Recenzija romana “Among Others” Jo Walton

Among Others
Autorica: Jo Walton

Dobitnica Huga i Nebule 2012., Waltonica je doslovno pokorila SF svijet te godine i zakucala svoje ime uz rijetke koji su imali čast dobiti te dvije najveće nagrade s područja žanra. Prije mog osvrta evo ostalih nominiranih:
• George R. R. Martin: A Dance with Dragons – čisto fantasy to ne moram ni pojašnjavati.
• Mira Grant: Deadline – zombi apokaliptična knjiga.
• China Miéville: Embassytown – već poznati weird fiction.
• James S. A. Corey: Leviathan Wakes – SF.

Znakovito je da je u konkurenciji bilo samo jedno pravo i istinsko SF djelo, pa ne čudi što je uopćeno mišljenje da je znanstvena fantastika stare škole mrtav žanr. Ne želim vjerovati da je tako, ali poprilično nervira kada se zombi knjiga nađe među nominiranim za Hugo nagradu.

Da stvar bude bolja, ni Among Others nije SF. Nije čak ni fantasy u onoj svojoj karakterističnoj maniri. To je vrlo intimna priča ispričana kroz dnevnik same spisateljice. Glavna junakinja šepa na jednu nogu, stalno odlazi doktoru, svi je smatraju čudakom i jako puno i brzo čita. (Jo Walton nosi štap, šepa, čita…)

Djevojka većinu romana piše iz škole za djevojke kroz koju, uz popriličnu dozu sarkazma, opisuje staleže Velike Britanije i vrlo jasno podvlači crtu što je loše, a što dobro u cijelom sustavu zemlje u kojoj živi. No, najviše gorčine Jo ostavlja u opisima same sebe, svoje introspekcije, kontemplacije pa i skrivenih mračnih želja. Dio nje nedostaje, manjka i to se osjeća kroz cijeli roman. Neću kvariti čitanje jer postoji i razlog zašto je to tako. Užasna obitelj, grozna Majka – Vještica i pedofilski nastrojen otac uopće ne zbunjuju glavnu junakinju, nego čak naprotiv, ona o tome razmišlja sasvim normalno, odraslo i nikada ne osuđuje što je ogroman plus za ovakav način pripovijedanja.

Fantastični element ove priče je djevojčino čarobnjaštvo. Naime, magija je opisana kao nešto potpuno realno, ali istovremeno alegorično i paranoično. Takav opis nisam nigdje vidio. Odlično se uklapa u karakter mlade djevojke koja ne želi koristiti magiju za vlastitu dobit, te koja od vilenjaka (koje opet vidi samo ona) traži pomoć i odgovore na vrlo velika pitanja. Kroz cijeli roman ne može se jasno zaključiti postoji li magija ili je dijete poludjelo, paranoično, ima li halucinacije, itd… Ali opet se jasno može iščitati da je to svijet u koji Waltonica bježi kada je najteže; kada je najbolnije i kada može vjerovati samo bićima koja se stapaju s lišćem ili plešu šumama po zelenom Walesu.

Ruku na srce, ovo je potresan roman, roman koji ostavlja dojam poput očevog šamara; roman kojeg ne možete ispustiti iz ruke i kojemu se veselite kada ga uzmete i nastavite čitati.
Veza s SF-om je jaka, vrlo jaka, jer kroz cijeli roman protagonistica čita najbolje od najboljeg iz opusa znanstvene fantastike tih godina i vrlo je kritična prema nekima od njih. Ne znam koliko je knjiga spomenuto u romanu, ali više od pedeset sigurno i za svaku je imala nešto za reći. Vrlo zgodan način hommagea autorima koji su utjecali na spisateljicu; ali možda i važnije od toga, autorima koji su odgajali spisateljicu – protagonisticu. Glavna junakinja doslovno izvlači pouke iz knjiga i primjenjuje ih u stvarnom životu… Da, dokaz je to da SF nije marginalna književnost nego vrlo jak alat u obrazovanju jednog čovjeka.

Stil pisanja je jednostavan, pitak bez neuobičajenih fraza ili literarnih figura; moderan, čak bih se usudio reći scenaristički. Humor je doziran i na pravim mjestima, no napisan je tako da ne znamo bismo li se smijali ili samo zamahnuli glavom tamo-amo.

Ovu knjigu treba pročitati. Pogotovo oni koji počinju čitati fantastiku. Iako, ovo nije znanstvena fantastika jer nema ni jednu karakteristiku SF priča, osim možda ako se gleda po Delanyju koji je nahvaljen na sva zvona i to više puta u knjizi, i gdje stari Samuel kaže da piše spekulativnu fikciju, onda ovo spada u to. Osobno, na trenutke uznemirujuće, a na trenutke opuštajuće, jednom riječju majstorski. Da me se krivo ne shvati; Jo je zaslužila one nagrade i to svojski i jedva čekam da mi još nešto njezino dopadne šaka.

Ostaje samo žal što Hrvatske izdavačke kuće nisu prepoznale ovaj biser jer, kako stvari stoje, vampiri i zombiji imaju više šanse kod prijevoda nego pravo i istinski superiorno napisano remek djelo.