I došli smo do dugoočekivane, posljednje, osme sezone serije Igra prijestolja koja je redefinirala televiziju, kao i fandom. Serija je to koja nas je povela na fascinantno putovanje nepoznatim predjelima, te nas upoznala s kaleidoskopom likova koje smo brzo zavoljeli ili zamrzili. Serije koja je pokazala sve prednosti, ali i opasnosti adaptacije, kao i svu moć dobro izvedenog marketinga. Serije koja će u idućih šest tjedana biti glavna tema u domovima, uredima, kafićima, i društvenim mrežama, i koja će vas natjerati da izbjegavate familiju i najbolje prijatelje, u pokušaju da ne saznate spoiler. Jer noć je mračna i puna užasa, a Zima je konačno stigla.
Svi putevi vode u Winterfell
Već od same uvodne špice jasno je da će ova finalna sezona biti drugačija od prijašnjih. Nestala je egzotika Essosa, a kartom Westerosa, njenih kula i dvoraca, dominiraju tri lokacije. Monumentalni Zid, sada s ogromnom pukotinom kroz koju prodire vojska mrtvih; Winterfell, sjedište obnovljene kuće Stark; te Kraljev grudobran – jedan od zadnjih bastiona ostataka kuće Lannister. Pozornica je pripremljena, i kao što mehanizmi na mapi daju nagovjestiti, na ove tri lokacije gledati ćemo rasplet sad već kultne drame, kao i borbu za budućnost ne samo velikih kuća, već i čitavog Westerosa.
A drama započinje upravo u Winterfellu, gdje kroz oči nepoznatog dječaka imamo priliku vidjeti dolazak ogromne vojske u centar moći Sjevera. Dok gledamo ovu scenu, proživljavamo deja vu, jer imamo osjećaj da smo ovako nešto već vidjeli. Ogromna vojska već je bila u Wintefellu, prateći kralja i kraljicu, i noseći važnu poruku, a jedno drugo dijete gledalo je ovaj spektakl iz prikrajka. Čak je i muzika Ramina Djawadija tu da nas posjeti na sličnosti. Prva scena iz prve epizode finalne sezone, Winterfell, budi u nama nostalgiju te nas vraća u sličnu scenu iz samoga pilota, kada je kralj Robert Baratheon, prvi od svog imena, u pratnji kraljice Cersei, došao na Sjever da zatraži pomoć svog starog prijatelja Neda Starka, i time pokrenuo nezaustavljivi niz događaja koji je zauvijek promijenio sudbinu svih likova, pa i sudbinu Westerosa, te nas naposljetku i doveo ovdje, na početak kraja. Sada su uloge zamjenjene. Kralj i kraljica su Jon Snow, nekadašnji kralj Sjevera, i Daenerys Targaryen, kraljica s bezbroj epiteta. Lannistere i kraljevu gardu su zamjenili Neokaljani i Dothrakiji, dok je njihova misija pružiti prijeko potrebnu pomoć u pokušaju zaustavljanja vojske mrtvih koja se polagano, ali postojano primiče zemljama živih. Tu su i dva gigantska zmaja, koji unose strahopoštovanje među sve okupljene promatrače, ali nas i podjećaju na ogromnu prazninu, teški gubitak iz posljednje sezone, budući da Viserion – barem u ovom obliku – više nije s nama. A tu je i Arya, ovoga puta u središtu situacije, iako je i dalje povorka ne zamjećuje; što je samo dodatna potvrda da je radoznalo dijete iz prošlosti, zamijenila mlada djevojka, i da je iako Stark, ova strahovučica i dalje Nitko. A pastoralno zelenilo iz pilota, zamjenila je turobna bjelina pristigle Zime.
Početna scena nije jedina refleksija koja izaziva nostalgiju. „Winterfell“ je prepun ovakvih scena, podsjetnika na početak sage, u kojima režiser, scenografi i scenarist, majstorski među gledateljima uspijevaju izazvati jak osjećaj nostalgije, ali nam i pokazati da koliko god slično situacija izgledala, okolnosti su se drastično promijenile. To se može vidjeti odmah nakon što je novi vladar Winterfella – Sansa Stark – primila Jona i Dany. Za razliku od straže kralja Roberta, ova nova vojska neće otići tako brzo. Dodatni problem predstavlja logistika, osiguranje hrane i smještaja, u gradu prepunom izbjeglica pobjeglih pred nadolazećim legijama Noćnog kralja. A tu je i puno veći problem, jer Sansa se ne slaže s Jonovim izborom saveznika, a pogotovo ne partnerice. Biti će zanimljivo vidjeti njenu reakciju nakon što Jonovo pravo podrijetlo izađe na vidjelo. Sansa nije jedina koja se osjeća izdanom. Lyanna Mormont je još djevojčica, ali ona zrcali negodovanje plemstva Sjevera, Jonovim odbacivanjem krune, te savijanjem koljena pred Targaryenima. Iako su njegovi postupci razumljivi, okupljene Sjevernjake teško će biti uvjeriti, i ovdje bi mogli vidjeti neke zanimljive paralele s našim društvom, što se može vidjeti u u šoku naroda sa Sjevera, nakon što vide tamnopute i drugačije Missandei i Sivog crva.
