Signali s posljednje granice #14: Staro i novo

Došli smo i do toga. Do finala Star Trek: Discoveryja, do kraja Klingonskog rata, epizode koja je glavnu junakinju Michael Burnham, te posadu Discoveryja postavila pred najveću dilemu do sada. A to je, da li spas jedne civilizacije opravdava genocid druge. Vjerojatno je ovo i jedna od najmračnijih dilema u Star Treku do sada, uz bok, planovima Section 31 da eliminira Foundere i tako završi Dominijski rat. Srećom, do najgore opcije nije došlo, a sam rasplet, iako zbrzan pružio nam je i najveći Trek moment u ovoj iteraciji serijala. Bila je to solidna finalna epizoda (koja bi bila bolja da je cijela sezona bila nešto umjerenijeg tempa) koja je zadovoljavajuće završila Klingonski rat, i ostavila nas s cliffhangerom koji daje nadu u bolju budućnost. No kao što je Burnham rekla na početku sezone, da se dođe do vrha, prvo je potrebno dosegnuti dno.

Prema mraku

I doista epizoda započinje u mračnoj atmosferi. Govor generala pred bitku o tome što strah predstavlja, se lijepo uklapa u scenu napredovanja klingonske armade prema nezaštićenoj Zemlji, kao i u scenu napredovanja Discoveryja prema Qo’nosu (gdje nisu svjesni koliko su i oni izloženi opasnosti). Na mostu Discoveryja vlada nemir, jer većina zbunjene posade nije shvatila da je opresivna kapetanica Georgiou zapravo njena parnica iz Mirror Universea. Pretpostavljamo da su promjenu njenog karaktera objasnili zatočeništvom u klingonskom zatvoru. Rura Penthe bi mogla napraviti takve stvari čovjeku. Jedini svjesni istine su Burnham i Saru, koji je ponovno prvi časnik, no problem održavanju maske predstavlja sama Georgiou. U kapetanskoj stolici, carica skoro pa ni ne skriva svoju pravu prirodu, dovodeći i Saru i Burnham do ruba. Ovaj kontrast u ideologiji i pristupu, ne tako suptilno asocira na kontrast između onoga što Trek predstavlja, i negaciju takvih ideja u MU. Za Georgiou, Klingonci su životinje, a Qo’nos se ne smije zvati njihovim domom, već gledati kao neprijateljski planet. Diplomacija i istraživanje su potisnuti potrebom za primjenom sile. „Othering“ je ovdje tako izražen, da gledatelji mogu vidjeti paralele s današnjim nacionalizmima i trovanjem masa propagandom. Još jednom možemo vidjeti da su se kreatori odlučili za ovaj direktan pristup da poprate trenutne događaje u našem svijetu.

No, ovo je ipak Trek, i nakon što Georgiou pretjera, počevši planirati meni s Kelpijanskim ganglijama, Burnham emocionalno reagira, što završava žestokom raspravom s kapetanicom u hodnicima broda, daleko od očiju posade. Georgiou ispravno govori ono što smo mi sami mogli vidjeti ove sezone. Glavni problem za Burnham je da nije u stanju završiti ono što je započela, što ostavlja razvoj njenog lika u limbu, u kontinuiranoj traumi i s problemima s hijerarhijom. Iako je kritika dijelom opravdana, ne smije se zaboraviti da Georgiou u Burnham vidi više od podređene. Za nju je Burnham podsjetnik na svoju izgubljenu posvojenu kćer i nasljednika, što je protiv svoje volje veže za preživjelog parnjaka. Naposljetku, Burnham se slaže s kapetanicom, budući da u ovim očajničkim trenucima, u kojima je Federacija u opasnosti da nestane, fokus na misiju je prioritet. Ono što Burnham ne zna, jest da je prava misija potpuno drugačija, i da je Zvjezdana Flota, kao i Discovery, na rubu da počini nezamislivo, genocid.

Mračna atmosfera u kojoj ideali MU klize u Prime nastavlja se u brodskom zatvoru, gdje ispitivanje L’Rell pokaže svu brutalnost Georgiou, dok zgrožena Burnham polagano shvaća svu opasnost predstojeće misije. Srećom tu je Tyler, koji im otkriva vrijednu informaciju o lokaciji spilje, Molorovom svetištu – koje se u ovom trenutku nalazi pod kontrolom Oriona. Sve ove scene samo pokazuju odličan izbor glumaca jer Michelle Yeoh i Sonequa Martin-Green imaju odličnu kemiju, kemiju za koju smo bili zakinuti nakon pilota.

