Inverzija Science fiction and fantasy news website
Kada Katie, gotovo punoljetna kćerka obitelji Mitchell, usporedi dernjavu svog oca sa stvarnim viralnim videom vrištećeg gibona, otprilike imamo ideju kakvu vrstu humora možemo očekivati u novoj avanturi Sony Pictures Animations studija. Obiteljska dinamika smještena u apokaliptični svijet netom nakon što ga je preuzela umjetna inteligencija ispresjecana je čestim skokovima u prošlost kada su se iz Katiejine perspektive odigravale ključne situacije u njenoj obitelji, osobito one u odnosu s njenim ocem. Tempo je izrazito dinamičan od samog početka i rijetki su momenti predaha od silnih potjera, sukoba, eksplozija i svekolikih vratolomija.
Izvrsnu glasovnu postavu predvodi Abbi Jacobson koja posuđuje glas kćerke Katie Mitchell. Katie cijeli svoj život radi filmske uradke. S obzirom na okolinu uvijek je odskakala i bila obilježena kao čudna i društveno neprilagođena. Njezini filmovi su kod vršnjaka često izazivali čuđenje i izrugivanje. Glavni lik njenih uradaka uglavnom je razroki kućni pas Mitchellovih – Monchi (kojemu glas daje internet senzacija, pas Doug the Pug). Međutim, ona od svojih snova nije odustala i uskoro dobiva obavijest kako je primljena u željenu filmsku školu. Soba joj je ispunjena posterima fiktivnih filmova kao što je Robo Slayers 4 (direktna referenca na Mitchellove), njezinim videima od kojih jedan ima naziv “Y tu Papa Tambien” (referenca na Cuaronov film Y tu Mama Tambien), a uzorak na njenim čarapama identičan je uzorku tepiha Overlook hotela iz Kubrickovog Isijavanja (The Shining). Slušajući pop-rockerice Bangs – I Want More, Katie u deliriju slavi upad u željenu školu koja se nalazi u dalekoj Californiji.
Mlađi brat Aaron (Mike Rianda, ujedno režiser i scenarist filma) jedan je od rijetkih koji razumije i podržava Katie. Aaron je socijalno anksiozan i pri samoj pomisli o pričanju s vršnjakinjama suprotnog spola ima se potrebu sakriti ili pobjeći glavom bez obzira. Strašno je zainteresiran za dinosaure i u slobodno vrijeme okreće brojeve po abecedi u telefonskom imeniku i ispituje nepoznate ljude žele li s njime pričati o dinosaurima. Nagovještaj trajnog odlaska njegove sestre ga deprimira, a pošto Velociraptori love u paru, Aaron govori sestri, kako će dalje kroz život bez svoje Velociraptor-partnerice i jedine osobe s kojom se razumije?
Linda Mitchell (Maya Rudolph) najrazumnija je od njih četvero kao mater familias. Linda ima neiscrpnu količinu vjere u ljude, a potporu će do suludih granica pružati čak i Monchiju u pokušajima ispravljanja njegove razrookosti. Njezini rivali, ali ujedno i uzori, susjedna je obitelj Posey koja izvana djeluje savršeno uredno, skladno i pristalo. Sve ono što njena obitelj nije. Poseyevima glas posuđuje bračni par iz stvarnog života – John Legend i Chrissy Teigen. Linda djeluje kao jedna od onih osoba koja beskrajno pozitivno gleda na stvari, ima neograničeno živce za sve ludosti oko sebe, ali ako je gurnete preko ruba, ne želite joj biti na putu.
Otac Rick (Danny McBride) obiteljski je čovjek uvjeren kako sve može riješiti ukoliko cijelog sebe unese u popravljanje onoga što ne valja. Bili to međuljudski, obiteljski odnosi ili možda pokvarena perilica u kući. Rickove namjere su uvijek u potpunosti pozitivne i on svoje srce nosi na dlanu, ali takav pristup u životu nije uvijek dobrodošao. Osobito je to naglašeno u njegovom odnosu s kćerkom. Ni jedno ni drugo nemaju loše namjere i očigledno je da se vole, ali ne znaju komunicirati niti postupiti na način da druga osoba to razumije. Možda ovakav opis događaja zvuči kao ozbiljna obiteljska drama, ali ove su slojevite priče iz svakodnevice stavljene kao podloga apokaliptičnom scenariju u kojem će se Mitchellovi pronaći. Ozbiljne životne teme, obrađene na dosjetljiv, nenametljiv i duhovit način, daju do znanja da je ovaj film namijenjen odraslima koliko i djeci.
