U “The Expanse“, hvaljenoj SF seriji i flagshipu obnovljenog SyFy, svemir nije glamurozno mjesto. To nije beskrajan prostor za hrabro ići gdje još ni jedan čovjek nije išao. Svemir „Expanse“ je dobro poznat onima koji ga nastanjuju, (pre) malo je to mjesto za ogromne apetite čovječanstva u stalnom sukobu za ograničene resurse i još ograničenije mjesto za život. Jer scenarij se možda promijenio, ali ljudska priroda nije. Svemir je dakle mjesto koje samo čeka da ubije.
Taj drukčiji svemir i sve njegove opasnosti i izazovi vratili su se u drugoj sezoni „Expanse“, sa two-parterom – “Safe” i “Doors & Corners“. Očito je da su dvije epizode zamišljene da se nadopunjuju, budući da je “Safe” bila kontemplativna epizoda koja je ujedinila naše heroje na Rocinanteu te ih pripremila za misiju u “Doors and Corners”, epizodi kojom su dominirale spektakularne akcijske scene i koja je završila eksplozivnim cliffhangerom.
No prvo da se prisjetimo kako smo došli do ovdje. Dva naizgled nevezana događaja, nestanak bogate nasljednice Julie Mao i eksplozija tegljača leda „Canterbury“ doveli su do sastanka detektiva Millera (Thomas Jane) i kapetana Jamesa Holdena (Steven Strait) i njegove posade na Eros koloniji. Nakon što su pronašli mrtvu Mao, Miller i Holden shvatili su da iza oba incidenta stoji isti misteriozni neprijatelj, koji je spreman uvući Sunčev sustav u rat da prikrije svoju pravu agendu – test vanzemaljskog oblika života, tzv. „protomolekule“. Nakon što su svjedočili monstruoznom eksperimentu koji je bespomoćnu populaciju Erosa pretvorio u hranu za „protomolekulu“, Holden i Miller uspjeli su pobjeći s informacijom o lokaciji počinitelja. Istovremeno, na Zemlji, visoka dužnosnica UN-a Chrisjen Avasarala (izvrsna Shohreh Aghdashloo) u utrci je s vremenom da razotkrije zavjeru na najvišim razinama i spriječi izbijanje interplanetarnog rata između tri glavne frakcije, Zemlje, Marsa i Pojasa kojim dominira OPA (Outer Planets Alliance).
Ako bi trebali izabrati temu koja se proteže kroz premijerne epizode to bi bila obitelj. Ne nužno zajednica povezana krvnim vezama, već „obitelj“ koju čine bliski suborci, posada, država, pa čak i imaginarna kćer/sestra. Obitelj za koju su njeni članovi spremni na ultimativnu žrtvu – dati svoj život.
Na samom početku epizode, prikazana je prva „obitelj“ – marsijanskih marinaca. Kroz lik najnovije pridošlice u glumačku ekipu – marinke Bobbie Draper (Frankie Adams), dobili smo unikatnu perspektivu Marsa. Bobbie je opaki marsijanski vojnik, patriot, tipični pripadnik militariziranog ekodruštva, militantnija čak i od svojih zapovjednika. No u isto vrijeme ona sanja o mirnom životu, o farmi na teraformiranom, zelenom Marsu. Kao Bobbie, marsijansko društvo je paradoks. Da ispune svoj primarni cilj i postanu samo-održivi, Marsijancima treba mir. Mir je moguć samo uz jaku flotu, čije održavanje zahtjeva znatna sredstva, prijeko potrebna za teraformiranje. No iako Mars posjeduje najnapredniju flotu u Sustavu, zbog velike ranjivosti Marsa, rat je zadnja opcija. S takvim mentalitetom, i naprednom tehnologijom koju posjeduju, biti će zanimljivo vidjeti Mars Congressional Republic Navy (MCRN) u akciji.
Istovremeno na Rocinanteu (bivšoj MCRN korveti Tachi) pratimo drugu „obitelj“. Dok se Holden i Miller dekontaminiraju od radijacije kojoj su bili izloženi tijekom eksperimenta na Erosu, pred odlazak na opasnu misiju dolazi do zbližavanja članova posade (i možda malo neočekivanog zbližavanja Holdena i Naomi). Razgovor o krađi organskog sira u sad već prošlom životu na Ceresu, završava proces formiranja ove neobične obitelji, koja je prisjetimo se, započela kao grupa pojedinaca s različitim i dijametralno suprotnim interesima natjerana na suradnju nakon uništenja „Canta“. Posebno emotivan je trenutak u kojem je Miller prihvaćen kao član te malene obitelji (primljen upravo od Amosa, koji ga je malo prije toga umalo ubio), što je dodatno naglašeno kada Holden kaže Milleru da ostavi svoje stvari na brodu prije odlaska na misiju. Od tog trenutka Miller više nije solo igrač iz prošle sezone. Bar za sad, ima dom kojem se može vratiti.
