The Host – Godzilla koja to nije htjela biti

Kad se otkrio naslov Bongovog posljednjeg uratka u izradi – Parasite – moramo priznati da smo bili uzbuđeni iz krivih razloga. Mislili smo da nam korejski majstor redatelj Joon-ho Bong donosi još jedan “kaiju” film poput The Hosta iz 2006. g. Nisu nama trebali Oscari, znali smo to odmah – Parasite je fantastičan film. No, kad smo već zaronili u vode “kaijua” ilitga žanra filmova o čudovištima, dopustite nam da vas vratimo 14 filmskih godina unatrag, kad je korejski film The Host dao jedan sasvim drugačiji pogled na ovaj zanimljiv žanr filmova.

Što su kaiju filmovi?

Kaiju filmovi su popularan žanr japanskih filmova, u kojima je glavna atrakcija nadnaravno čudovište s velikom željom teroriziranja svoje okoline. Sam termin je originalno kineskog podrijetla, a žanr vole i koreanci, pa bismo mogli slobodno reći da je riječ o panazijskom fenomenu zabavnih popcorn filmova. Kaiju je dakle veliko čudovište koje voli raditi jednako veliki nered svugdje gdje se pojavi. Ono je često rezultat neuspjelog vladinog eksperimenta ili pak intervencije strane sile, uglavnom američke, na azijsko tlo. Njegovo zlo je toliko strašno da zahtjeva nasilni odgovor vojske ili drugog čudovišta, kako bi film mogao kulminirati spektakularnom scenom bitke dobra i zla, te potpunim uništenjem grada. Cilj ovakvog filma je uvijek izbrisati glavnu prijetnju, anomaliju prirode u uređenom društvu. Tako bismo mogli reći da je zasigurno najpoznatija saga kaiju filmova, Godzilla, jedna vrlo artistička kritika američkog uplitanja u japansko tlo i domaće poslove. No pustimo politiku sad malo po strani.

Prije The Hosta tu je bio Jacksonov King Kong

Iako inicijalno pokopan od strane kritičara (malo je nezahvalno nakon LOTR sage napraviti išta u žanru fantastike a da je dostojno visoko postavljene ljestvice), Jacksonov King Kong iz 2005. pokazao je Hollywoodu kako se rade dobri filmovi o čudovištima. Radnja nam je bila otprije poznata, divovski majmun terorizira New York u remakeu redatelja Gospodara prstenova. Umjesto klasične linearne radnje za jedan kaiju film, situacija se u King Kongu brzo preokrenula u korist čudovišta, koje je ispalo humanije od svoje nehumane ljudske okoline. Bilo je tu zadivljujućih vizuala, bilo je tu akcije, no najvažnije od svega za rast ovog žanra, bilo je tu pregršt emocije.

Svi smo plakali kad je King Kong umro. Svi smo htjeli da čudovište pobijedi. Nakon Zapada, odgovor je vrlo brzo stigao s Istoka, i to od redatelja kojeg upravo volimo radi njegovih ludih priča. Tako nam se dogodio još jedan veliki kaiju Bam! Divovsko čudovište opet je izronilo prijeteći malom čovjeku.

Koreanci to ipak rade bolje

Radnja filma The Host vrti se oko starijeg Park Hee-bonga, čovjeka pred mirovinom koji za kruh zarađuje prodajom potrepština u malom kiosku pokraj velike Han rijeke u Seoulu. Živi sa svoja dva sina, kćeri i unukom, poprilično skromno i poprilično teško. Najmlađi sin mu je nezaposleni ovisnik o kocki, talentirana kćer je sportašica koja ne može živjeti od svojih postignuća, a najstariji sin, stup obitelji, ima probleme u razvoju, te se njegova vlastita maloljetna kćer mora brinuti o njemu. Dani prolaze u disfunkcionalnosti, no ako je jedna stvar sigurna, to je da je ova problematična obitelj povezana velikom ljubavlju jednih prema drugima. Ta ljubav glavni je junak našeg filma. Problemi za ovu obitelj počinju jednog sunčanog dana kad veliko čudovište izranja iz rijeke i počinje napadati ljude, neposredno u blizini njihovog štanda. Tko je odgovoran za ovu katastrofu? Pa američka vlada, tko drugi! Amerikanci, vrijeme vam je da otpirite iz Azije, svi kaiju filmovi na to ukazuju. 

Naš groteskni džinovski vodozemac se doduše namjerio na krivu obitelj kad odlučuje oteti unuku Hyun-seo; ostatak obitelji se ujedinjuje u tragediji i ne misli stati dok ju ne vrate doma. Igra započinje vrlo snažno i drži vas napetima sve do samog kraja filma. Oprosti nam Peter, ali ovaj put nećemo navijati za čudovište.

Dobro što je sad ovo, horor, SF, drama, komedija ili triler?

Sve. Fanovi korejskih filmova znaju da koreanci ne vole žanrovske ladice. Upravo to čini korejske filmove toliko bogatima. Krenimo od tehničkih stvari kako bismo dočarali ovaj žanrovski zapetljanac. Režija je odlična, kadrovi, fotografija i sivo-zeleni vizuali, te mood filma su jednako perfektni. Pacing je točno onakav kakav treba biti. Kad je drama, uronjeni smo u svaku izjavu, ako je napeta akcija na ekranu, pokušavamo pogoditi sljedeći korak naših junaka. Koji su, usput rečeno, svi redom priznati korejski maestro-glumci. Kang-ho Song u ulozi retardiranog oca zaslužuje Oscara. Svi bismo htjeli životne savjete od starješine obitelji kojeg također izvrsno glumi Hee-Bong Byun. Ne znamo tko je “glumio” čudovište u filmu, ali kvragu i njegov posao je odlično odrađen.

Ako maknemo sav ovaj raskoš po strani, film, ironično, ne može biti jednostavniji. The Host je u suštini jedna dirljiva priča o ljubavi, maskirana u imaginarni setting, vodeći nas kroz napeto putovanje puno preobrata, kako bismo u svoj toj zbrci na ekranu stali na trenutak i promislili o jednom velikom pitanju: što smo sve spremni učiniti da zadržimo one koje volimo.