“Prvi zakon” je zakon! – recenzija kultne trilogije Joea Abercrombija

 

Prvi zakon I – okupljanje družine nesvakidašnjih junaka

Dosta vam je regularnih, čistih ko suza fantasy junaka čiji karakteri graniče s idealom Majke Terezije? Uopće vas nije briga za političku korektnost? Naišli ste ponovno na stereotipnu D&D družinu i konstantno nailazite na slične ili čak identične situacije i ponašanja likova u skladu sa situacijama? Predvidljivi su? Pravi pozitivci? Razvikanu Pjesmu vatre i leda ste apsolvirali i želite još neki noviji serijal koji je reinventirao žanr a da autor nije prestar pa ne postoji opasnost da umre prije nego završi serijal? Okej, shvatio sam želite nešto drugačije ali unutar okvira žanra, odnosno klasičnu fantasy D&D pustolovinu s atipičnim likovima. Tada bih vam bez okolišanja mogao preporučiti Joea Abercrombieja i Prvi zakon. Samo upozorenje – jednom ako se navučete gotovo je. Naziv knjige dolazi iz stiha besmrtne Homerove Odiseje: “Oštrica je ta koja potiče na nasilje”, a možete je primijeniti na više segmenata priče, i uz to dodati nekoliko epiteta poput inkvizicijske torture, vulgarnosti, sarkazma i političke nekorektnosti u iznimnim količinama! Svi se oštricom služe, i zli neprijatelji, ali i naši (anti)junaci sumnjivog i nadasve dvosmislenog morala.

Slušam već par godina o nesvakidašnjem engleskom fantasy piscu Joeu Abercrombieju i njegovoj odličnoj fantastičnoj trilogiji “Prvi zakon” koja je izašla u hrvatskom izdanju Algoritma. Joe je navodno stari RPG-ovac koji je svoje višegodišnje iskustvo u roleplayanju zamijenio za spisateljstvo. Zašto se ograničiti na ulogu dungeon mastera raznih boardova, kad možeš stvarati svoje vlastite svjetove i svoja vlastita pravila?! Uklopiti uvrnuti humor s izrazitom dozom sarkazma, ubaciti još uvrnutije likove (zapravo totalno sj… likove) i osmisliti prostran i zanimljiv svijet pun šarolikog ljudstva?! Da, to je Prva oštrica Joea Abercrombieja. Danas je uz navalu odličnih naslova koji se slijevaju sa svih strana iz svih mogućih žanrovskih pravaca, i kroničnim nedostatkom vremena s kojim se mnogi suočavaju kako mogu i znaju, teško je određenim knjigama da se probiju i dođu na red čitanje. Potaknut pozitivnim iskustvom s Martinovom sagom o Pjesmi, i nekim usporedbama s originalnošću pisanja ta dva autora konačno je i ovaj serijal došao na red. Stari sam obožavatelj fantastične literature, a ako je atipičnija to bolje. Nemojte očekivati junačku epiku punu hrabrih djela ni čarobnjake u bijelom, već se spremite na cinične likove koji svoje borbe uglavnom rade za svoje osobne koristi, u više navrata preko leševa nevinih. Koliko nevini zapravo i mogu biti u ovom okrutnom svijetu.

Abercrombie je prvu knjigu trilogije, “Krivnja oštrice”, počeo pisati još 2002., da bi nakon dvije godine pisanja i godinu dana odbijanja od strane izdavačkih kući konačno 2005. prodao prava Gollanczu. Nakon prve trilogije piše još tri samostojeće knjige u istom svijetu, nekolicinu kratkih priča, a 2011. započinje i novu trilogiju pod nazivom “Smrskano more”, ali za tinejdžersku populaciju (prvi dio već je izašao u izdanju Algoritma). Gledano prema produktivnosti ispada da ovaj autor izdaje po knjigu skoro svake godine, što i nije mala stvar.

Bio je posve ćelav i poslijepodnevno mu je sunce blještalo na preplanuloj ćeli. Nije bio ni zgodan ni veličanstven, no kad se približio, činilo se da ima nešto u njemu; neka sigurnost, dominantnost.” /Bayaz.

