Recenzija zbirke “Vitez sedam kraljevina” Georgea R. R. Martina

 

Viteške priče iz starine

Lutajući vitez najistinskija je vrsta viteza. Drugi vitezovi služe knezovima koji ih uzdržavaju, ili pod kojima drže zemlju, ali mi služimo gdje nas je volja, ljudima u čije ciljeve vjerujemo. Svaki se vitez zakune štititi slabe i nevine, ali mi najbolje održavamo taj zavjet.

Tako je govorio pokojni Ser Arlan od Penidrva lutajućem vitezu Dunku, naslovnom liku ovih naših pripovijesti. Pripovijesti koje se ne bave velikim ratovima epskih proporcija poput Martinove Pjesme, zmajevima i sudbinama cijelih kraljevstava već nam u skraćenoj formi daju intimne trenutke iz života dvojice mladih junaka, pustolova, lutajućeg viteza Ser Duncana Visokog i njegova štitonoše Egga. S druge strane, ti njihovi nesebični i pravedni činovi utjecat će na živote mnogih ljudi, junaka, prinčeva i kraljeva na tim prostorima. Ne znam kako bih okarakterizirao taj žanr, više liči viteškim romanima iz srednjeg vijeka ali u prozi nego klasičnom fantasy uratku. I blaža je verzija Pjesme, usudio bih se reći da je pisano za mlađu dobnu skupinu (YA literatura) jer ne sadrži opscene ni brutalne dijelove, ni vulgarnosti; odnosno svega onoga za odrasle što srećemo u Pjesmi na svakom koraku. No sadrži svu zrelost punokrvne fantasy priče. Ne dajte se zavarati, ovo je još uvijek onaj dobri stari stric Martin, dobrodušni bradonja kojem nisu strane razne scenarističke egzibicije i preobrati.

“Igra prijestolja”, prva knjiga iz ciklusa Pjesme leda i vatre datira iz 1996., a pustolovine Dunka i Egga u formi kraće novele objavljene su već 1998. u antologiji “Legends”, a zatim svakih šest godina dobivamo po jednu priču u drugim antologijama. Tako da su sad ukupno tri novele sakupljene u jednu zbirku od skoro tristo stranica. Algoritam je izdao ovu knjigu u lijepom tvrdoukoričenom izdanju kao što je to uvijek radio s Martinovim djelima. Pisca Georgea R. R. Martina ne moram posebno spominjati niti biografirati, njegove knjige prodaju se u milijunskim nakladama, a najpoznatiju Pjesmu leda i vatre ovih dana možete nabaviti i u džepnom kiosk izdanju. Prva priča “Lutajući vitez” objavljena je već prije nešto manje od petnaest godina u Monolithu br. 4, hrvatskoj zbirci spekulativne fikcije. Prva i druga priča također su izašle u Algoritmovom izdanju u obliku stripovske adaptacije. Pa ukoliko ste stripovskog usmjerenja, potražite obavezno te primjerke. Prijevod Viteza potpisuje već osvjedočeni SoIaF-ovac Vladimir C. Sever i prevoditelj jednog dijela pete i šeste knjige. Vidjet ćete u knjizi da se Sever odlučio na savršen omjer prevedenih i neprevedenih toponima i nazivlja kuća i vitezova. Iznimno čitljivo, i mislim da ne otvara uopće mjesta za ikakve kritike po pitanju prijevoda.

Priče iz Viteza rađene su u sličnoj maniri kao i Pjesma, samo je vrijeme događanja devedesetak godina ranije, nakon tzv. prve Blackfyreove pobune. To je vrijeme kad se Sedam kraljevina tek oporavilo od Građanskog rata, a mnogima su još svježe u sjećanju ti događaji. Zapravo, zapleti iz ovih triju novela povezani su umnogome s Blackfyreovom pobunom. Kako bi bili u toku, evo ukratko o pobuni. Na samrti kralj Aegon Nevrijedni dao je svoj mač Crna vatra koji se prenosi generacijama s kralja na kralja svome kopiletu Daemonu umjesto pravom prvorođenom sinu Daeronu. I tako su se knezovi i vitezovi opredijelili svaki prema jednom od prestolonasljednika i zadjenuli krvavi građanski rat. Crveni zmaj Targaryenovih protiv crnoga. Troglavi crveni zmaj na crnoj površini originalni je sigil Targaryenovih, dok je pretendent Blackfyre nosio troglavog crvenog zmaja na crnoj podlozi. Spominjem ovo budući da Martin besprijekorno svakoj kući dodjeljuje njezine sigile. Pobijedio je naravno pravi kralj Daeron I, a svi vitezovi i knezovi koji su se našli na strani poraženih ostali su bez svojih posjeda, a poneki i bez svojih glava. No, loza Blackfyreovih nije bila zatrta i mnogi su knezovi i dalje potajno podržavali Blackfyreove pretendente. O svemu tome opširnije u pripovijestima.

