Spider-Man: Far From Home, prikladan epilog filma Avengers: Endgame

Ako je Captain Marvel bio prolog konačnom obračunu u filmu Avengers: Endgame, Spider-Man: Far From Home (Spider-Man: Daleko od kuće) je njegov epilog.

Prošlo je nekoliko mjeseci nakon konačnog obračuna u kojem su najmoćniji super junaci Zemlje (i šire) zauvijek zaustavili prijetnju Thanosa (Josh Brolin). Peter Parker (Tom Holland) putuje sa razredom kroz Europu i pokušava izjaviti ljubav MJ (Zendaya). Međutim, Nick Fury (Samuel L. Jackson) ga treba jer Zemlji prijeti nova opasnost: elementarna bića iz paralelne stvarnosti. U toj borbi, Spider-Manov novi saveznik je Quentin Beck (Jake Gyllenhaal) oliti Mysterio, posljednji preživjeli borac s uništenog svijeta.

Neću vam lagati: nakon apokaliptičnih zbivanja u filmovima Avengers: Infinity War i Avengers: Endgame, bilo mi je teško uživjeti se u perolaku zabavu Far From Home. To ne znači da redatelj Jon Watts (koji je snimio i Spider-Man: Homecoming) loš ili da film sam po sebi ne valja. Kako to (uglavnom) ide u ovim filmovima, produkcija je na visini. Specijalni su efekti specijalni a glumačka postava raspoložena i karizmatična. Tom Holland mi je možda najsimpatičniji filmski Peter Parker do sada. Holland uspijeva dočarati ranjivost, naivnost, optimizam… mladost svog lika bez da postane iritantan ili karikiran. Njegovi prijatelji poput Neda (Jacob Batalon) ili nastavnici kao što je Roger Harrington (Martin Starr) mogli bi biti pozitivci u jednoj od onih boljih tinejdžerskih komedija.

Međutim, nakon dvadeset i kusur Marvelovih filmova, zasitio sam se priča o spašavanju svijeta. Tom dojmu ne pomaže ni to što je Spider-Man u samo dva desetljeća prošao kroz tri verzije u osam dugometražnih filmova. Sam Raimi – Sjećate li se njega? – režirao je početkom stoljeća dva odlična i jedan osrednji film u kojem je ovog super junaka glumio Tobey Maguire. Potom je Sony napravio reboot a redatelj Marc Webb snimio dva filma s Andrew Garfieldom kao Spider-Manom. Potom je Jon Watts snimio Homecoming, a uslijedio je i fenomenalni animirani film Spider-Man: Into the Spider-Verse.

Od svih ovih filmova, Spider-Verse mi je možda bio najbolji. Ovaj animirani film je neustrašivo prigrlio strip-estetiku originala kao i pola stoljeća proturječne, bizarne mitologije ovog super junaka. Za razliku od tog filma, Homecoming i Far From Home rade upravo suprotno i pokušavaju prizemljiti epski Marvelov svemir u svakodnevnicu mladog Spider-Mana kojeg muče skoro pa banalni problemi. Iako je to nešto što mogu razumjeti, gledati to u superherojskom spektaklu mi, kako bi narod rekao, “više nije napeto”.

Kako to obično ide kada je čovjek nečim razočaran, pa mi svaka sitnica u filmu počne smetati. Recimo, nisam mogao ne primijetiti prikaz Europe u filmu. Spider-Man i prijatelji putuju u Italiji, Britaniju i Nizozemsku pri čemu ta mjesta ne izgledaju kao stvarna mjesta već kao, pa, stereotipi iz holivudskih filmova. Nizozemsku tako prepoznajemo jer su u njoj nogomet, tulipani i vjetrenjače. Pitam se kolutaju li očima i stanovnici Los Angelesa i New Yorka kad gledaju kako su njihovi gradovi prikazani u ljetnim blockbusterima.

Dok je u Homecoming Tony Stark (Robert Downey Jr.) bio skoro pa zamjenski otac Peteru Parkeru, nakon njegove smrti Peter je u poziciji postati zamjena Iron Manu. Tony mu ostavlja ključ svog tehnološkog carstva, ali je li 16-godišnjak iz Queensa spreman za takvu odgovornost? Možda i bitnije, želimo li kao publika gledati Spider-Mana kako se, okićen tehnologijom budućnosti, bori protiv planetarnih prijetnji? Ili nas više zanima Spider-Man kao lokalni borac protiv uličnog kriminala?

A sada malo spoilera.

Znate tko ima zanimljivu priču u Far From Home? Mysterio. Svi vi koji imalo poznate Marvelove zlikovce, znate kako je on zapravo super negativac. U ovom je filmu Mysterio – Quentin Beck – otpušteni, ogorčeni zaposlenik Tonyja Starka. Koristeći naprednu hologramsku tehnologiju, Beck želi uvjeriti svijet kako je on novi super junak. Njegov plan totalno drži vodu: u svijetu kojim hodaju bogovi, vanzemaljci, čarobnjaci i čudovišta, obični će ljudi povjerovati u bilo što. Iluziju heroja Beck gradi pomoću male vojske znanstvenika, tehničara, scenarista i kostimografa. Kako bi se obogatili, ovi potpuno obični ljudi planiraju spektakle kojima će aktivno ugroziti javnost. Nažalost, ovaj subverzivni podtekst o industriji zabave i masmedijima ostaje tamo negdje u pozadini dok Peter Parker biva pubertetlijom a Mysterio ostaje samo još jedan zlikovac koji uništava poznata mjesta. Čak i tako, priuštio nam je najbolju scenu u filmu – psihodeličnu iluziju kojom muči Spider-Mana a koja kao da je stigla iz Spider-Man: Into the Spider-Verse.

Kao što vidite, nisam baš bio oduševljen filmom Spider-Man: Far from Home. Moje nezadovoljstvo pritom nije nužno vezano uz kvalitetu filma. Vjerujem kako ljubitelji Petera Parkera/Spider-Mana mogu biti itekako zadovoljni. No, eto, teme kojima se bavi kao i način kako im pristupa mi jednostavno više nisu zanimljive.

Nakon osam filmova, možda sam se nagledao dovoljno Spider-Mana.