Za razliku od prve dvije zajednice, koje karakteriziraju jake emotivne veze, treća „obitelj“ je disfunkcionalna. Među članovima vijeća sigurnosti UN-a, Chrisjen Avasarala maestralno vodi riskantnu političku igru iako zna da je njen nadređeni, podtajnik Errinwright surađivao sa Jules-Pierreom Maom (koji je ujedno i krvnik svoje kćeri Jules) u incidentu na Erosu. No njen se prostor za djelovanje brzo smanjuje kako gubi saveznike. Nemojmo se zavaravati, Avasarala nije klasični „dobri lik“. Jedna od temeljnih odlika serije je da nema crnog i bijelog. Avasarala, istina pokušava spriječiti rat, ali da kupi prijeko potrebno vrijeme spremna je žrtvovati marsijansku bazu na Deimosu, kao i optužiti Freda Johnsona, vođu OPA, za terorizam, iako je svjesna da ni Mars ni OPA nisu krivi. Avasarala igra opasnu igru, dok u isto vrijeme putem svojih špijunskih veza pokušava uspostaviti kontakt s Johnsonom.
Fred Johnson i OPA su drukčija vrsta familije. Johnson je predstavljen u prošloj sezoni kao bivši pripadnik specijalnih snaga UN-a, odgovoran za masakr pojasanskih radnika na postaji Anderson. No u ovoj epizodi saznajemo da je „mesar postaje Anderson“ bio uključen u masakr na prevaru, a poslije incidenta umjesto da pokuša isprati ljagu sa svoga imena odlučio je napustiti vojsku i pridružiti se pojasancima. No to ne znači da nije spreman igrati prljavo u interesu očuvanja svoje „obitelji“. Kad ga tijekom regrutacije za rizični napad na postaju Thoth napadne jedan od podređenih, Johnson ga bez oklijevanja ubaci u zračnu komoru i izbaci u svemir. Anderson je možda častan čovjek, ali u surovim uvjetima Pojasa nužne su teške odluke.
Osim nove obitelji na Rociju, Milleru se i dalje priviđa Julie Mao. Očito je da je ostao na Rociju zbog Julie, i da mu je Julie, nakon što je izgubio posao, praktički sve u životu. Upravo zbog njene nesretne sudbine, Miller je odlučan u namjeri da se pridruži napadu na Thoth i zaustavljanju „protomolekule“. I iako je pokušao uvjeriti Naomi da je sve u redu, očito je da Millera i dalje proganja osjećaj krivnje jer nije uspio spasiti mladu djevojku.
Dok prva epizoda gradi odnose među likovima, drugu odlikuje dekonstrukcija i kaos. Na prvi pogled, plan napada na Thoth zvuči kao organizirana strategija. Fred Johnson je uspio organizirati „komandose“, a Holden ima informacije o položajima i jačini neprijateljskih snaga. Neprijatelj ne očekuje napad, a povrh svega, na njihovoj je strani i Roci, state-of-art korveta. No, organiziranost na papiru brzo zamjenjuje kaos. Zalihe streljiva su limitirane, pilot Alex provodi vrijeme u simulaciji borbe sve do samog dolaska na Thoth, a dogfight Rocija s stealth brodom je sve samo ne organiziran. Još manje organiziran je napad Johnsonova tima na postaju. Napadači su doslovno spakirani u FedEx kontejnere (odlično izvedeno Expanse:) i bačeni prema postaji. To nisu escape podovi, niti specijalizirane letjelice – to su obični stari kontejneri. Strategija napada ne postoji. Zbog previđanja drugog stealth broda, jedan je kontejner uništen i prije dolaska na postaju, zajedno s ljudima unutra (još jedan podsjetnik da je svemir užasno mjesto) dok drugi stigne na odredište, samo da se pokaže da Johnsonovi „komandosi“ nemaju nikakav taktički plan i počnu pucati po svemu što se miče. Samo činjenica da je obrana imala gel metke je spriječila masakr. Samo je prisutstvo Millera, jedinog s treningom, spriječilo da pojasancipobiju sve znanstvenike. I ironično, upravo je najspreminiji od cijelog napadačkog tima, Miller, eliminirao najvažniju figuru u priči s „protomolekulom“ – doktora Dresdena.