U mjestu grijeha

Nakon što Discovery skače unutar Qo’nosa (da to se dogodilo), u jednom od najefektnijih vizualnih trenutaka u epizodi, dream team koji čine Georgiou, Burnham, Tyler i Tilly, se teleportira na površinu planeta u mjesto grijeha. Da, naš prvi pogled na klingonski planet u Discoveryju nije sjedište moći, na koje smo se navikli, nego slum pod kontrolom zelenokožnih pirata. Plan je jednostavan, zbližiti se s lokalnim stanovništvom i otkriti lokaciju Molorovog svetišta, te unutar vulkanskog otvora ubaciti dron za skeniranje površine planeta. Tim se podijelio. Georgiou se otišla zabaviti sa Orionima, iako nije zaboravila na misiju i uspjela je osigurati vrijednu informaciju. Burnham i Tyler otišli su ispitati Klingonce, dok je Tilly završila napušena kod lokalnog orionskog dobavljača opijata. Upravo je naivnost Tilly spasila situaciju, jer osim što je pala u nesvjest, ova kadetkinja je uspjela otkrilti lokaciju svetišta (mjesto od kuda dolazi vulkanski prah), ali i pravu svrhu misije. Zapovjedništvo Zvjezdane Flote u dosluhu s Georgiou i Vulkancima, su uistinu namjeravali upotrijebiti hidro bombu da aktiviraju vulkane, i unište atmosferu Qo’nosa te tako natjeraju Klingonce na primirje.

Istovremeno, Tyler i Burnham se još jednom sukobljavaju, nakon što naša glavna junakinja zapanjena promatra kako se Tyler dobro slaže s lokalnim Klingoncima. Tyler možda želi biti samo čovjek, ali čini se da ga Voq nije napustio. Vidimo kako Tyler dobro zna klingonski jezik, kulturu i običaje te shvaćamo da njegova budućnost neće biti jednostavna. Ovdje valja pohvaliti Shazada Latifa za odličan prikaz podvojene ličnosti, osobe koja je pod silnim pritiskom balansirati između dva totalno drugačija karaktera. Za Burnham je to previše i konačno nam je pruženo više informacija o njenoj tragičnoj prošlosti. U pilotu smo imali priliku saznati da je njena mržnja prema Klingoncima prouzročena smrću njezinih roditelja u klingonskom napadu na koloniju gdje su živjeli. No, kako objašnjava Tyleru, uzrok njene traume puno je dublji. Pravim krivcem Burnham smatra sebe, jer da nije željela ostati na planetu duže da vidi supernovu, izbjegli bi napad. No ona ih ne može dehumanizirati kao vrstu, te je njena mržnja usmjerena prema Klingoncima koji su joj ubili roditelje, onima koji su ubili i pojeli njenu mentoricu, ali i prema samoj sebi. Burnham je kroz cijelu sezonu prošla kroz teško iskustvo, ali čini se da je traume proganjaju još iz djetinjstva. Razgovor prekida iznenadan poziv uplašene Tilly, koja obavještava Tylera i Burnham o pravom planu – uništenju Qo’nosa. Ta je obavijest stigla u zadnji čas, jer Georgiou nakon što je plan otkriven onesposobljuje kadetkinju i odlazi s bombom.

Puni krug

I ovdje konačno dolazimo do onoga što Trek predstavlja ili bi trebao predstavljati. Nakon šokatnog otkrića o pravom cilju misije, Burnham kontaktira admiralicu Cornwell. Slijedi pravi Trek moment, u kojem Burnham ostvaruje puni krug, i prijeti novom pobunom, ovaj put u plemenite svrhe, da zaštiti nevine i očuva ideale na kojima se temelji Federacija. Za razliku od prošlog puta, sada je u pobuni podržava čitava posada, te je Cornwell prisiljena odobriti plan zaustavljanja katastrofe. Nakon što Georgiou ubaci bombu u grotlo svetišta, Burnham je konfrontira, i pokušava odgovoriti od aktivacije. Odgovor Georgiou je odgovor Terranske carice, ona još jednom nudi Burnham priliku da joj se pridruži i da zajedno zavladaju galaksijom. Konačno, Burnham shvaća da ovo nije njena Georgiou, njena mentorica, ali ne može ignorirati da ih ipak nešto spaja. Burnham igra na tu zadnju kartu, onu caričine izgubljene kćeri, i uspijeva nagovoriti Georgiou da preda kontrolu nad bombom. Ova scena je emotivna, ali zbog ograničenog trajanja epizode (45 minuta za finale?) nema ispunjavajući efekt. Jer iako možemo prihvatiti da Georgiou ne može ubiti Burnham, njen neometani odlazak nakon što je prepustila Burnham kontrolu nad oružjem masovnog uništenja, i prijateljski pozdrav su malo naivni. Ovo je jedan od najslabijih dijelova epizode, ali i sezone, jer iako je razrješavanje situacije bez konflikta i nasilja u duhu Treka, scena izgleda pomalo jeftino i anitiklimatski za nit radnje koja je bila jedna od osnova ove sezone. No odlazak Georgiou znači da bi mogli vidjeti Yeoh u drugoj sezoni, pa je to valjda plus. Ne bi nas čudilo da preuzme kontrolu nad Orionima, za početak.