Kad i kod svih opsežnih serijala s većim brojem junaka koji su potpuno različiti jedan od drugoga, u potpuno novom fantasy okruženju ponekad je teško ostati usredotočen i s potpunom konciznošću shvaćati nečije postupke. Neki likovi isprva su pomalo odbojni i neshvatljivi, no s vremenom se oni savršeno formiraju i uklope u okruženje gdje funkcioniraju savršeno. Zapravo, isprva kao da su se ili autor ili prevoditelj malo hrvali s pisanjem odnosno prijevodom, no poslije se sve to nekako samo od sebe pročistilo i korigiralo, i sitne začkoljice nisu mi mogle više utjecati na gušt tijekom čitanja. Osim fine karakterizacije, same bitke koje ćete sretati na svakom koraku, odlično su i jasno pisane i opisivane. Osim toga, uvijek se ide do krajnjih granica izdržljivosti i nema štednje za nijednu stranu. I što je najbolje, sam njezin početak ili ishod teško je predvidjeti.

Cijela prvi knjiga je takoreći uvod u likove i radnju, i izgradnja likova i formiranje družina. Knjiga nasljeđuje još jednu dobru stvar iz igara na tabli, svijet je odmah podijeljen na određene regije (no nedostaje mapa da se sve to stavi na stol), uspostavljaju se klase i rase, a družine se polagano formiraju. Hej, Abercrombiejev svijet je golem i treba pokriti sva kretanja diljem poznatog svijeta. I naravno, spremiti se za pokret i onkraj samog ruba svijeta. Za sada upoznajemo najmoćnije centralno kraljevstvo jednostavno nazvano Unija, južni nepristupačni Ghurkul te snijegom okovani divlji Sjever. Naravno, svijet je puno širi nego vidimo inicijalnu sliku, i neke manje ili manje poznatije regije svijeta još nismo uistinu posjetili. Ne može se čak niti ukratko ispričati sadržaj budući da jer ni sam čitatelj ne može točno znati što će zapravo biti glavni cilj okupljajućih družina. Družinama zovem skupine likova koji se formiraju prema određenoj misiji koju će slijediti tijekom trilogije.

Svatko tko je čitao knjigu reći će vam da je karakterizacija likova najveći adut ovog serijala. I nemojte misliti da ćete nakon pročitane prve knjige upoznati likove, ne, ne. Oni se konstantno mijenjaju, a kad već pomislite da ste ga upoznali i spoznali u dobrom svjetlu recimo, iz prošlosti će izroniti još jedna strašnija tajna ličnosti koju možda još niste upoznali. Čak i samih glavnih likova ima podosta i odmah je jasno da je u pitanje planirana serija knjiga, i svaki je doslovno udaren na svoju stranu. Prva knjiga je malo poveći uvod i postavlja temelje za daljnji razvoj radnje, kao i formiranje družina. Nadalje, daljnju sliku možemo formirati uglavnom u tri sekcije, jer se od gomile nepovezanih likova i radnji s vremenom iskristaliziraju tri glavne narativne linije vezane uz tri više-manje povezane družine.

To mu je nagrada za osvajanje Turnira? Nekakvo sumanuto putovanje pitaj boga kamo u društvu senilnog starca i gomile divljaka?” /Jezal.

Prvi mag Bayaz i njegov slabašni šegrt Malacus Quai magični su voditelji prve družine, jedan uobražen i moćan koliko je ovaj drugi tih i krhak. Bayaz ljubomorno i brižljivo čuva svoje tajne, a demonstracije njegovih moći zaista su impresivne. Unovačuje novake za svoju družinu, no istovremeno ih ostavlja u neznanju koja je njihova konačna misija. Zatim je tu strah i trepet Sjevera, berserker Logen Devetprsti poznatiji i kao Krvava devetka. Jezal dan Luthar, ulickani i napuhani prvak unijske vojske, no sasvim neiskusan u pravoj borbi. Brat Dugostopi, navigator i nepopravljivi brbljivac. Te najdivljija od svih, neprilagođena južnjakinja Ferro Maljinn.

