Stephen King – Gerald’s Game

„This was the very sound which she had believed, less than three minutes ago, would drive her mad. It did not, and now she discovered a newer, deeper terror: in spite of everything which had happened to her, she was still a very long way from insanity.  It seemed to her that, no matter what horrors might lie ahead for her now that this last door to escape had been barred, she must face them sane.“

Horor priča koja je, bizarno, pokvarena elementima fantastike.

Kako napisati 400 stranica napetog horora sa ukupno tri događaja? King, čije priče ne slove slučajno za epitome horor žanra, je u ovom djelu pokazao da može napisati odličan psihološki triler sa minimalno likova (jedan), obrta (dva) i kulisa (jedna soba i glava protagonista), začiniti ga stravičnim detaljima i servirati kao priču o osobnom rastu. Gerald’s Game nije knjiga za plahe i kontrol –frikove, kao ni za one koji svakodnevicu koriste kao bijeg od susreta sa samim sobom.

U ogoljelom namještenju – lisicama za krevet okovana osamljena žena u izoliranoj zabiti, nakon što su seksualne igrice  pošle u krivom smjeru – čitatelj uviđa da neminovno spora i očajavajuća smrt nije nimalo gora od pretresanja sadržaja vlastite glave, pogotovo onog dijela koji je već godinama trebao biti pometen ispod tepiha i zaboravljen. U mučnoj naraciji koja slijedi niže se red napadaja panike, red retrospekcije, raskrivanja i razrješavanja starih trauma, red batrganja i pokušaja oslobođenja. Naravno, fizičko oslobođenje nije moguće dok ono nije postignuto i na duhovnoj razini, pa je Gerald’s Game knjiga o purgatoriju, katarzi, stečenom integritetu, traumama koje mijenjaju život zauvijek i unutarnjoj snazi koja nadvladava sve. Kroz fabulu je izuzetno stručno dočarana korelacija karaktera, načina reagiranja i izbora koji su u pojedinca usađeni i uvjetovani prošlošću, te njihovih reperkusija na sadašnjost i važnost svjesnog izbora palete vlastitih misli, djela i uvjerenja.

King je i u ovoj  knjizi iskoristio glasove u glavi koji vode, navode i zbunjuju protagonista tako da solilokviji postaju’polilokviji’ , zatim ideju ženske emancipacije, nadilaženja ‘prošlog ja’ i u proverbijalnog ustajanja na vlastite noge. Također, fabula je ponovo izgrađena oko protagonista koji nema standardan 9-5 posao niti brine o egzistenciji i profanim problemima, te je bazično pozitivna ličnost, a također aludira na druge knjige Kingovog univerzuma (neobjašnjiva psihička povezanost sa Dolores Clairborne, spominjanje šerifa Alana Pangborna, kuća se nalazi na istom jezeru na kojem i kuća iz Bag of Bones,  itd). Lijep je detalj to što pisac pri opisu atmosfere, koja je veliki tvorbeni dio cijelog djela, u više navrata koristi aluzije na pjesmu ‘Gavran’, E. A. Poa („Only this and nothing more.“), odajući hommage svojem prethodniku i majstoru stvaranja ozračja nijeme, zaglušujuće jeze. Također, koincidentno (i koincidentalno?) sa promjenom imena pjevača Princea u ‘Artist formerly known as Prince’ izlazi ova Kingova knjiga u kojoj se pojavljuje pas, ‘formerly known as Prince’.

Iako knjiga polako ali sigurno ide prema kulminaciji koja otprilike korespondira sa polaganim ali sigurnim shvaćanjem bezizlaznosti situacije i klijanjem strave kod glavne protagonistkinje, King podliježe svojoj boljki šepavih završetaka i u knjigu posve nepotrebno uvodi element nadnaravnog koji doduše na koncu malo začinjava rasplet, ali u cjelini kvari dojam inače vrlo solidnog horora. Fantastično je u Gerlad’s Game na granici groteskne karikature i vrlo je pojednostavljenog prikaza u crno-bijeloj karakterizaciji, što odnosi dimenziju ozbiljnosti koju je ova knjiga inače mogla imati.

Unatoč tome, knjiga je iznenađujuće nepopustljivog stiska na čitatelja, mučna i užasna kakva jest, poput prometne nesreće sa koje ne možemo odvratiti pogled. Iz ralja smrti i mračnih dubina vlastite potisnute podsvjesti glavna protagonistkinja izlazi poput krštenika iz svete vode – novorođena, nova osoba sa privilegijom novog početka. Naravno, uz cijenu koju je za to trebalo platiti u krvi.

„- How close was I to going mad in there? How close, really?
– That might not be a thing you ever want to know for sure.“