Inverzija Science fiction and fantasy news website
Satirična SF serija Severance započinje jednostavnom ali fantastičnom premisom. Fiktivna korporacija Lumon Industries svojim djelatnicima nudi mogućnost ugradnje čipa koji će im odvojiti sjećanja sa posla od svih ostalih uspomena. Djelatnik se tako pretvara u dvije osobe koje dijele tijelo i osobnost, ali ne i svoja iskustva.
Lako je zamisliti kako bi tu ideju iskoristila serija kao što je Black Mirror – i bila bi to sasvim solidna epizoda. Ne moramo biti Charlie Brooker da bi uvidjeli jezivi potencijal za zlouporabu ovakve tehnologije. Ali autori ove serije – scenarist Dan Erickson te redatelj i producent Ben Stiller (The Cable Guy, Tropic Thunder) – su ambiciozniji. Njih zanima zašto bi netko dobrovoljno prošao ovakvu proceduru i kako bi se, pod takvim uvjetima, manifestirala ljudskost djelatnika. Rezultat je serija koja je SF distopija, paranoični psihološki triler te satirični prikaz suvremene korporativne kulture. Severance je mračnija verzija humorističke serije The Office pomiješana s estetikom filma Playtime Jacquesa Tatija. Ako vam se svidjela nadrealna kompjuterska igra The Stanley Parable u kojoj istražujete granice slobode uredskog radnika, Severance bi vam se mogao svidjeti.
Svijet serije otkrivamo kroz dva lika. Prvi je nova djelatnica Helly R. (Britt Lower – Man Seeking Woman). Iako je užasnuta svijetom u kojem se našla, ne može otići jer njezina vanjska verzija odbija dati otkaz. Drugi je nedavno promaknuti i ne baš odlučni Mark S. (Adam Scott – The Good Place). Izvan radnog vremena, Mark Scout je deprimirani, usamljeni alkoholičar i udovac.
Dolazak Helly R. jača uznemirenost njezinih novih kolega u Odjelu za makroanalitiku. Mark S. je potresen tajanstvenim nestankom svog bivšeg šefa Peteya (Yul Vazquez – Russian Doll). Disciplinirani i korporaciji odani Irving B. (John Turturro – The Batman) neočekivano otkriva osjećaje prema djelatniku s drugog odjela (Christopher Walken – The Dead Zone). Jedini koji je naizgled zadovoljan svojim radnim mjestom jest Dylan G. (Zach Cherry – Living with Yourself) koji kompetitivno skuplja otužne nagrade za produktivnost poput gumica za brisanje (iako u uredu nema olovaka).
A onda su tu njihovi nadređeni. Seth Milchik (Tramell Tillman – Hunters) je šef osiguranja čiji blistavi osmijeh ne doseže oči i koji s podjednakom lakoćom ljudima ispire mozak i pleše tijekom korporativnog trenutka muzičke zabave. Sličnu bezdušnost iza krinke pristojnosti posjeduje i gospođa Casey (SF veteranka Dichen Lachman – Dollhouse, Altered Carbon). A Harmony Cobel (Patricia Arquette – Medium) ni ne krije da je sadistički fanatik.
Svakodnevni život ovih likova je u podjednakoj mjeri komičan, uznemirujuć i tužan. Djelatnici se bave naizgled besmislenim poslom. Iz njihove perspektive, posao nikada ne prestaje. Na kraju radnog dana, odlaze kućama da bi u sljedećem trenutku ponovno ušli u ured. Posao je pakao. Što je još gore, osoba koja vas eksploatira ste vi sami: dok vi radite, vaše drugo ja troši plaću na život vrijedan življenja. Ultimativna verzija kapitalizma.