A tu su i ostali važni likovi, koji su se konačno našli na istom mjestu i time dobili priliku za dugoočekivan ponovni susret, kao Tyrion i Sansa, on sada kao Kraljičin namjesnik, a ona kao vladarica Sjevera; koje smo zadnji put zajedno vidjeli prije Joffreyjeva neslavnog kraja. Nažalost, njihov dijalog je kratak i neupečatljiv, i zrcali problem prve epizode. Većina ovakvih scena su kratke, a zbog velikog broja reuniona u ovoj epizodi, gube na završnom dojmu. Jedina iznimka je Arya, čije scene vrve emocijama. To se najbolje vidi u reunionu s Jonom. Ovo je scena susreta dvoje starih rođaka (bar za sad), ali osim nostalgije koju smo iščekivali, možemo vidjeti i korjenite promjene. Iako srdačan susret, vidljivo je da Jon ne zna što se sve dogodilo Aryi, i da je zapanjen, ako ne i prestrašen, onim u što se pretvorila. A tu je i Aryina nova lojalnost prema Sansi, te njeno nepovjerenje prema Dany, koje bi moglo utjecati na njen odnos s svojim „polubratom“. Tu je i drugi dugo očekivani susret Arye, i to sa dva suprotna lika koji su obilježili njen karakter – sa Psom, u kojemu možemo vidjeti prvotni šok s obje strane, ali i uzajamno poštovanje; kao i s Gendryem, susret koji nam pokazuje da Arya definitvno više nije mala djevojčica, iako i dalje prepoznaje pravog prijatelja.
A tu su i susreti likova koji se nikada prije nisu imali priliku sresti, te čiji bi susret mogao imati snažne posljedice. Tako možemo vidjeti doista nelagodni razgovor između Sammwella i Dany. Prvotno divljenje prema čovjeku koji je spasio život njenog savjetnika Ser Joraha Mormonta, brzo zamijenjuje hladni i neemotivni pristup dok kraljica obavještava odbjeglog meštra od Citadele, o nesretnom kraju njegovog oca, ali i brata. Prvu vijest Sam doživljava stoički, budući da s ocem nije imao bliske odnose. No druga vijest je ta koja bi mogla poslati Sama na riskantnu putanju – budući da je doista bio blizak sa svojim bratom, nastradalim nakon bitke na Polju vatre. Nažalost, jedan o najzanimljivijih susreta nije prikazan, onaj Joraha Mormonta i Lyanne. Ostali smo zakinutu za reakciju male plemkinje na povratak njenog odbjeglog i osramoćenog rođaka.
Lavica i lignjun
Osim u Winterfellu, dio epizode provodimo u toplijim predjelima – u Kraljevom grudobranu, gdje Cersei Lannister, planira svoj idući korak u pokušaju da zadrži Željezno prijestolje. Nakon što je p(r)očistila (i to doslovno) sve svoje protivnike u velebnom plamenu Divlje vatre, jedini saveznik lavlje kraljice ostao je Euron Greyjoy, vladar Željeznog otočja, koji je ispunio obećanje i redove Lannistera ojačao ne samo svojom Željeznom flotom, već i famoznom Zlatnom družinom. Ova skupina najsposobnijih plaćenika Essosa, sada je u službi kraljice, pod svojim zapovjednikom Harijem Stricklandom. U metakomentaru, i kraljica i gledatelji ostali su zakinuti za slonove, no nesumnjivo je da se dolaskom sposobnih ratnika, položaj Lannistera poboljšao.