Kao i sve u svijetu koji „Expanse“ predstavlja, obitelji su jako krhke i nestabilne zajednice i potreban je jedan krivi korak da se sve raspadne. Za razliku od ostatka njenog tima Bobbie je posebno emocionalna i njena mržnja prema Zemlji (jer zna da zbog latentnog konflikta sa Zemljom neće vidjeti zeleni Mars za svog života) je potencijalni problem u marsijanskoj strategiji i disciplini. Posada na Rociju se možda zbližila, ali romansa između Holdena i Naomi mogla bi postati problematična za Amosa, koji je ionako nestabilnog karaktera. Avasarala igra opasnu političku igru, i njen plan spašavanja statusa quo mogao bi rezultirati katastrofom ako otkriju njenu izdaju. Fred Johnson, koji se odlikovao svojom nepotkupljivošću i kodeksom časti u opasnosti je da sve izgubi zbog odluke da prihvati suradnju i zaštiti beskrupuloznog Dresdena. A Miller koji je naposljetku postao član Roci obitelji, mogao bi ubrzo postati njen neprijatelj zbog instiktivne odluke da bude sudac, porota i krvnik. Da stvar bude gora svojom nepromišljenom odlukom, Miller je eliminirao ne samo Dresdena, već i svaku mogućnost za lijek protiv „protomolekule“, te definitvno otežao Avasarali da zaustavi interplanetarni rat.
No teško je okriviti Millera za ono što je napravio. Ne može se reći da doktor Dresden nije zaslužio metak. A sam Miller nije profesionalni vojnik. On je prije svega samo običan čovjek, slomljen čovjek koji je igrom slučaja upao u nešto puno veće od njega. I upravo u tom fokusu na obične ljude, koji nisu ni ‘dobri’ ni ‘zli’, ljude koji su protiv svoje volje upleteni u igru moćnika gdje su natjerani donostiti teške moralne odluke leži jedinstvenost serije. To su ljudi koje je moguće zamisliti, smješteni u još lakše zamišljive situacije u relativno realističnoj i ne tako dalekoj budućnosti. Prva sezona predstavila je taj kompleksan i intrigantan svijet i postavila figure, a sada, na početku druge sezone, igra je konačno započela.
Dodatne observacije:
- „Who’s going to feast on Earth’s sky and drink their rivers dry? Who’s going to stomp their mountains into fine Martian dust? Till the rains fall hard on Olympus Mons, who are we?“ Bobbie i njeni marsijanski suborci su definitvno element kojemu se treba obratiti posebna pozornost.
- Marsijanci su uništili Phoebe, i svaki trag „protomolekule“. Ali nemojmo zaboraviti i da se na Rociju nalazio uzorak „protomolekule“. Koja je sada „sigurna“ u neimenovanom asterodinom polju. Vidjet ćemo koliko dugo. Pogotovo jer sad znamo da je „protomolekula“ zapravo oružje, poslano da „adaptira“ sav život na Zemlji.
- Expanse ima zavidni budžet, što se posebno vidi u vizualnim efektima, ali i u scenografiji, i dizajnu uniformi, posebno marsijanskog power-armora (A dogfight kod Thotha na razini je, ako ne i bolji od smrti marsijanskog drednota Donnager u prvoj sezoni).
- Ekološka tematika koja je bila prisutna u prvoj sezoni nastavila se i u premijeri. Posebno je upečatljiva Bobbiejina vizija zelenog Marsa, ali i prikaz doma Jules Pierrea Maoa, ograđena zelena oaza u prenaseljenoj džungli futurističkog New Yorka.
- Jeste li prepoznali Dioga? Prvi put smo ga sreli na Ceresu, kad je Miller razbio njegov gang koji je krao pitku vodu. Nakon toga vidjeli smo ga izbačenog iz airlocka, kada mu je ujak spasio život, nakon što je njihov brod presrela marsijanska patrola. I sada se pridružio napadu na Thoth i preživio.
- Kad smo kod napada na Thoth, zašto su branitelji koristili gel metke? Jesu li snage sigurnosti štitile postaju od napada, ili spriječavale znanstvenike da pobjegnu?
- Avasarala ima novog špijuna. Ali što je sa Kenzom? U finalu prošle sezone vidjeli smo bliski kontakt bivšeg špijuna s „protomolekulom“ na Erosu. Ne bi me čudilo da ga opet vidimo iako u nešto drukčijem obliku.
- Čak ni u žaru bitke, Holden se nije odvojio od šalice (organske) kave. Upravo ta posvećenost detaljima izdiže „Expanse“ nad ostalim sličnim serijama.
- To vrijedi i za znanost. Bitka sa „stealth“ brodom i primjena gravitacije tijekom „burna“, pokazuju da je „Expanse“ definitivno zaslužio naslovnicu „Physics Today“. Holden, pospremi svoju šalicu da ne leti po brodu pod burnom : )