Dan prije Katiejinog polaska na fakultet ona i otac se sukobe do te mjere da se njen dragocjeni laptop razbije. Stanje u kući došlo je do točke usijanja. Rick se sebi svojstveno dosjetio kako će ispraviti sve loše što se dogodilo: umjesto da kćerka ode na let za Californiju, on će ju, zajedno s Lindom i Aaronom, u svom trošnom obiteljskom autu odvesti do njenog fakulteta. Katie, logično, nije nimalo oduševljena, ali otac je ustrajan u svome planu. Kaotični Mitchelli još su gori skučeni u obiteljskom autu na putu od više stotina milja. Ubrzo ih iznenada napada četa pomahnitalih robota. O njima smo, do te točke u filmu, saznali preko TV reklama za korporaciju PAL. Naime, inovator i poduzetnik Mark Bowman (Eric Andre) odlučio je zamijeniti svoju mobilnu aplikaciju PAL, kojoj glas daje oskarovka, Olivia Colman, stvarnom i fizički opipljivom umjetnom inteligencijom odnosno robotima. Roboti potom preuzimaju kontrolu i ljudi su zatočeni u nekakvu vrstu kapsula koje će se lansirati u svemir. Mitchelli su jedni od rijetkih koji uspijevaju pružiti otpor.
Sony je ovaj naslov planirao pustiti u kina još 2020. godine, ali ga je pandemija u tome spriječila. U to vrijeme film je nosio neuočljiv i pomalo mlak naslov “Connected”, ali je odgoda izlaska srećom donijela i promjenu u tom pogledu. Na kraju je prava za streaming otkupio Netflix. Mike Rianda i Jeff Rowe surežirali su i napisali film, a ranije su surađivali na Disneyjevoj animiranoj seriji Gravity Falls. Stil animacije podsjeća na onaj iz briljantnog Spider-Man: Into the Spider-Verse što ne čudi jer se radi o istim producentima (Phil Lord i Christopher Miller).
Ogromna količina energije koju film odašilje povremeno je zamorna. Hiperaktivnost ne posustaje od početka do kraja i povremeno sam htio predah tražeći malo manje intenzivne i sporije sekvence filma. Prosto je nemoguće pohvatati sve pop-kulturne reference koje film baca put gledatelja. Uz to, ekran je konstantno ispunjen velikim brojem šarolikih stvari iz kojih vrište zasićene palete boja. Ono što je najvažnije, film šalje autoironičnu poruku o ovisnosti ljudske rase o ekranima i tehnologiji te se s tom činjenicom zabavlja svih sto i devet minuta svog trajanja. Jedan od mnogih primjera toga je da roboti uspijevaju slomiti duh čovječanstvu ukidajući im wi-fi, a u minijaturnim kapsulama u koje ih navode kako bi ih zarobili ne nude ništa osim bežičnog interneta. To je dovoljno da velik broj ljudi svojevoljno pristane ući u skučene kapsule, a poneki od njih iskomentirati kako je odlično što napokon imaju internet.
Pri kulminaciji sukoba robota i obitelji Mitchell zasmetala me činjenica da su pojedini likovi dobili izrazite nadljudske moći, a do tog trena su poštivali zadane okvire mogućnosti. Nije to ogromna mana, ali držanje određenih zakonitosti bilo je konzistentno do te točke. Kako je film odmicao gubio je na ‘jačini’, ali kada ga promatram kao cjelinu smatram da je zaista dobro realiziran i vrijedan uloženog vremena. Ne samo da ćete se pošteno nasmijati već i promisliti o pojedinim postupcima koje svjesno činimo svakoga dana. Ironija je u tome da sam odmah po završetku imao potrebu još jednom od početka do kraja pogledati The Mitchells vs. The Machines kako bih pohvatao najsitnije detalje skrivene po kutevima ekrana gotovo svakog kadra i unutar brzopoteznih dijaloga.
