Recenzija filma: Topla tijela su šarmantna i plitka

Topla tijela ne možemo baš toplo preporučiti, ali ako volite jednostavne komedije uz kokice i kolu, provest ćete ugodnih dva sata. Jedini savjet koji imamo je nemojte gledati trailer jer ćete vidjeti većinu smiješnih dionica, a kako film u sebi nema neke pretjerane dubine, ostat ćete bez glavnog razloga za gledanje – kratkotrajne zabave inducirane humorom.

Film je nastao prema istoimenom romanu Isaaca Mariona u kojem se autor poigrao klasičnim elementima žanra savinuvši ih za potrebe ljubavne priče između djevojke i zombija. Nema u tome ničeg spektakularnog – zombiji nisu u potpunosti mrtvog mozga i zato ih se može ubiti samo klasičnim ‘razaranjem’ glave. Ako u svom zombi životu odu predaleko, postaju kosturi za koje više nema pomoći – eksterminacija je jedino rješenje. ‘Normalni’ zombiji se zahvaljujući ljubavi mogu vratiti u ‘žive’, samo to zahtjeva određeni napor, prvenstveno ljudi koji su nepovjerljivi prema blijedim i ukočenim facama koje ih žele pojesti. No, zahvaljujući jednom pojedenom mozgu, jedan zombi doživi prosvjetljenje i zaštiti jednu normalnu osobu od drugih zombija et voila – put spasenja je na vidiku. I happy end, naravno, bez kojeg zabava za mlade (YA) ne može proći.

Šekspirijanski elementi u priči su očigledni i premda fabula ima patetičan sukus, film zahvaljujući nekim finim dosjetkama ostaje u zoni simpatičnog. Tome pogoduje i solidno odrađena uloga Nicholasa Houlta u ulozi zombija imenom R i pristojna režija mladog filmaša Jonathana Levinea.

No, Topla tijela su od, recimo, znatno inteligentnijeg Zombielanda, miljama udaljena. Osim površnih tinejdžerskih preokupacija, film ne donosi gotovo nikakve kritike, niti društva, ni odnosa pojedinca i grupe ili promišljanja na tragu reducirane civilizacije bačene koje stoljeće unazad.

Ono malo zagrebanih problema je prikazano previše ugodno da bi ostavilo neki značajniji utjecaj.

Problem filma su neke nedosljednosti, a najjače upada u oči ‘brzina’ kretanja zombija i kostura. Velika sf spisateljica Ursula LeGuin je jasno postulirala jedno od velikih žanrovskih pravila: “Kada pišete sf postavite svoja pravila bez zadrške, ali ih s potom u djelu morate pridržavati”. U Toplim tijelima zombiji su spori kada se ugađa zamišljenim dosjetkama, ali ne i kada odjednom ta činjenica ne odgovara situaciji – tko se boji sporih i ukočenih zombija? Nitko. Kada je akcija u pitanju, zombiji gotovo sprintaju.

Šteta, jer preciznijim i promišljenijim scenarističkim zahvatima, Topla tijela su mogla biti pristojna i inteligentna mračna komedija koja ne bi izgubila ništa od svog šarma.