Pomoć ne dolazi bez cijene, te je lavica primorana (?) dopustiti lignjunu ulazak u svoje odaje, i svoj krevet. Ova odluka nas je iznenadila, jer je suprotno liku Cersei kojeg se sjećamo. No, valja napomenuti da je Cersei u ovom trenu praktički izolirana, bez podrška njene obitelji, pogotovo brata blizanca na koji se cijeli život oslanjala. Jedino što ima je novac posuđen of Željezne banke, te ljude poput Qyburna i što god je ostalo od Ser Gregora Cleagana. Ne postoji nitko koga je potrebno impresionirati ako se drži podalje od Eurona. Cersei je u ovom trenutku nestabilan i nepredvidiv igrač, gonjen prije svega željom da zaštiti svoje dijete, kao i osvetom prema svojim preostalim neprijateljima. Osvetom koja uključuje eliminaciju njene braće, za koju je zadužen upravo Ser Bronn. Biti će posebno zanimljivo vidjeti da li će Bronn ovu naredbu provesti, i hoće li izabrati između vagona punih zlata ili će prijeći na stranu svojih starih poznanika, Tyriona i Jaimeja. Jer Lannisteri su se u prošlosti pokazali kao nepouzdani saveznici, te je pitanje da li će ga u slučaju ispunjene misije, lavica doista nagraditi.
A tu je i pitanje pravih namjera Cersei u krhkom i privremenom Savezu protiv vojske mrtvih. Jednostavno ne vidimo razloga zašto bi Tyrion, za kojeg smo imali priliku vidjeti kako vješto manervira u prostoru prepunom intriga i zavjera, vjerovao u pomoć svoje Kuće, koju sad vodi njegova sestra, koja ga je pokušala eliminirati na sve načine? Jer Sansa je sudeći po viđenom u pravu što u to ne vjeruje. Razočarala nas je Tyrionova naivnost, u korist oprezne Sanse. Nadamo se da Tyrion neće poći putem Littlefingera, jednog od najgorih raspleta prošle sezone.
Kako da dresirate svog zmaja
Dok se unutar zidina Winterfella i Kraljevog grudobrana odvijaju intrige, jedan par likova nastavlja zatopljivanje odnosa. Jer Dany konačno odlučuje upoznati Jona sa zmajevima. Ovo je važna scena, jedna od najvažnijih u čitavom serijalu, sudeći po implikacijama za Jona i njegovo podrijetlo, te smo razočarani ležernim načinom na koji je uvedena u radnju. A tu je i problem da Dany, koja najbolje poznaje svoje zmajeve, ni na jedan tren ne posumnja u Jonovu lakoću kojom se sprijateljio sa njenom „djecom“. Kao ni da mu je jedan od njih (i to upravo Rhaegal) dopustio da ga uzjaše! Ako zanemarimo ovaj nemali previd, scena koja je uslijedila najspektakularnija je u epizodi, i scena za koju smo se pripremali kroz protekle sezone. Jer zmajevi su konačno narasli, i magija vizualnih efekata, kao i odriješena kesa Banke Braavosa (tj. HBO-a), omogućili su nam da uživamo u veličanstvenom letu kroz klisure i preko planina okupanih snijegom. Ova scena, scena je koja izdvaja Igru prijestolja od ostalih serija, i nadamo se da će slična pozornost biti obraćena likovima i scenariju. Jer scena zaljubljenog para pored zaleđenih slapova, odiše romantikom, ali nema nikakve naznake da je Jonov let na zmaju sve stubokom promjenio.
Slična situacija slijedi nakon povratka u Winterfell, gdje Bran iliti Trooka vrana savjetuje Samu da je vrijeme da obavijesti Jona o njegovom pravom podrijetlu. Ne samo da je ovo čudna odluka, budući da bi ova informacija zvučala uvjerljiva iz usta osobe mudre i sveznajuće poput Brana, već je Sam prije nego što je Jonu razotkrio tajnu (na kojoj je baziran cijeli serijal) prvo izrazio svoje negodovanje postupcima Dany na Polju vatre. Ne bi nas čudilo da Jon, u ovakvom kontekstu, naprosto ne povjeruje Samu. Još manje pomaže da je nakon ovog velikog otkrića, Sam nastavio kritizirati Majku zmajeva. Svjesni smo da je ova epizoda imala zadaću posvetiti pažnju svakom od važnih likova, ali ako je išta zaslužilo više vremena, to je bila ova scena. Kao i većina scena u epizodi, i ovo je bila refleksija na pilot, budući da se odvila u kripti Winterfella, i to pred očima kipova Lyanne i Neda Starka.
