Smrtonosne televizijske emisije su toliko čest prizor da bi se oko toga mogao napraviti cijeli podžanr SF-a. Danas tako imamo superpopularni ‘The Hunger Games‘, deset godina ranije imali smo japanski ‘Battle Royale‘, još deset godina ranije ‘The Running Man‘ s Schwarzeneggerom… I to su samo neki od hitova. Ako bismo u taj hipotetski podžanr dodali i manje poznate filmove, treš filmove, remakeove, video igre, knjige, stripove i slično, dobili bismo more fikcije koje već skoro pola stoljeća prenosi istu ideju. I sve to započeo je Rollerball još 1975. godine.
Smrtonosne igre započele su na koturaljkama i motorima te vođene čeličnom loptom koju se treba baciti u pravo mjesto. Zapravo, za jedan krvavi program Rollerball je bio dosta suptilan. Cilj nije bio ubiti, kao što je u fikciji danas često slučaj, već je zapravo bila riječ o velikoj stopi nesreća koje su često rezultirale smrću. Možda djeluje kao minorna razlika, ali takav suptilniji pristup zapravo je na kvalitetniji način satirizirao mentalitet konzumerističkog naroda i potražnju za emisijama koje posjeduju grafičke i nasilne prizore. Norman Jewison, redatelj filma, je tim “blagim” guranjem prema ekstremu zapravo prezentirao ono što mi danas gledamo. Ne, nemamo emisije u kojima se ljudi namjerno i svjesno ubijaju, ali zato imamo sasvim dovoljno sportova i emisija koje se drže na granicama onoga što je dopušteno. Ljudi ipak žele biti najbolji, a četrdeset godina nakon Rollerbala granice su se itekako povisile.
No na film se ne treba gledati samo kao satiru, ipak je u srži riječ o SF filmu. Svojevremeno kritičari nisu bili previše blagi prema filmu, mada je u kinima ostvario zavidnu zaradu za to vrijeme. Rollerball je dobio iznimno loš remake 2002. godine i ni jedan nastavak. Mnogi mladi koji danas gledaju tematski slične filmove vjerojatni ni ne znaju odakle je sve počelo dok svi, na primjer, znaju za Star Wars. Naravno da je to slučaj, Star Wars filmovi konstantno izlaze već četrdeset godina, ime franšize stalno se svima gura u lice i za njega znaju svi, čak i oni koje to ne interesira. Rollerball je s druge strane gotovo fantomski slučaj. Mnogi ljudi znaju za njega, svakako, ali mnogi za njega nikada nisu čuli i, usprkos tome, njegove tragove gledaju svuda oko sebe, bilo to u fikciji ili zbilji.
A kako to najutecajniji filmovi često bivaju: Rollerball je zapravo dosta vjerna adaptacija kratke priče Williama Harrisona ‘Roller Ball Murder‘ koju ste imali prilike čitati u jednom od starih Siriusa (broj 6), a uskoro ćete moći i u novom broju Siriusa B. Iako je Rollerball bio za svoje vrijeme film vrhunske produkcije, naravno da je do danas ostario. Možda kada budete čitali priču, kada ne bude bilo tog retro filtera koji vas stalno vraća u prošlost, ćete moći u priči vidjeti današnjicu.
A tko zna kakvo će stanje biti za još četrdeset godina… Ili čak 2018. godine, onoj u kojoj je smještena radnja filma. Brzo je to. Koturaljke se još stignu vratiti u modu. Sve ostalo ionako imamo.