S genocidom spriječenim u zadnji čas, Burnham daje kontrole nad bombom ne Floti, koja ju je izdala, već začuđenoj L’Rell, slobodnoj i u njenom klingonskom oklopu. Upravo Burnham i Tyler, koji je čini se očuvao neke Voq-ove karakteristike, nagovaraju L’Rell da preuzme zapovjedništvo nad razjedinjenim kućama i završi rat. I čini se da L’Rell neće biti sama u toj namjeri, jer joj se pridružio i Tyler. Kako Tyler objašnjava našoj glavnoj junakinji, nakon njegova razotkrivanja, za njega nema samo jedne strane. Ovo je još jedan emotivan moment i još jedan puni krug. Jer iako je Voq nestao, Tyler odlučuje prigrliti i njegovu prirodu, ali na način koji Voq nikad ne bi očekivao, da završi rat koji je Voq započeo. L’Rell je odlučila održati riječ danu Burnham i uspijeva uvjeriti High Council, uz dozu prijetnje i ucjene aktivacijom bombe ne samo da završe rat, već i da izaberu upravo nju za novog vođu Imperije. Marry Chiefo je obavila izvrstan posao u ovoj sceni, ali ne možemo sakriti razočaranje na kako je jednostavan i pomalo neuvjerljiv način rat završio. Odluka Burnham bila je hrabra, ali sudeći po onom što smo vidjeli, L’Rell je jednostavno mogla uzeti kontrole i nastaviti rat. Još jednom, zbrzanost koja se provlačila kroz sezonu umanjila je veličanstvenost finala. U svakom slučaju, s L’Rell kao vođom ujedinjene Imperije, otvara se potencijal za razvoj radnje u drugoj sezoni, u kojoj bi detaljnije mogli istraživati Imperij i što znači biti Klingonac, a možda će upravo Tyler odigrati važnu ulogu u nestanku grebena kod nekih Klingonaca?

Kraj rata i početak Discoveryja

Srećom, to nije zadnja scena. Iako je ovo bila relativno kratka epizoda, scenaristi su nam dali dobar kraj, u pravom duhu Treka. Nazad na Zemlji, Burnham se sreće s Amandom i Sarekom. U još jednom podsjetniku na ranije epizode, vidimo Amandu kako podjeća svoju posvojenu kćer da nikad ne zaboravi svoju ljudsku stranu. Ovo je tiha ali moćna scena koja pokazuje jednu od najjačih strana Discoveryja…te male i kratke, ali snažne dijaloge. Njihov razgovor prekida Sarek, koji prigodno obavještava Burnham da su njeni postupci na Qo’nosu, ali i tijekom službe na Discoveryju, uvjerili Zapovjedništvo Flote da joj vrate čin, i ponovno je prime među redove. Slijedi velika ceremonija u sjedištu Federacije, gdje admiralica Cornwell odlikuje Burnham i članove posade Discoveryja za njihove zasluge tijekom rata. Dok se Burnham obraća svima okupljenima shvaćamo da je onaj citat o strahu s početka epizode, zapravo dio njegog završnog govora, metafora njenog puta s dna prema vrhu, njenoga iskupljenja, tj. cijele prve sezone. Vrijednosti Federacije, vrijednosti Flote, vrijednosti Treka, bile su u opasnosti da nestanu, da ih se pogazi u mračnom okruženju rata. Ali kroz postupke Burnham i članova posade Discoveryja, kroz njihovo suočavanje sa strahovima, te su vrijednosti očuvane, s finalom koji je potvrdio da je „Star Trek: Discovery“, iako drugačiji od svojih prethodnika, uistinu Trek. To potvrđuje i scena na mostu, na putu prema Vulkanu, gdje svi članovi posade bezbrižno čavrljaju u ugodnoj prijateljskoj atmosferi. A sudeći prema zadnjoj finalnoj sceni u kojoj smo konačno susreli i kultni USS Enterprise NCC-1701, klase Constitution, sljedeće sezone čeka nas prava Trek avantura, i pravi početak Discoveryja.