I ovdje leži problem epizode, iako nadamo se ne i sezone. Zbog skraćivanja broja epizoda u posljednje dvije sezone, spektakl je zamijenio kompleksnu radnju, i kompleksne likove po kojima je „Igra prijestolja“ bila poznata. Tome ne pomaže da smo u kratko vrijeme izgubili neke od najzanimljivijih likova, te se radnja sad fokusirala na likove, koji unatoč naporima glumaca, jednostavno nisu dovoljno uvjerljivi. Pomalo je čudno da je pored ovakvih scena prekretnica, kao u slučaju otkrivanja podrijetla Jona Snowa (Aegona Targaryena), puno zanimljivija i bolje izvedena scena razgovor između Tyriona, Varysa i Davosa o važnosti njihove uloge u savjetovanju mlađih generacija, pogotovo u trenutku u kojemu su upravo ti mlađi likovi, ključni za spas Westerosa.
Prošla sezona stavila je naglasak na spektakl i akciju iznad kompleksnosti radnje i likova, no nadamo se da je lekcija naučena. To sugerira posljednja scena, koja zaokružuje ovu refleksivnu i nostalgičnu epizodu, u kojoj se paralizirani Bran ponovno susreće sa „starim prijateljem“. Jaime Lannister dolazi u Winterfell, a prva osoba koja ga dočekuje je upravo mladić, kojeg je kao dječaka gurnuo kroz prozor u finalnoj sceni pilota, i tako pokrenuo seriju događaja, koji su ga naposljetku vratili na mjesto zločina. Jer nakon sedam sezona, svi su likovi na okupu, taman pred dolazak Noćnog kralja i njegovih legija.
Opservacije meštra iz Citadele:
-
- Jedna od slabijih scena epizode je spasilački poduhvat koji je ponovno ujedinio Theona i Yaru. Ne samo da je ova scena kratka, i bez osjećaja opasnosti. Nije ni objašnjen razlog zašto je Euron svojoj nećakinji poštedio život. A još manje, zašto je nije predao Cersei kao plijen. Dokaz da je Yara opasna dok je živa je njena odluka da se smjesta zaputi ravno u centar Euronove moći, na Željezno otočje. Theon je pak dobio priliku za iskupljenje, te bi ga uskoro mogli vidjeti u Winterfellu. Nažalost, vrlo je moguće da serija nastavi tradiciju te ga vranom dovede na Sjever, u idućoj epizodi.
- Na veselje mnogih fanova, neki su pripadnici Crne braće, uključujući Žalosnog Edda, preživjeli pad Zida. Taman na vrijeme da se, na još veće veselje fanova, susretnu s Tormundom i Bericom Dondarrionom i infiltriraju jezivo pusto sjedište Kuće Umber – Last Hearth.
- Još jedna refleksija na pilot bilo je stravično otkriće u Last Hearth – bizarni mural s nesretnim malim Lordom Umberom u središtu. Bijeli hodači, prisjetimo se, ljubitelji su bizarne umjetnosti. No postavlja se pitanje zašto su uopće napravili ovakvo „umjetničko“ djelo, na mjestu u kojemu nije ostao nijedan živi čovjek da se tom djelu divi?
- Repertoaru čudnih reakcija pridružuje se nedostatak ikakvih emocija na gubitak Viseriona. I njegovu ulogu u rušenju Zida. Pogotovo ako uzmemo u obzir njenu brigu za svoju „djecu“ u prošlim sezonama.
- Winterfell je nakon dolaska kraljičine vojske postao skučeno mjesto. Posebno je upečatljiva scena iz ptičje perspektive u kojoj smo mogli vidjeti brojne šatore novonastalog vojnog kampa oko zidina stare utvrde.
- Postavlja se i pitanje, što je Arya zatražila od Gendrya?
GoT: od adult fantasy prvih par sezona, preko kasnije Santa Barbara tko-će-koga poludosade, do vrlo dobre high fantasy sedme sezone. Ništa novo ni originalno, ali generalno dobro načinjeno, pa ‘ajde. Najslabiji dio očito prekratke i natrpane S8 E1 bilo je Jonovo otkrivanje tko mu je pravi tata. Ni traga od epske “Luke, I am your father” sapunice, ali hej, ovo je XXI. stoljeće. Reciklaža reciklaže mu je srednje ime.
Nažalost u pravu si. Stigli smo do toga da su makli skoro sve što je zanimljivo i kompleksno, ali hej imamo ogromne CGI zmajeve (koji jesu lijepi i spektakularni)
Ali to je to, spektakl prije svega.
Što je s prikazom S8 E2? Po meni, bolja nego prva.