Drugu skupinu čini inkvizitorska klika pod vodstvom Sanda dan Glokte, nekadašnjeg najmoćnijeg ratnika Unije koji je iznimno obećavao, danas čovjeka slomljena tijela i prepunog cinizma. Najzadovoljniji je u svojoj ulozi nemilosrdnog inkvizitora koji mučenjem čupa tajne iz optuženika. Njegov nadlektor Sult (za svoju guzicu odnosno interese Inkvizicije) nalaže mu raskrinkati navodnu veliku “zavjeru” gildi. Glokta, zaogrnut u bol i ogorčen zbog svoje sudbine, slijepo obavlja svoj posao inkvizitora. Čak i vjerujući jednim dijelom sebe da radi ispravnu stvar.

Treću sjevernjačku skupinu čine Cucak, Trodrvaš i ekipa Velikih imena Sjevera, kojima se kasnije pridružuje i Unijin pukovnik Collem West. Svi će se oni odlučiti na suprotstavljanje ratobornom kralju Bethodu i njegovim hordama Sjevernjaka. Od ostalih negativaca koje će naši junaci sretati su Ghurkulsko carstvo i njihov vođa iz sjene mag/nekromant Khalul, a tu su i unutarnji neprijatelji, izdajice Unije. I banke, naravno, nemojmo zaboraviti na bankare!

“Ako čovjek želi promijeniti svijet, prvo ga treba razumjeti…” Povukao bih paralelu između učenja velikog majstora Juvensa i mudrosti koja je potrebna za vladanje, odnosno racionalnom i svrsishodnom uporabom moći koju posjeduješ. Moć je u svijetu Prvog zakona dvosjekli mač, ona se može iskoristiti u dobre svrhe, ali je također i neograničena moć i apsolutno koruptivna. Prvi mag Bayaz nada se da je sa svojim iskustvom i znanjem koje je stekao kroz sve svoje decenije života naučio kako kontrolirati apsolutnu moć. Ali. Uvijek postoji neki ali. Povijest nas uči da su neke stvari vječno repetetivne, a to je zavist i ljudska/demonska pohlepa i žeđ za moći – i to nikad ne završi na lijep način. No, kako bi se domogli ultimativnog izvora moći kako bi u potpunosti i zanavijek uništili neprijatelje, naša družina će se morati otpremiti na jedno dugo putovanje, koje bi također mogli biti i putovanje bez povratka.

Na rub Svijeta, momče, na rub Svijeta! I Natrag, dakako… nadam se.”

Prvi zakon II – samoubilački poduhvati, bezizlazne situacije i sjevernjačka utjeha.

“Veliki vladar mora biti nemilosrdan; kada uoči prijetnju za svoju osobu ili autoritet. Mora djelovati brzo i ne smije ostaviti mjesta žaljenju. Ne znači da veliki kralj mora biti tiranin, steći ljubav običnog čovjeka uvijek mora biti vladarev prioritet, jer nju je moguće zadobiti malim gestama a može potrajati za cijeli život.”

Riječi prvog maga Bayaza mnogi uglavnom shvaćaju kao laprdanje starog čangrizavca, posebno kad ih on iznosi svojim osobitim nadmenim stavom. Imati velikog i moćnog prvog maga u svojoj družini velika je prednost kad se suočavaš s nadmoćnijim neprijateljem, no s druge strane s njim je slična situacija kao s boksačem koji izdrži nekoliko desetaka rundi – nakon čega tjednima nije upotrebljiv. A neki ciničniji članovi njegove družine također bi nadodali da je zapravo i magova krivnja što ih je iskoristio i praktički bez izbora namamio/primorao na samoubilačku misiju. Kako bilo da bilo, slobodna volja unutar Bayazove družine postoji, barem na prvi pogled, uglavnom zbog neukrotivih karaktera.

No vratimo se mi na Bayazov model idealnog vladara; vidi se da je ovaj tvorac kraljeva doktorirao na teoriji “Vladara” kao suvremenik Machiavellija, ali u nekom drugom alternativnom univerzumu. Machiavelli je nešto slično također rekao: “Je li bolje da te ljudi ljube ili da te se boje? Odgovor je, da bi najbolje bilo i jedno i drugo; na kako je to dvoje teško sastaviti, mnogo je sigurnije da te se ljudi boje negoli da te ljube, ako već oboje ne možeš postići.” Etika i politika su dva suprotna pojma u Bayazovom modelu, kako bi vladar mogao uspješno vladati, etiku bi trebao zanemariti. Abercrombie ovime samo postavlja temelje onome čemu ćemo prisustvovati u trećoj knjizi, a to je da fraza Bayazov cilj opravdava sredstvo!