Dodatne opservacije:

• • U orbiti oko zemlje mogli ste vidjeti prepoznatljivu siluetu ESD-a, Earth Spacedock, koji se prvi put pojavio u ST III: The Search for Spock. Prigodno, ovdje je tek u izgradnji.
  • Također vidljiv je i to po prvi put u Treku, naseljeni mjesec – Lunu. Da je mjesec naseljen, te imena nekih gradova, saznali smo u filmu First Contact.
  • Svetište Molora je zanimljiv detalj. Ima logike da i dalje postoje sljedbenici ovoga palog boga. A još je logičnije to da su u pokušaju da ukinu ovu „lažnu“ religiju, Klingonci dali to najsvetije mjesto u vlasništvo Orionima, koji su ga pretvorili u mjesto grijeha.
  • Trenutak u kojemu je Tilly otkrila da je kapetanica zapravo Mirror Georgiou, i još joj nakon toga pokušala salutirati na Terranski način, bio je tako prirodan.
  • Skok Discoveryja u Qo’nos, bilo je vizualno spektakularno iskustvo. Iako realizam i Trek nisu uvijek sinonimi, bilo je zanimljivo vidjeti uporebu vanjskih potisnika u pokušaju da se brod održi u zraku.
  • Orion Sin City je bila jedna od najboljih scenografija ove sezone. Mjesto je djelovalo naseljeno, mjesto u kojem se živi, s varijacijom izvanzemaljskoh vrsta. Tako smo mogli vidjeti Klingonce, Orione, pa i čak Trilla kod majstora za tetovažu.
  • Da, Tilly je pojela jadnog Gormagandera, svemirskog kita, ugroženu vrstu koju smo mogli vidjeti u temporal loop epizodi.
  • Ako ste slučajno trepnuli u krivom trenu možda vam je promaknuo šator s Romulanskim pivom. Da, oni su negdje oko nas.
  • Sjedište Ujedinjene Federacije Planeta je na Zemlji, u Parizu. To je prvi put napomenuto u ST VI: The Undiscovered Country, kao i kasnije u TNG „We’ll Always Have Paris“. Također, Pariz kao glavni grad je dodatno razrađen u brojnim knjigama iz proširenog Star Trek svemira.
  • Još jedna informacija iz proširenog Trek svemira, zapravo kanon informacija, budući da su Discovery knjige vezane za kanon je prikaz TOS „The Cage“ uniformi u sceni završne ceremonije. Ako malo bolje pogledate viditi ćete ih. David Mack, pisac prve tie in knjige, Desperate Hours, objasnio je da „The Cage“ uniforme nose samo posade brodova klase Constitution, dok posade ostalih brodova, poput Discoveryja, nose tamnoplave uniforme sa zlatnim obrubima, koje smo mogli vidjeti u seriji. O uniforma smo pisali u recenziji knjige, i lijepo je vidjeti da je to ukomponirano i u seriju.

• Također tijekom ceremonije, mogli smo vidjeti admiralicu Cornwell kako nosi trokutaste medalje, koje smo prvi put vidjelu u TOS-u.
• Tilly je postala ensign, i to na zapovjedničkom smjeru, što je u skladu s njenim planom da jednog dana postane kapetanom. Od kadeta do ensigna, u jednoj sezoni je velik pomak, i Harry Kim je sigurno ljubomoran.

I ne mogu završiti bez da spomenem legendarni Connie. Oduševio me redizajn Enterprisea, koji je donio neke manje promjene, time ga ukomponirao u DSC univerzum, ali istovremeno za razliku od JJprisea, očuvao najvažnije elemente, poput narančastih bussarda, veličine tanjura i same siluete. Također, dizajn nacela, odaje vezu s NX klasom iz ENT. Nije teško pretpostaviti da je Enterprise doživio još jedan refit pred sam TOS. Negdje u 10 godina nakon finalne scene u prvoj sezoni DSC.

Za kraj vas ostavljamo s ovim primjerom kako umjetnost imitira život.