Recenzija romana Angelologija Danielle Trussoni

Angelologija  (Angelology)
Autorica: Danielle Trussoni
Godina izdanja: 2010. (2010. original)
Nakladnik: Ljevak
Uvez: meki
Broj stranica: 472
Prevoditeljice: Martina Burulić i Petra Petrač
Jezik originala: engleski

URBANI FANTASY à la BIBLIJA

Oni koji knjigu uzmu u ruke misleći da je riječ o new age priručniku razočarati će se jednako kao i ljubitelji dobre spekulativne fikcije. Angelologija je knjiga kojoj je teško naći dobru stranu i ciljanu publiku.

Nadnaravan element je – očekivano – postojanje anđela, odnosno djece anđela i ljudi među nama koji su svojevrsni übermenschen (i da, stvarno su visoki, bljedoputi, plave kose i očiju), superiorni u dugovječnosti, snazi, moćima, i koji cijelu vječnost potajice pokušavaju pokoriti ljude (i iz nekog nepoznatog razloga u tome još nisu uspjeli). Knjiga aludira na zla u ljudskoj povijesti koja su, navodno, dirigirali poluanđeli (možemo ih slobodno zvati poludemoni) te kao ovlaš tu i tamo spominje imena Tudora, Habsburgovca, Capeta, Rockefeller, Tome Akvinskog, Prometeja,… nespretno insinuirajući veliku nevidljivu mrežu globalne urote. Ljudima koji vole teorije zavjere ovaj se dio može učiniti intrigantnim, uz napomenu kako je samo natuknut i neodrađen.

U toj neravnopravnoj borbi čovječanstva i poluanđela na scenu stupaju angelolozi, supertajna agencija neovisnog financiranja koju mrzi i Vatikan i znanstvena zajednica, a bome i poluanđeli, a koja marljivo istražuje njihovu fizionomiju, slabosti i prirodu te brani čovječanstvo od najgoreg (kada već Bog i anđeli neće). Poluanđeli su zli, moćni i bogati, a njihov najveći uspjeh je u tome da su svijet uvjerili da ne postoje (a mi mislili da to vrijedi samo za Nečastivog) te su u novije vrijeme izumili i ljudima dali znanost, koja je zlo. Osim što pola knjige pratimo znanstvenike angelologe koji forsiraju svoje znanstvene metode u borbi protiv tog istog zla, sve ostalo ima smisla (?).

U početku pratimo dvije priče; mlada opatica u samostanu koja odjednom nastoji otkriti njegovu tajnu (ne, ni do gležnja Imenu Ruže) i mladi povjesničar umjetnosti kojeg zapošljava misteriozan bogataš da kopa po knjižnicama u potrazi za podacima za koje ni sam ne zna što su (niti bogataš, niti mladić). Neizbježno, dvoje mladih se susreće kada on provaljuje u samostansku knjižnicu i to bude kismet iz kojeg Trussoni upriliči ljubić dostojan loše fanfiction stranice. Na njih se vežu drugi likovi i jedna dulja retrospekcija koja stavlja sve u bolje svjetlo i koja je najuspjeliji dio knjige, a slijede eskalacija i, nakon gro mrtvih poludemona i sprženih opatica, rasplet koji se razvlači u RPG avanturu i u kojem New York također igra sporednu ulogu, te kraj koji je početak nove priče i de facto najavljuje nastavak knjige. Za one najupornije.

Osim što je u samostanu općenito sve jako misterizno, isplivavaju i kodirane korespondencije, tajne ekspedicije na egzotična mjesta poput Bugarske, simbolika koječega, sakrivena podrijetla, malo jurnjave, borbe polu-bića te nacisti jer je svaka priča/film/igra bolja ako sadrži okultne artefakte koje traže i nacisti… atmosfera uglavnom pokušava oponašati Da Vinci Code dok se fabula pretače iz lošeg u dosadno. Likovi su, u najmanju ruku, neuvjerljivi. Trussoni ih vodi kroz takve dijaloge, okolnosti i sudbine da čitatelj od njih odustane već na početku.

Iako u književnosti i filmskoj industriji već postoje zanimljive spekulacije o prirodi anđela, nepostojanju slobodne volje kod njih, njihovoj ćudi, motivaciji i moćima, Angelologija nije ostavila duboku brazdu na tom polju, odnosno, čak i ono zanimljivo što spekulira uguši čitatelja lošom pričom.

Kome preporučiti za čitanje? Mladim djevojkama koje danas više ne briju na vampire već na anđele i kojima neće smetati to što se likovi zovu Angela, Gabriella, Evangeline, Celestine, dr. Seraphina, dr. Raphael, itd.

P.S.

Da, mlada opatica na kraju otkrije da je sama zapravo najmoćniji poluanđeo tako da Angelologija zapravo ide u istu ladicu priča o The Chosen One u kojoj su i klasici Harry Potter, Ratovi Zvijezda…