O Dunku i Eggu, i njihovim pustolovinama

Martin nam ovaj put pripovijeda o lutajućem vitezu Dunku, prozvanom Ser Duncan Visoki i o njegovom štitonoši Eggu. Njegov sigil i znak na štitu je brijest na zelenoj površini i iznad njega zvijezda padalica. Radnja se događa oko 207. AC, kad je Dunk imao 16 godina. Nakon smrti svog starog Ser viteza Arlana od Penidrva, novopečeni lutajući vitez Dunk kreće ostvariti svoj san, kao pravi vitez sudjelovati na viteškom turniru, pobijediti i proslaviti se. Putem sreće ćelavog štitonošu Egga za kojeg se ispostavlja da nije onaj za kojeg se predstavlja. Dunk i Egg svojevrsni su tandem poput Don Quijotea i njegovog štitonoše Sancha Panse. Ponekad jurišaju na vjetrenjače, boreći se za ideale viteštva koji u tom svijetu sve manje i manje znače. Čak i vizualno odgovaraju, visoki vitez (i pomalo naivan) u otrcanom oklopu i mali štitonoša na mazgi. No analogija je samo površinska jer je Dunk pravi kršni vitez s dostatnim borbenim sposobnostima no njegova je urođena mana višak povjerenja u ljude i viteške ideale zbog kojih upada u nevolje. Stoga i donji citat.

Dunk, glave tvrde kao zidine zamka. I tup kao tur.

Prva priča naslovljena je “Lutajući vitez”. Datira iz 1998. i prva je u nizu viteških pripovijedaka o pustolovinama naših junaka. Opisuje susret Dunka i Egga, te njihove zgode na viteškom turniru u Pepelgazu. Naime, ovakve prigode su meka za vitešku gospodu i dame željne akcije i sav svijet vitezova i pučana sjatio se u Pepelgaz. U prisutne se ubrajaju i princ prestolonasljednik Baelor Lomikoplje i njegov sin Valarr, princ Maekar i njegovi sinovi Aeron, Aegon i Dearon. To je vrijeme vladavine kralja Daerona II. Nemojte to slučajno reći Dunku, no nije se pogrešno upitati kako će otrcani lutajući vitez pun viteških ideala bez propisne opreme i podrške proći na turniru gdje i najmanja greška može značiti biti skraćen za glavu…

“Zakleti mač” slijedi poslije šest godina i Dunk i Egg se nakon mnogih pustolovina diljem Sedam kraljevina (Dorne, Starigrad) stupaju u službu ostarjelog ser Eustacea Osgreya koji vlada malim Stanac-dvorom. U službi se također nalazi nekadašnji Arlanov drug Ser Bennis, a do konflikta dolazi kad susjeda kneginja Weber poznatija kao Crvena udovica pregradi vodu koja natapa polja ser Eustacea. Dunk i Egg naći će se između dvoje nepopustljivih strana i bit će pravo čudo ako se stvari raspetljaju na pravi, viteški način. Vrijeme je velike suše; a priprosti i praznovjerni puk za to krivi kralja Aerysa I, kao i sadašnjeg namjesnika Bryndena Riversa poznatijeg kao Krvavi Gavran.

