Inverzija Science fiction and fantasy news website
Bay je nešto poput ljudske gluposti, naprosto neuništiv. Bez obzira što snima filmove po vječno istom, napornom obrascu, bez obzira što su mu filmovi lišeni suvislog sadržaja i bez obzira što koštaju kao proračun omanje države, taj se Bay uvijek dočeka na noge. Pa tako i kada je u pitanju druga faza Transformer franšize.
Transformeri: Doba izumiranja, prvi u novoj trilogiji, samo je baraža budalaština i nesnosne buke u kovitlacu CGI čušpajza koji traje i traje i traje gotovo tri sata. Za Baya je film samo dugometražni commercial za igračke i bestidno reklamiranje brandova. Da, ali ne zaboravimo da je Bay i holivudski superheroj s jednom vrlo važnom moći. Njegovi propagandno-domoljubni-stereotipni bezukusni pripravci proizvode novac. Sveukupno je s 11 filmova (uključivo s novim Transformerima) koje je režirao, studijima donio više od 7 milijardi dolara.
U prvom vikendu prikazivanja, Doba izumiranja je u SAD-u prikupilo 100 milijuna dolara, a u ostatku svijeta još 200. Samo je u Kini zgrnuo 90 milja (zahvaljujući marketinškoj, a ne fabularnoj odluci da se razara Hong Kong i time prigrli rastuće multipleks tržište Azije). Lako je zamisliti tamošnje stanovnike kako hrle vidjeti razaranje domaćeg terena. Tko to u Zagrebu (i šire) ne bi išao gledati robotsko spektakularno uništavanje Markova trga ili eksplozivno razaranje Kaptola?
Čini se da jedino o čemu se može raspravljati oko novih Transformera jesu brojevi. Koliko je zaradio, a koliko potrošio, koliko je talentiranih ljudi moralo potrošiti svoje vrijeme na ovako nešto i koje će mjesto na top ljestvici najžešćih Bayevih eksplozija zauzeti novi Transforemeri. Jer niti jedan lik se tijekom nezanimljive radnje ne razvija. Svi samo trče, padaju, dižu se i tako u nedogled dok sve oko njih eksplodira i ruši se sve gromoglasnije (da sam jeo kokice vjerojatno bi ih nekoliko nagurao u uši). Nema žrtve, nema napetosti jer je jasno da će ionako nadrapati smo stereotipni negativci. Nije važno tko će pobijedi, zašto se uopće bore i ima li žrtava ispod svih tih silnih rušenja. Ionako su svi akteri tek filmsko utjelovljenje plastičnih figurica s polica dućana.
Najžalosnije je što u prvih petnaestak minuta film stvara osnove za nešto bolje. Umjesto nervoznog tinejdžera, glavni je lik samohrani otac i izumitelj s previše zaštitničkim odnosom prema kćeri. U potrazi za kvalitetnim tehničkim otpadom u razrušenom i napuštenom kinu koje više i ne pamti svoje slavne dane, čak će i komentirati kako su franšize i multipleksi uništili kinematografiju. To je nešto što se ne očekuje od Baya (ali ukazuje na njegovu neuništivost), da samoga sebe optuži jer jasno daje do znanja da je film kao forma pripovijedanja priče mrtav, a da je on jedan od krvnika.
No već nekoliko kadrova kasnije je jasno da je to tek usputna doskočica, a nikako kritika nad kojom se treba zapitati (dapače djeluje kao da nam Bay poručuje da eto to je evolucija i opstanak jačeg; film danas je ono što ‘ja’ radim). Film je proizvod kojim se moraju zarađivati novci i ništa više. Zato u ostatku filma koji je uslijedio, Bay kao što i radi reklame za Victoria’s Secret kreira digitalno-pirotehnički kaos kolažirajući u njega prijemčive popularno kulturne idiome – savršeno našminkanu i oskudno odjevenu lutkicu, muškarce s oružjem u crnom i bijelom spektru, gramzive korporativne tehnokrate, patriotizmom prikrivene korumpirane političare i metalne robote-automobile-dinosaure. Sve samo da bi iz vas iscijedio par dolara. To je tek jeka praznine koja odzvanja Bayevom šupljinom. Tu naprosto nema ničega vrijednog.
Ovo je toliko loše da se nisam uspio natjerati odgledat do kraja, a prve dvije trećine sam još k tomu odgledao u “epizodama”. Ne znam zašto se još uopće trudim s transformerima, jer svaki put se iznova razočaram. Recimo da je početak obećavao malo bolji film, a Stanley Tucci ga je neko vrijeme održavao na životu.
Hm. Čemu od tipičnog primjerka plitke hollywoodske filmske zabave za najšire mase tražiti nešto više? Angažiranost i umjetničke kvalitete ne stanuju na toj adresi, to znaju svi… osim recenzenta. Za ubiti 2 i pol sata, ako nemate ništa pametnije raditi, film je sasvim dobar. Gledljiviji je od slabog trećeg, pa i solidnog drugog dijela, a najveća zamjerka je razvučenost i lutanje radnje u drugoj četvrtini, prije pojave dinobota, kad nadmeni korporativni šef konačno skuži da ne kontrolira ništa, nego da drugi kontroliraju i iskorištavaju njega, pa se pokušava prebaciti među good guys. Na razini obiteljske popodnevne zabave, ostatak sasvim fino funkcionira, a vjerovali ili ne, Nicola Peltz je povremeno čak jači komad od Megan Fox. Ocjena: svakako pogledati.