Odvojeni odjel korporacije Lumon lišen je osobnosti i života. Zidovi su sterilno čisti, a rasvjeta nemilosrdno blještava. Namještaj je minimalistički, a tehnologija mješavina različitih desetljeća. Hodnici su previše uski, sobe velike i prazne, a svodovi preniski. Nigdje nema prozora, osim u uredu Harmony Cobel – a i on, komično, gleda na betonski zid obasjan suncem. Zgrada Lumon Industries ogromni je komad modernističke arhitekture usred ledine prekrivene snijegom. Andrew Baseman i Jeremy Hindle bili su zaduženi su za scenografiju. Napravili su fantastičan posao.
U takvom okruženju, pokušaji nadređenih da podignu raspoloženje zaposlenicima neizbježno ispadaju smiješni. Spomenuo sam već korporativni trenutak muzičke zabave. Tu su i timske vježbe, motivacijski filmići, te – nadam se da sjedite – večera s vaflima.
Do sredine sezone, Severance usmjerava svoju satiru na veće mete od korporacija. Otkrivamo kako je Kier Eagan, čija obitelj upravlja firmom preko stotinu godina, patio od mesijanskog kompleksa. Njegov korporativni priručnik zvuči poput svetih spisa – pri čemu su dopune i tumačenja deblje od originalnog teksta. Slike u firmi podsjećaju na religijski kič. Dok likovi raspravljaju o odlasku u mirovinu, čujemo odjeke vjerskih učenja: djelatnik biva „nagrađen za dobar rad“ time što će „otići gore“. No, nevjerni Tome postavljaju pitanje: kako možemo znati da je život „gore“ uistinu tako krasan kako ga poslodavci opisuju? Ovdje mi je već dobra serija postala fantastična.
Ako Severance igdje posrće, to je kroz uvođenje novih misterija. Što se dogodilo Markovom prijatelju sa posla? Što Lumon Industries planira napraviti s tehnologijom razdvajanja? Koliko je ta tehnologija uopće pouzdana? Svaki odgovor povlači nova pitanja. Scenaristi vole smišljati serije pune misterija – Lost i The X-Files mi prvi padaju na pamet. Takve priče mogu fantastično zakačiti publiku, naročito danas kada na internetu s drugim gledateljima možete beskonačno analizirati svaku scenu. Problem nastaje onda kada autori trebaju odgovoriti na svoja vlastita pitanja. Tu ovakve serije često padne na nos. I opet, sjetite se Lost i The X-Files.
To ne znači da će serija nužno postati loša. Apple TV+ ju je nedavno obnovio za drugu sezonu, a Ben Stiller je u intervjuu spomenuo kako je scenarij za Severance prvi put pročitao prije barem pet godina. To mi daje za nadu kako ljudi iza kamere imaju neku ideju kuda žele odvesti seriju. Očito nešto rade točno, jer je kalibar glumaca u seriji fantastičan. Pritom je lako hvaliti iskusne veterane kao što su Arquette, Turturro ili Walken, ali jedan Tramell Tillman – za kojeg nikad prije nisam čuo! – je pravo otkriće.
Gledajući što sam do sada napisao, shvaćam zašto bi vam ova serija mogla biti odbojna. Severance svakako zvuči vrlo deprimirajuće, iako je puna crnog humora. Možda je to samo odraz mog stanja duha, ali mislim da je serija i duhovitija i pozitivnija nego što se čini. Helly R. spoznaje kako njezini nove kolege nisu karikature već ljudi od krvi i mesa. Potaknut njezinom ustrajnošću, Mark S. se pokazuje kao daleko hrabrija osoba nego što se isprva čini. Irving B. pak otkriva neočekivanu dubinu i snagu svojih osjećaja. Nada dolazi odakle ju najmanje očekujemo. Komično blesava knjiga za samopomoć postaje nevjerojatan izvor inspiracije djelatnicima Odjela za makroanalitiku, vodeći ih u otvorenu pobunu.
I to je možda najvažnija lekcija ove serije: radno mjesto ne mora biti pakao, već mjesto u kojem ljudi imaju priliku demonstrirati svoje skrivene vrline. Ljudska drama i nadrealni apsurd Severance preokupirali su mi pažnju kao malo koja serija – ili film – u posljednje vrijeme. Veselim se sljedećoj sezoni.
