Recenzija filma Zemlja: Novi početak

Zašto se režiseri hvataju snimanja sf filma kad je očigledno da ih sf ne zanima? Rijetki scenaristi još možda gaje neke ideale da će njihova smislena priča završiti na velikom ekranu, ali u sukobu s producentima redovito gube, pa se brzo priklanjaju većini visokobudžetnog štanceraja. Postalo je uobičajeno da filmaši uzimaju sf milje samo iz razloga da stvore lijepe i nestvarne slike namijenjene klinčadiji da ih gutaju kroz 3D naočale. Imam osjećaj da su suvisli sadržaj, ikakva poruka, ili barem inteligentna zabava u potpunosti iskorijenjeni. O zahtjevnijoj znanstvenoj-fantastici u sedmoj umjetnosti koja propituje, ukazuje i očituje se o budućnosti ne usudim se ni maštati kada je u pitanju Hollywood.

Najnovija perjanica takvog trenda je i film Zemlja: Novi početak M. Night Shyamalana. Premda je indijac iskusan režiser koji se dokazao zanimljivim tretmanima uvrnutog/nepoznatog, već dulje vremena od njega ništa dobrog. Zemlja ima nekoliko momenata vrijednih pažnje i solidan vizualni dizajn, ali kao cjelina to je nespretan i nezanimljiv film nastao bez puno promišljanja.

Priču o odnosu oca i sina je zamislio Will Smith, namijenivši uloge sebi i svom potomku. Sf je samo bijedna izlika da se ispriča drvena i klišeizirana priča o očinskoj autoritativnoj (i herojskoj) figuri i sinu koji se pokušava dokazati da bi stekao naklonost (i ljubav) oca. Osim patetične izvedbe, mladom Jadenu Smithu nedostaju čak i osnovne glumačke kvalitete da bi izvukao film na svojim ramenima.

Najgore je od svega, ipak, prošla znanstvena-fantastika, koja upravo zbog ovakvog tretmana gubi svaki, i inače teško izboren kredibilitet. Uvodne scene čine nabacane i međusobno nespojive sf elemente bez ikakve logike i smisla. Jedina im je vrijednost što zvuče dovoljno primamljivo za infantilnu publiku.

U budućnosti u kojoj je moguće krenuti put zvijezda u potrazi za novim domom, a nemoguće riješiti ekološke probleme na Zemlji (ma koliko kataklizmički bili), naivna je teza koju je teško progutati. Na novoj planeti koji su si zemljani (Nova Prime), sukob s izvanzemaljcima je samo poželjan klišej koji će iznjedriti jednako klišeiziranog heroja. Krajnje besmislen je i razlog zbog kojeg su se otac i sin našli na Zemlji nakon havarije svemirskog broda. Neuvjerljiva je i evolucija na planeti u nekih tisuću godina kojoj je jedina svrha da stvori opasnost i oteža zadatak glavnog lika. Dakle, svi elementi koji čine sf su tu, ali nabacani bez opravdanja, jasnoće, uzročno-posljedične veze i često u međusobnoj suprotnosti, pa ne čudi da se priča na svakom koraku sruši k’o klimava straćara.

S tek nekoliko solidnih horor momenata, zanimljivoj, ali neiskorištenoj asocijaciji na izgubljeni raj i vizualnoj atmosferi, Zemlja je tek malo iznad ruba doista očajnog filma. Ne spašava je čak ni glumačka veličina kao što je Will Smith kojem je scenaristički oduzet šarm i doza humora kojom zna začiniti karakter kojeg tumači. Da baš svaku glupost samo zbog lijepog izgleda neće sažvakati ni publika dokaz je loš rezultat na kino-blagajnama.