“Zagonetni vitez”. Knez Butterwell organizira viteški turnir u čast svog vjenčanja za Freyevku i opet se sva sila vitezova sjati na turnir u Bjeloziđe kako bi ubrali lovorike i pokazali svoje vještine. A specijalna nagrada je ni više ni manje nego zmajevo jaje, što je rijedak artefakt u to vrijeme! Dunka još nije popustio san da će postati junak viteškog turnira, te se ponovno zalijeće pun elana i vjere. Možda ste kao i ja očekivali da će radnja krenuti u istom smjeru kao i prva pripovijetka no odmah ću vam reći da se varate. Ovaj viteški turnir zapravo će biti fasada za nešto više i zlokobnije po kraljevinu današnjeg kralja Aerysa I. Targaryena. A Dunk i Egg opet će se ni krivi ni dužni naći u samom središtu te zavjere.

Nakon Dunka i Egga

Možda ste znali, a možda i niste; ovisno kako pažljivo čitate – Martin je tek u trećoj knjizi Pjesme ubacio jednu referencu na Ser Duncana, glavnog lika ovih priča. Kad Ser Jaimie lista knjigu Kraljevske garde o Selmyju Barristanu, u njegovoj biografiji navodi se kako je tijekom vladavine Aegona V. Targaryena zbacio s konja na turniru i princa Duncana i Ser Duncana Visokog. U četvrtoj knjizi Pjesme “Gozba vrana” Martin je počeo malo intenzivnije integrirati Eggovu i Dunkovu ostavštinu i reference. Tako Eggov mlađi brat meštar Aemon u bunilu spominje svoje doživljaje s bratom Aegonom i vitezom Dunkom, i kako je Dunk bio taj koji je dopratio Aemona na Zid. Jaimie čak štoviše u petoj knjizi dolazi do malo seoca u čijem središtu stoji stablo posuto novčićima, a koje se zove ni manje ni više nego – Penidrvo (otud potiče Dunkov Ser Arlan)! Tu je i Brienne od Tartha, muškobanjasta žena vitez koja daje oslikati svoj štit prema slici koja je nacrtana na štitu kojeg je imala prilike vidjeti nekad davno u oružarnici Tarthovih. Brienne je prava slika i prilika Ser Duncana Visokog – visoka, priprosta, ne previše bistra, no dobra srca i odana idealu istinskog viteštva, kao što je to i Dunk bio. Martin je sam napomenuo da se u Gozbi vrana pojavljuju Duncanovi potomci, no nije točno otkrio tko su oni. A ljudstvo na netu priča i nagađa. Za Brienne je vrlo očito, no idu spekulacije da je i dobroćudni Hodor sin Stare Nan i Dunka, a neki idu još i dalje pa braću Clegane nazivaju Dunkovim potomcima. Koji definitivno po visini odgovaraju, osim po naravi. I još jedan navod Ser Barristana iz pete knjige “Ples zmajeva” govori nam o lošim bračnim odabirima Aegona V. i njegove djece što je na kraju dovelo do “tragedije u Ljetnim dvorima.

Dunkova i Eggova priča ide dalje, i zapisi o njihovoj kasnijoj i konačnoj sudbini postoje, no ta priča još nije napisana. Segmente možete pročitati u knjizi koja se pobliže bavi svijetom Pjesme “World of ice and fire”. Dunk postaje Kraljev zaštitnik, Egg postaje kralj Aegon V. Targaryen i imali su aktivnu ulogu u četvrtoj Blackfyreovoj pobuni. No sve to u nekoj drugoj priči kad je veliki bard napiše. Originalno je zbirka trebala sadržavati još jednu priču o Dunku i Eggu – The She-Wolves of Winterfell, no ona je odgođena do daljnjega, dok ne završi s dugoočekivanim “Winds of Winter”. S obzirom kako već probija rokove s novom šestom knjigom, zaista je teško pretpostaviti kad će se ponovno vratiti Dunku i Eggu. Ja bih ga osobno zamolio da pričeka dok ne završi i posljednju knjigu i zaključi serijal Pjesme leda i vatre. I to prije nego TV serija dođe kraju.

A dotad uživajte u pustolovinama dvojice istinskih lutajućih vitezova diljem Sedam kraljevina. Za sve ljubitelje svijeta Pjesme leda i vatre nezaobilazno štivo, jer ako ste najveći fan, sigurno si ne možete dopustiti da vam promakne tako važan djelić povijesti Sedam kraljevina. Zar ne? 😉