Kako smo već saznali na kraju prve knjige, Bayazova družina kreće na Sam Rub Svijeta u potrazi za najmoćnijom stvarčicom na svijetu. Što je baš zgodno za arogantnog prvog maga žednog moći. Putovanje će se pokazati vrlo izazovnim, ali će za neke biti i putovanje koje će zauvijek promijeniti život i karakter, da bi drugi stekli neka nova iskustva za koje su mislili da (više) nisu sposobni. Prvi mag Bayaz pravi je izvor znanja poznatog svijeta, nerijetko ćete čuti njegove litanije koje dobrano dižu tlak njegovim kompanjonima. No, koliko je njima dosadan, toliko čitatelj može naučiti o Svijetu i povijesti Svijeta kao i o povijesti sukoba Glustroda i Juvensa, a kasnije i njihovog brata Kanediasa i Juvensovih učenika. Bayazov šegrt Malacus Quai i dalje glumi šutljivu i namrgođenu gljivu, jedini lik za kojeg mi nije bilo jasno što radi u ekipi. Njegova sušta suprotnost, Brat Dugostopi, iskusni je navigator ali i nepopravljivi brbljivac. Zanimljivo mi je bilo i zabavno promatrati njegovu interakciju s ostatkom ekipe, nekad znaju biti potpuno otkačeni. Južnjakinja Ferro Maljinn, otkantava ga u trenu, dok ostali trpe njegovo brbljanje s pokojim zajedljivim komentarom.

Vrlo zanimljiv kontakt dogodio se između sjevernjačkog berserkera Logena Devetprstog i divlje mačke Ferro Maljinn. I jedan i drugi asocijalni čudaci, otjelotvorenja smrti za sve koji ih taknu, pronašli su vremena i volje za ljubav. Od preuranjene ejakulacije do divljeg seksa na hrpama leševa, kao i nesposobnosti održavanja normalnog ljubavnog odnosa. Oboje bi htjeli nešto, no njihove sirove socijalni vještine uglavnom ih priječe tome. Sjećate se da sam spomenuo kako će ovo putovanje za neke biti iskustvo koje će im promijeniti život? E pa, prvenstveno sam mislio na našeg umišljenog prvaka unijske vojske, kapetana Jezala dan Luthara. Pripadnik aristokracije, no slabih političkih veza, uvijek se gnušao plebejaca u višim redovima vojske. Unijska vojska predstavljena je kao masa papirnatih vojnika naučena samo na parade, bez nekog praktičnog ratnog iskustva. O njihovim karikaturama od vođa bolje je niti ne govoriti. Iako isprva ogorčen što je morao propustiti anglandijsku čarku, i što mora dijeliti društvo asocijalnih divljaka, polako uviđa da su ti isti divljaci družina koju zapravo u borbi samo zaželjeti može. Osim što zaradi pravog praktičnog ratničkog iskustva, zaradi i ožiljak koji će učvrstiti njegov lik ratnika. Logenove savjete odsad će dobro pamtiti – “Nastoj izgledati slabo. Nikad neprijatelja ne shvaćaj olako. Kad dođe vrijeme za akciju, napadni i ne osvrći se.”

A što nam radi najbolji i najvještiji ali invalidni inkvizitor Sand dan Glokta? On i njegova ekipica praktikala putuju u najjužniju predstražu Unije, Dagosku, kako bi razjasnili tajanstvene okolnosti pod kojima je nestao bivši inkvizitorski superior Dagoste, Davoust. Glokta će morati razotkriti izdajicu i obraniti grad prije nego ga horde proroka Khalula pregaze. Nedugo nakon dolaska postaje jasno da su gurkhulski barbari pred vratima, a Dagoska postaje posljednji bastion Unije koji sprečava nadiranje Gurkhulaca. Gloktinom paru starih praktikala Severardu i Frostu pridružuje se praktikalka Vitari, koju je nadlektor Inkvizicije Sult poslao najvjerojatnije da bude krtica koja redovito šalje izvještaju u nadlektorski ured. Osim što prozre likove koji vladaju gradom, preokrene gradsku vlast naglavačke, počinje skupljati informacije koje će mu pomoći da preživi. Uskoro postaje i jedini koji može spasiti grad, ali trebat će mu novac za financiranje vojske, plaćenika i svih ostalih. A to će dobiti od koga? Naravno, pogađate, to su bankari! I to nitko drugo doli Valint i Balk, financijska institucija na koju je naišao tijekom istraživanja malverzacija gildi u Adui (u prošloj knjizi).

