Billa i Robin. Dok ona svog oca vidi kao heroja, Bill je izložen pritiscima o kojima joj se ne usudi pričati. Kako bi zaštitio Robin, tjera ju da se odrekne svojih snova i prihvati tradicionalnu žensku ulogu domaćice. Ali za Robin je takav život zatvor. Usprkos dobrim namjerama, Bill svojoj kćeri zapravo nanosi bol.

Prašnjava nam izreka veli kako slika govori više od tisuću riječi. To posebice vrijedi u animaciji. Dok su igrani filmovi ograničeni stvarnošću (i budžetom za specijalne efekte), animirani filmovi nude puno više kreativne slobode. Savršeni primjer toga je fantastični Spider-Man: Into the Spider-Verse, u usporedbi s kojim se svi igrani filmovi o ovom super junaku – I dobri i loši! – doimaju blijedo i beživotno.

Wolfwalkers je još jedan odličan primjer čudesne moći animacije. Redatelji Tomm Moore i Ross Stewart spretno koriste vizualni dizajn kako bi nam bez i jedne riječi pričali o svom svijetu i njegovim stanovnicima. Izgled glavnih junakinja dočarava nam njihove osobnosti. Poslušna i plašljiva Robin je visoka, vitka i oštrih crta lica. Vesela i živahna Mebh je malena, okrugla i okružena golemom grivom crvene kose. Divljina u kojoj živi Mebh je predivno mjesto zaobljenih linija i jesenskih boja. Iako pun života, gradić Kilkenny je pak prikazan kao sivo mjesto prepuno oštrih i pravilnih geometrijskih oblika. Prijeteća prisutnost engleskih osvajača naglašena je krvavo crvenom bojom uniformi i križa Sv. Jurja na njihovim zastavama.

Svi dugometražni filmovi Cartoon Saloona bili su zasluženo nominirani za Oscara. No, umjesto Song of Kells nagradu je dobio Pixarov Up. Big Hero 6 pobijedio je Song of the Sea, a Coco je nagrađen Oscarom umjesto The Breadwinners. Ove je godine Wolfwalkers također nominiran za nagradu u kategoriji najboljeg dugometražnog animiranog filma. Ali u konkurenciji su mu ne jedan, nego dva Pixar/Disneyja – Onward i Soul. Zbilja bih volio vjerovati kako će ekipa iz Irske sa sobom ponijeti zlatni kipić, ali sumnjam da će se to dogoditi. Daleko od toga da svi ovi drugi filmovi nisu lijepi i krasni, ali zbilja bih volio da Akademija za promjenu Oscara dodijeli nekom tko nije Miki Maus koji će ga nagurati u svoje skladište prepuno svih ostalih Oscara skupljenih u zadnjih sedamdeset godina.

Ako vam se ukaže prilika da pogledate Wolfwalkers, dajte mu barem vi priliku. Odvojite par sati vremena za ovu čarobnu dječju bajku za odrasle. A onda potražite i druge animirane filmove ovih talentiranih Iraca. Vjerujte mi, nećete požaliti.