I u drugoj epizodi treće sezone „The Mandaloriana“ i dalje muče problemi s tempom i radnjom. Iako smo smo dobili nekoliko zanimljivih scena, pogotovo što se tiče lorea vezanog za ove enigmatične ratnike, epizoda i dalje podsjeća na sidequest. I to filler, u kojem ništa ne ide po planu. I u samoj radnji, ali i samom konceptu serijala.
Od Tatooinea do Mandalorea
Već sam početak epizode ukazuje na problem koji seriju prati u trećoj sezoni. Čini se da showrunner Jon Favreau ne može pobjeći od glavne boljke svih kreatora Star Warsa. A to je Tatooine, pustinjska kugla na rubu daleke, daleke Galaksije, koja je ujedno i centar skoro svakog SW filma i serijala. Ovaj problem bi mogao biti izbjegnut da Mandov posjet Tatooineu ima neki smisao. Ali nažalost, jedini razlog posjeta je da vidimo mehaničarku Peli Motto (Amy Sedaris), par simpatičnih Jawa i vatromet (?).
Ne mogu se oteti dojmu da se ovo moglo izbjeći, i da se kreativni tim mogao više posvetiti samom Mandaloreu. I da, droid IG-11 neće se vratiti. Što nam donosi novi reset, kao i čudnu kompenzaciju s droidom R5-D4. Sjećate se, onim droidom kojeg je Luke Skywalker bio prisiljen zamijeniti sa sad već kultnim R2-D2. Još jedan primjer nepotrebne nostalgije koja šteti radnji. Jer za razliku od droida ubojice IG-55, astromech je potpuno beskoristan za sve opasnosti koje skriva Mandalore.
Vrludanje u utrobi planeta
A opasnosti su svakodnevnica na planetu uništenom u imperijalnom bombardiranju. Od kreatura koje neodoljivo podsjećaju na Morloke, do biomehaničkog stvorenja u rudnicima Mandalorea, Mando konstantno upada u probleme koji završavaju njegovim zatočeništvom. Srećom za nesretnog ratnika, Grogu je više od simpatične kreature, te naposljetku Mando biva spašen od nikog drugog nego Bo-Katan.
Ovakav razvoj događaja nam je pružio odličnu akciju, kao i interesantan uvid u mitologiju Mandalorijanaca. A uz pomoć Bo-Katan, Mando konačno dolazi do svetih voda Mandalorea, gdje treba isprati svoj krimen. Problem je da (možda zbog poremećenog emotivnog stanja?) Mando ne provjerava dubinu jezera, te ga od sigurne smrti spašava upravo Bo. Po drugi put.
Tamna strana serijala
Nažalost The Mines of Mandalore nije otklonio problem koji prati serijal od premijere treće sezone. Tempo radnje je vrlo zbrzan, a iako otkrivamo nekoliko zanimljivih stvari, ne mogu se oteti dojmu da čitava epizoda djeluje isprazno. Misija koja je trebala biti vrhunac Mandove katarze odrađena je već u drugoj epizodi, a unatoč pokušajima da se Manda ubaci u opasnu situaciju, rizik je znatno umanjen svjetlosno brzim spašavanjem. Pitanje je zašto Grogu nije intervenirao ranije, tijekom napada Morloka… Nažalost sve ovo rezultat je simplificiranog scenarija, te fokusa na simpatičnog Baby Yodu. Ako ništa drugo, Disney merchandising tim će imati puno posla.
Jedino što pomalo ohrabruje, je ukazanje mitologijskog stvorenja – mythosaura. Da nastavim gaming riječnikom, može li ovo konačno pokrenuti pravi quest? Koji bi Manda i Bo-Katan mogao involvirati u veću priču, vezanu uz oživljavanje civilizacije Mandalorea? Ili ćemo nastaviti gledati besmislene skokove po dalekoj, dalekoj Galaksiji?
U trećoj sezoni (kao i prijašnjim) je sve jasno i radnja se odvija po planu. Nema fillera niti ikakvih problema. Niti je ovo ikakav “sidequest”.
Ovo je glavna radnja koja se nastavlja uredno iz prijašnjih epizoda/sezona i ima glavu i rep za razliku od većine ostalih serija. Sve je lijepo objašnjeno i tempo je također odmjeren kakav treba biti.
Mandalorian je čak jedna od rijetkih novih serija koja ima smisao radnje i tvorci serije imaju znanje prenijeti to na gledatelje.
Daleko više problema ima Last of Us, a za Rings of Power da ne spominjem. Ove sam naveo kao primjere. Ima ih još.
Ova recenzija je samo dokaz da je sve na subjektivnom dojmu. Ne odgovara svima sve. Zato postoji izbor.
Recenzija je mišljenje recenzenta – dakle da, dojam je subjektivan, dijelom.
Problem nastaje kad se serijal počne sagledavati u cjelini. Onda se može vidjeti da je prva sezona bila odlična i mogli bi čak reći zaokružena – spašavanje Grogua od klijenta i njegove armije + space western.
Druga sezona je bila nešto slabija, ali je i dalje bila cjelina, kompletirana sa pojavom Lukea na samom kraju. I Mandom koji shvaća da je Grogu netko bitan za njega.
Treća sezona, bar zasad je kaleidoskop scena, koji vjerojatno vodi u rasvjetljavanje misterija Mandalora. A možda i nešto više. Ali je i ogromni kaos. I to mi se nimalo ne sviđa.
Ali vidjet ćemo. Recenziju ću pisati do kraja, pa tko zna, možda i dobro završi.
Sve štima.
Također ubačen je Pershing kao kratka digresija u 3. epizodi, međutim u 4. epizodi se više ne spominje.
Pitam se hoće li imati smisao u obliku nastavka priče što se dalje s njim dogodilo, a to ćemo valjda saznati.
Ta epizoda s Pershingom je bila zanimljiva međutim nekako je ubačena bez najave unutar radnje. Tu mi fali kontinuitet.
Vidjet ćemo.