Naravno, Abercrombie nije zaboravio ni na sjevernjačku pobunu, tako da se uz ostale dvije družine istovremeno događa i treća paralelna radnja. Treću družinu čini major West koji se pridružuje bivšoj družini Devetprstog, te oni zajedno pokušavaju preokrenuti vrlo loše izglede Unijske vojske naspram Bethodovih hordi Sjevernjaka i Shanki. Smjehuriju od unijske vojske vodi lord maršal Burr, koji pati od konstantne konstipacije i želučanih tegoba, a na čelu je također i sam prestolonasljednik Carstva, princ Ladisla. Vojska konstantno ima nekakve ispade, od potpune neorganiziranosti i nedostatka ratnog iskustva, do napuhanih svađalica generala Pouldera i Kroya.

Trodrvaš, Cucak i ekipa pridružuju se Unijcima, isprva malo razočarani nesposobnošću Unijaca, no poslije nalaze dobrog suradnika u majoru Westu, koji zaradi ratni nadimak Bijesni. Sukobljavaju se sa Shankama i Bethodovim prvakom Strahotnim i izvlače prve pobjede. No sve je to popraćeno brojnim smrtima, u ekipi kao i drugim frontovima, a pridružuju im se i drugi Sjevernjaci koji žele zbaciti Bethoda. Cvokot i njegovi karlovi, koji btw. ima neriješene račune s našim Devetprstim. No, kampanja protiv Bethoda i Sjevernjaka je tek počela, slijedi onaj teži i krvaviji dio. No, o tome u sljedećem, završnom dijelu trilogije.

Pogreške iz povijesti dovoljno je učiniti jedanput. Svako pošteno obrazovanje stoga treba počivati na zdravom shvaćanju povijesti.” /Bayaz.

Druga knjiga počinje odmah in medias res, što nije neobično, budući da se dijelovi trilogije direktno nastavljaju. Svjetska publika navodno i nije baš previše dobro primila ovaj nastavak, no što se mene tiče, još bolje i udarnije od prvog dijela. Jer sad kad smo upoznali ekipu, ili barem mislim da smo je upoznali – možemo se fino uživjeti u pustolovinu. Misterije, otkrovenja, produbljivanje mitologije, opaki bestijarij i puno fajtova, sarkazma i cinizma ne nedostaje, a bome niti bankara. Likovi su se fino grupirali u tri družinice, kao što ste mogli primijetiti gore, a to će biti i narativna tehnika i u sljedećem, završnom dijelu.

Najzabavnije će biti kao i dosad pratiti interakciju uvrnutih likova koja je na rubu sarkazma, njihovu konstantnu nadogradnju i izgradnju odnosa između njih. Iako je bilo izgledno da će se stvari započete u prvom dijelu razriješiti do kraja druge knjige, to nije slučaj. Doduše, malo smo se pomaknuli, no ostalo je puno pitanja i novih izazova. A bome niti misterija ne nedostaje. Kako putovanja završavaju, za mnoge od članova družina, doživljaji i iskustva koje su stekli zaista će biti od vitalnog značaja za njihov budući život. Patnja, zajednički rad i teški uvjeti putovanja mijenjaju čovjeka na bolje.

Moram obavezno spomenuti i genijalnu Hesseovu frazu prema kojoj je Abercrombie nazvao drugu knjigu, a koja se izvrsno uklapa u cinični ton knjige…

Trebamo opraštati svojim neprijateljima, ali ne prije njihova vješanja.“

Prvi zakon III – um caruje, cilj opravdava sredstvo?

