Recenzija audio-knjige The Failed Cities Monologues

Najbolje stvari u životu su besplatne.

Najbolje stvari u životu nisu stvari, već iskustva a ako se želite počastiti vrhunskim audio-literarnim doživljajem (jer vi to zaslužujete!), zavucite se negdje bez smetnji i podražaja, kliknite na The Failed Cities Monologues te zaronite u osam glava, osam stvarnosti i jednu priču. U dobu kada s jedne strane svakojake ‘knjige’ koje ne vrijede papira na kojima su tiskane imaju obraza na koricama nositi nekakvu provizornu monetarnu protuvrijednost a s druge strane djela poput ovih bivaju pristupačna svakome tko ima volje i želje posvetiti im vrijeme, bez naknade i lovorika, ne znam da li da to smatram dobrom ili lošom okolnošću.

Matt Wallace je virtuoz pera, oko toga nema sumnje. Još nisam naišla na njegovu priču koja ne bi bila barem solidna, a s The Failed Cities Monologues je nadmašio samog sebe. No da, pomogli su i suludo talentirani voice-actors (evo za što bi se isplatilo u Lijepoj Našoj otvoriti radionice, ako ništa, da im se izmisli profesionalni naziv (i profesionalni honorari). Posuđivači glasova, baš!) i zvučni efekti (posebna muzika za svakog lika, itd.), no priča i protagonisti su ono što čini kosti i tetive ovog malog remek djela. Kuda nas vodi? U distopiju neimenovanog američkog velegrada kojeg rijeka dijeli na dva svijeta – prljavih i čistih, zdravih i bolesnih, gladnih i sitih – samo je ponekad teško reći koji su koji, u bezakonje državne vlasti koje postaje zakonom jačega, pod oštricu noža najamnih psihopata kojima savjest ili strah ne stoje između misli i djela, u želju za nevidljivošću imigranta, u samilost smiješanu s otrovom osvete, u primarnu pohlepu koja je postala samo tehnološki progresivnija, u bogomoljski zagrljaj fatalne manipulatorice, preko kolonija neo-boema do ringa ilegalnih borbi, iz krvlju zasićene kanalizacije do namirisanih budoara priležnica najbogatijih, u budućnost u kojoj uznemirujuće lako razaznajemo odraze sadašnjosti.

Poglavlje po liku, pa opet iznova i iznova dok priča ne bude ispričana, dinamična, isprepletena, zapetljana, teška, uvjerljiva, stvarna. Wallace niže riječi u stilu detektivskih noir romana oštrih kontrasta i nestvarne, odvojene perspektive pripovjedača u prvom licu s nemogućim odmakom između događaja i pripovijedanja o događaju. Tijek misli amputiran od osjećanja emocija, hladan poput instinkta za preživljavanjem na okrutnim ulicama, bez sentimentalnosti i patosa, stil pripovijedanja idealan za audio format, što je ovdje vješto iskorišteno.

Priča pripovijeda o surovom dijelu grada, o slamu kojim patroliraju ulični propovjednici što su uzeli policijski posao, i palice, u svoje ruke. Kako to već biva, formirani su u frakcije koje sve teže pronalaze zajednički jezik, teritorij, načela. Međutim, dubljem i mračnijem unutarnjem razdoru unatoč, do te su mjere očistili i unaprijedili enklavu od koje su svi digli ruke, da je ova počela vrtjeti mutne poslove i ostvarivati sjajne profite dovoljno unosne da zaškakljaju bogate i nimalo dobronamjerne susjede s onu stranu rijeke. Divide et impera priča, iako već mnogo puta ispričana, zove da je se smjesti i na ovu sumornu pozornicu pa na nju stupaju unajmljeni ubojice otrovati zdenac, zakuhati mnogo više nevolje nego što su namjeravali. U međuvremenu serijski ubojica prostitutki koji gaji strastvenu ljubav prema noževima i brzoj vožnji… ma, svako dalje prepričavanje bi nepopravljivo uništilo užitak čitaču/slušaču pa ćemo pripovijedanje ostaviti pripovjedačima koji su za to mnogo kvalificiraniji, u sintezi pisane i žive riječi. Ima li nade za odljuđene stanovnike futurističke favele i može li prgava potreba čovjeka da uvodi red u kaos pobijediti pohlepu, nasilje i ravnodušnost? Čujte i počujte.

Valja pripomenuti da je Matt notoran po izdašnim i vividnim opisima nasilja koje seže od brutalno fizičkog do perfidno psihološkog no uvijek nekako usputno spomenutim, nikad u primarnom fokusu, što ga ne čini nimalo manje uznemirujućim (stoga ne čudi činjenica da je, prije karijere profesionalnog pisca, bio profesionalan hrvač i instruktor borbi). Likovi su mu stvarni, vjerodostojni, opipljivi, bude emocije u čitatelju koji postaje (po)vezan, zainteresiran za njihovu sudbinu. Možda im se potajice počinje pomalo i diviti ili osjećati jezu od njihove sirove animalnosti. Pisanje mu je tečno i izaziva ovisnost (upozoreni ste) a u sebi sakriva dragulje misli i poruka zbog kojih nakon njegovih stranica osjećamo da smo pročitali nešto o čemu vrijedi razmisliti, pročitati još jednom, podijeliti.

Moderan klasik.

Pa, dijelite dalje. Besplatno je.