Inverzija Science fiction and fantasy news website
Ako vam je Netflixova serija Stranger Things bila dobra do sada onda vas najvjerojatnije neće razočarati ni prvi dio pete sezone koji čine ukupno četiri epizode, iako su nedostaci nešto očitiji nego u ranijim sezonama. Sve je nekako ugodno poput starog pulovera kojeg volite. Možda vas povremeno živcira jer se pomalo isfucao i izgubio neke niti u tkanju, ali sve u svemu teško da ćete mu to previše zamjeriti. Prva epizoda je nešto sporija od ostalih, što je sasvim logično za postavljanje pozornice, kako za utvrđivanje i bolje shvaćanje onoga što je bilo, tako i za ono što tek dolazi.
Očekivanja kod hit serija su uvijek velika, pa kako ne bi bila kod fenomena poput ovog, pogotovo kad se radi o posljednjoj sezoni. Ako pratite priču znate da je ona uglavnom izvrstan, a ponekad tek vrlo dobar balans između nostalgije prošlih vremena, simpatičnih likova i njihovih kompleksnih odnosa začinjenih s nadnaravnim misterioznim avanturama koje će ih natjerati da daju ono najbolje ili najgore od sebe što imaju, ovisno o liku naravno. E sad, da li su ove epizode ponudile najbolje što su mogle, vjerojatno nisu, ali opet se vraćamo na ono da će većini ovo biti još samo jedna cool sezona unatoč tomu. Manjkavost je sasvim sigurno i u tome što smo za sada dobili samo četiri epizode i taman kad su se kockice krenule slagati u neku sliku moramo čekati Božić, a onda i Novu godinu za zaključak priče. Da su puštene sve epizode odjednom vjerojatno bi pružile bolji dojam. Nekima će sigurno nedostajati i stvarno posebnih cool momenata, iako bi se neki od njih mogli okarakterizirati kao takvi, u suštini baš i nisu, ili je to opet do tih grandioznih očekivanja, želje da te scena izbaci iz takta i ako to ne učini osjećaš se zakinutim.
Ono što bi vas moglo donekle smetati je nedostatak promišljanja kod određenih scenarističkih odluka, pa je tako na neke rupe potrebno zažmiriti. Kako je družina ‘odrasla’ tako je s ovom sezonom gotovo nestalo te iznimne simpatičnosti kojom je serija inače obilovala. Novi mlađi likovi to naprosto nisu donijeli sa sobom, a iz priče je iščezla i inače megasimpatična broromansa između Stevea Harrisona i Dustina. Iako je u igri već bilo puno likova, uvedeni su i novi, a kako nema puno vremena da im se posveti neki od njih ostaju nedovoljno iskorišteni i relativno nezanimljivi poput Linde Hamilton kao doktorice Kay. Predvidljivo, s toliko likova, neki ispadaju posebno važnima, dok neki čak i oni koji bi trebali biti glavni više nemaju tu težinu, poput Lucasa, Mikea i Dustina. No s druge strane ako ste fan Robin i njezinog pričanja sto na sat imat ćete što za vidjeti i za čuti. Što zapravo nije loše, jer njezina energija i šarm nadoknađuju simpatičnost koja je nestala s razvojem drugih likova i njihovih odnosa. Ove sezone braća Duffer su je dobrim dijelom uparila s Willom, a isplata je izvanredna, među najdirljivijim u cijeloj seriji. A i Will je konačno izrastao u najvažnijeg člana družine, što i zaslužuje, nakon što je toliko dugo bio postrani, kao frustrirajuće blijeda, zlokobna prisutnost definirana vlastitom traumom.
Ulozi su visoki, gotovo obeshrabrujući, i u skladu s tim ton serije je neminovno teži i puno ozbiljniji. Međutim, srce serije je oduvijek bila dirljiva veza među prijateljima, u saznanju da su zajedno jači, bez obzira na to što im svijet (ili Upside Down) baci pod noge. A to srce serije postojano kuca i u petoj sezoni. Akcije ima na pretek, a posebno u četvrtoj epizodi, i ako je za suditi po do sada viđenom, ostatak će ponuditi samo još više uzbuđenja. Fanovi će biti zadovoljni i što su tvorci serije već sada odgovorili bar na neka ključna pitanja, poput iz kojeg razloga je Will otet, a sa zadnjim minutama četvrte epizode dali su jasno do znanja da je očito bio i znatno podcijenjen.