I tako smo došli do kraja puta naših omiljenih (ili mrskih, kako kome) likova koji jednostavno ne prestaju s iznenađenjima i preokretima u njihovim osobnostima. Jesu li dobri, zli ili loši, pred kraj već jednostavno nije važno. Opravdava li cilj sredstvo? Postoji li uopće slobodna volja? Tko uistinu vlada svijetom? Koja je razlika između ubojice i junaka? Treći nastavak u ciničnom revijalnom tonu ove odlične trilogije privodi kraju sve narativne linije započete u prve dvije knjige…

Ponekad naporno putovanje ne urodi blagodatima dok ne prođe mnogo vremena od povratka. Kušnje su kratkotrajne, no stečena mudrost traje cijeli život.” /Brat Dugostopi.

Bayazova ekspedicija neslavno se privela kraju, no junaci su dočekani su oduševljenjem, posebice mladi kapetan Luthar. Nekako sve stvari previše najednom idu u prilog Lutharu, postaje najveći junak kraljevstva, dobije ženu koju voli, no iznenađenje koje mu sprema prvi mag Bayaz nije ni u snu očekivao. Pa ni bilo tko drugi. Naš drski invalidni superior Glokta biva uhvaćen u mrežu podmićivanja, izdaje i igara moći između moćnika Adue. Naime, kako je mrtav i kralj i oba njegova prestolonasljednika, trebat će izabrati najpoćudnijeg pojedinca za kralja. A za vratom mu visi optužba za veleizdaju, njegov nadređeni Sult, bankari kojima je dužan, ali i briga za njegovu vječito pijanu štićenicu. (Kad pogledam unazad, rekao bih da je Glokta najviše od svih likova na kraju profitirao.) Kampanja na Sjeveru u Anglandiji se nastavlja i nakon dolaska Krvave Devetke ulazi u svoju finalnu fazu. Vjerojatno niste ni sumnjali na koji se način može okončati rat između Bethoda i Unije? Uključuje Krvavu Devetku i Strahotnog. (TO je ono što ste svi čekali od samog početka!)

Posljednji čin cijele trilogije jest opsada Adue od strane Gurkhulaca, i svojevrsna je kulminacija svih događaja i posljednje uporište svih dosadašnjih likova. Dolazi Žderač Mamun i Khalulovih Tisuću riječi, kako bi kaznili Bayaza za njegov grijeh ubojstva njihovog učitelja Juvensa. Khalulovi magovi prekršili su prvi zakon kontaktiranje demona, kao i drugi zakon odnosno zabranu jedenja ljudskog mesa i fanatično su odani svome učitelju. Hoće li se Bayaz uspjeti oduprijeti svojem vječnom neprijatelju, i ako će uspjeti, hoće li cijena pobjede biti vrednija od brojnih izgubljenih života? Opravdava li cilj sredstvo? Pa, ako dosad nismo shvatili modus operandi prvog maga, nikad ni nećemo.

Ali ti voliš izigravati dobrog čovjeka, zar ne? Znaš li što je gore od zločinca? Zločinac koji misli da je junak. Takav čovjek nema što ne bi napravio, a uvijek će si naći ispriku.” / Upućeno Devetoprstom.

Alter-ego Logena Devetprstog je Krvava Devetka. On je najbliže onome što su stari Nordijci zvali berserkerima, odnosno ljudima koji se u žaru borbe pod navalom adrenalina pretvore u čiste zvijeri žedne krvi. Možemo to stanje nazvati i podijeljena ličnost. Kako god. No činjenica je da Logen ne zna što radi Devetka, no finalni rezultat je uvijek isti. Krv na njegovim rukama, bio to prijatelje ili neprijatelj. Puno puta se Logen pitao je li on krvoločni ubojica ili dobar čovjek budući da je krvava djela napravio njegov alter-ego. Pita se, bi li možda bilo bolje da se makne od ljudi, budući da im može donijeti samo smrt. No, Crni Dow, jedan od Imena koji se priključio Logenovoj družini ne vjeruje u njegove priče, što je očito iz njegovog monologa što navodim gore. Logen je itekako svjestan što Devetka radi, barem što se može vidjeti po njegovim djelima nakon što izađe iz transa. Morao bi znati da sama njegova prisutnost može značiti naposljetku samo smrt. I uvijek se zaludu nada da će biti drugačije, no svaki put završava isto. Bez obzira što je čisti antiheroj, čak i masovni ubojica, volim ovog lika. Njegova sjetna razmišljanja, njegovu tužnu sudbinu punu smrti i umiranja, ali i njegovu fizičku i mentalnu snagu. Zapravo sam sve tri knjige čekao na finalni klinč između Fenira Strahotnog i Krvave Devetke. I nisam bio razočaran. Abercrombie mi je dao točno ono što tražim od ovakvih priča.

Iako sam već u prvim dvjema knjigama pročitao svašta, ova treća je sve nadmašila. Baš i razmišljam onako, ovo je više manje jedan od rijetkih fantasy priča gdje zlo, recimo to tako, na kraju “pobjeđuje“… Teorije zavjere, tajni vladari u sjeni, politika i igre moći, sloboda koja je zapravo dobro smišljeni oblik tiranije, banke (jedan čovjek ili jedna obitelj) u pozadini vladaju svijetom, kao da gledam fantastičnu verziju Zeitgeista. 😉 I povijest se uvijek ponavlja. Zaista atipični serijal. Abercrombie je potomak imperijalista (po britanskoj liniji), i vrlo dobro shvaća bivše i tekuće globalne političke tokove, kao i rivalstvo dvaju velikih sila Istoka i Zapada. Ne govorim o hladnom ratu i rivalstvu Amerike i Rusije, već o novostoljetnom ratu terora između Amerike i Bliskog istoka. Prorok Khalul, jedan od dvanaestorice originalnih Juvensovih učenika djeluje u zemlji nalik na bliskoistočne zemlje, uspostavlja religiju temeljenu na “laži i ispravnosti prorokovog cilja”, uništiti sve nevjernike, odnosno suradnike maga Bayaza, odnosno Unije koja je zapravo njegovo dijete. Nije teško povući paralelu između islamskih fanatičnih vjerskih sekti, fanatičnih bombaša samoubojica koji djeluju u ime Proroka. Khalulov najveći neprijatelj je njegov bivši kolega Bayaz, koji savršeno predstavlja “civilizirane sile Zapada”, iliti imperijalističku politiku SAD-a. Primjerice, i SAD i talibani Osame bin Ladena su nekadašnji veliki prijatelji koji su se okrenuli jedan protiv drugoga, i vode rat za neke svoje privatne interese. A radi tih privatnih interesa ginu nevini ljudi, s jedne i druge strane, i pristaše vjerske ideologije kao i pristaše političkih ideologija, svi odreda zaluđeni i zavarani.

Bayazova teorija da ljudi nikad ništa ne nauče, i da ih treba kontrolirati i usmjeravati, te da su građanske slobode sam puki snovi i tlapnje, samo je jedan vid tiranije. Khalul, iako negativac i ubojica i vjerski fanatik, zapravo je jedina prava opozicija Bayazu, velikom Gospodaru lutaka iz sjene. Kako je oduvijek ravnoteža postojala kad je postojala dobra i zla strana (poput Juvensa i Glustroda), tako Khalul mora postojati kao ravnoteža Bayazu. Kako se ne bi previše osilio. Bankari Valint i Balk, jesu li oni analogija s velikim bankarskim obiteljima koje u tajnosti upravljaju svijetom? Sve ove sitne čarke, katastrofe i ratovi, sve je to jedna velika pozornica kojoj upravljaju tajanstveni lutkari…

Volim te. A što to točno znači? Da me ševiš već tjedan dana i da ti još uvijek nije dosadilo?” /Ardee kaže Lutharu.

Trilogiji je kraj, sudbine preživjelih likova nastavljaju se u solo knjigama smještenim u istom svijetu ali godinama kasnije – Heroes, Red Country, Poslužiti hladno (u izdanju Algoritma); kao i u kratkim pričama. Nakon završene trilogije “Smrskano more” za tinejdžersku čitateljsku populaciju, Abercrombie će se ponovno vratiti izvornoj trilogiji, no kaže, radije će se pozabaviti novim naraštajima junaka nego nama dobro poznatim likovima. E pa, morat ćemo se i tome posvetiti u nekoj bližoj ili daljoj budućnosti. Do čitanja. A ako već niste, slobodno se poslužite Prvim zakonom (i pritom ne mislim da kontaktirate paklene sile s Druge strane). Mislim da definitivno nećete požaliti. Znam da ja nisam.