Pročitajte recenziju romana “Puste Zemlje, Kula tmine III” Stephena Kinga i osvojite knjigu

 

Pokazat ću ti nešto različito / Od tvoje sjene ujutro, koja korača iza tebe / Od tvoje sjene naveče, što ti se diže u susret; / Pokazat ću ti strah u šaci prašine…

Algoritam ni časka nije časio, neg’ je pohitao i izašao u susret nama braći tminokulašima i vrlo brzo nakon drugog dijela Kule tmine izdao i treći nastavak. Iako je King razriješio glavne narativne niti prošle knjige, mnogi čitatelji su se sigurno pitali što se desilo s mladim Jakeom Chambersom, posljednjim članom ka-teta? Je li Roland ovaj put uspio spasiti Jakea od ruku Čovjeka u crnom odnosno Jacka Morta kako se to kasnije ispostavilo? Hoće li novi ka-tet ponovno biti na okupu? Kako ih to može približiti Kuli? Kako će se jedan polumrtvi revolveraš, jedan ovisnik i jedan invalid u kolicima suprotstaviti silama tame koje prethode Kuli tmine? Odgovori na ta i slična pitanja brzo se počinju pokazivati u trećoj knjizi. Prvi dio naslovljen je “Jake: Strah u pregršti prašine”. Kako je Roland vrlo vjerojatno spasio Jakea u New Yorku njegova vremena, tako je promijenio prošlost ili stanje stvari u svemiru koje se trebalo odigrati na određeni način. Takva temporalna zavrzlama uzrokovala je u Rolandu i Jakeu podvojenost umova, te će jedan i drugi morati postaviti stvari na svoje mjesto kako ne bi poludjeli. Jake s jedne strane u New Yorku današnjice osjeća misaoni pomak i počinje instinktivno slijediti tragove koji će ga odvesti do ostatka njegovog ka-teta u Revolveraševom vremenu/zemlji. S druge strane, oporavljeni i rehabilitirani, Roland, Susannah i Eddie otkrivaju prvog Čuvara, čudovišnog Shardika i zatim kreću na put krećući se po putanji “imaginarnog” putokaza, tzv. Žbice, koja ih vodi direktno do Kule. Cijelo to vrijeme, Roland također osjeća misaonu podvojenost i ludilo, te shvaća da je jedino rješenje dovesti Jakea i upotpuniti ka-tet. Jer im je to – pogodite što? Ka.

U drugom dijelu knjige, “Lud: Hrpa izlomljenih slika”, naši junaci dolaze do Međzemlja i nadomak su velikog grada Luda, utočišta Sivih i Pubera, odnosno ostatka ostataka nekadašnje populacije grada, sada degradiranih i izvitoperenih blijedih kopija njihove nekadašnje ljudskosti. Njihov konačni cilj je tajanstveni Blaine Mono, vlak ljubitelj zagonetaka koji se spominje u sudbinskoj knjizi Ču-ču Čarli. I dok naš revolveraš kreće u najdublje kaljuže grada spasiti Jakea kojeg su oteli Sivi pod vodstvom sadističkog diva Tik-Tak Čove, Susannah i Eddie kreću do Kolijevke u susret poludjelom Blaineu Monu. Grad je dekadentno smetlište gdje uz sirene u ritmu bubnjeva iz pjesme ZZ topa “Velcro fly” građani Puberi redovito žrtvuju nekog od svojih kako bi umirili duhove koje spavaju ispod grada. To je grad na rubu propasti, bez nade; grad koji čak ne može pridobiti niti simpatije ni naklonost čitatelja. King je zaista nemilosrdan prema čovječanstvu; on je poput Noe koji na svoju barku ne stavlja nikoga osim svoje četvorice vrijednih. A i pitanje je mogu li oni preživjeti, s obzirom da je artificijelni mozak barke podvojeni manijak s naklonošću zagonetanju. Na prvi pogled kad se baci pogled na radnju, netko bi mogao reći pa ovo više liči na noćnu moru nekog nezrelog adolescenta, a ne nekakav horor roman?! Zapravo tu leži tajna/ključni sastojak Kingove Kule tmine. U svima nama koji volimo fantasy, SF, odnosno žanrove koji svoje ideje crpe iz izmaštanih predjela ljudske svijesti i šire konvencionalne granice stvarnosti, krije se ta dječačka crta, neki nikad zaboravljeni osjećaj začudnosti. Neki od tih “infantilnih” motiva su kod Kinga toliko enkapsulirani u glavni narativ i neodvojivi od “odraslih” stvari da jednostavno moraš prihvaćati sve. Ili, s druge strane ništa pa u širokom luku zaobilaziti serijal.

Budući da je sad iza mene već dobro preko tisuća stranica Kule, na duge staze Kingova tehnika pisanja i zanimljivost iste ponekad ispadne neujednačeno. Događaji se ponekad odvijaju strahovito sporom brzinom, kao da zavlači, a ponekad imamo zanimljive digresije koje se odvijaju vrtoglavom brzinom. Ovo potonje znaju biti informacije donosno dijelovi uglavnom povezani s Rolandovim porijeklom, njegovom misijom ili osobitostima svijeta kojim se likovi kreću. Vidi se da King piše bez opterećenja, ne zamara se možebitnom činjenicom da je knjigu mogao skratiti, a čitateljima uskratiti koji rukavac ili dva cjelokupne priče. Njegova naracija ponekad je kao nezaustavljiva bujica koja gura čitatelja (kao i njegove likove) sve do eksplozivnog vrhunca. Tek kad stane na kočnicu, može se odahnuti.

Ka, ka-tet, i khef. Budući da se ovi termini stalno pojavljuju, razjasnit ćemo ih jedno za svagda. Ka je sudbina, a ka-tet grupa ljudi povezanih sudbinom. Rolandov bivši ka-tet sastojao se od njegovih prijatelja iz djetinjstva, Cuthberta, Alaina, i možda još nekoga, no izginuli su svi do jednoga, barem kako saznajemo iz Rolandovih priča. Khef – bliskost i dijeljenje umova, i ta riječ na izvornom jeziku Staroga svijeta označava još toliko drugih stvari – voda, rođenje i životna snaga. Rolandov svijet je praktički klasično postapokaliptično doba, s time što se kataklizma koja ga je uzrokovala naziva raznim imenima – Starim ratom, Kataklizmom, Velikim požarom, Velikim trovanjem. Što god to bilo, bilo je začetak svih nevolja i dogodilo se davno, tisuću godina prije – tako kažu. A isto tako kažu da je to bilo nešto daleko gore od nuklearnog rata. Mitski Čovjek u crnom za kojim je Roland tragao na početku, dobiva novi nadimak “Bezvremenski neznanac”, što je njegovo praktički prvo pojavljivanje nakon sudbonosnog susreta oko logorske vatrice u prvoj knjizi. Očigledno postoje i drugi svjetovi za ljude u crnom, kako je to stvar i s mladim Jakeom. Pogledajmo samo od kakvih je gradivih elemenata sazdan taj ka-tet, ta postapokaliptična verzija Prstenove družine – bivši ovisnik sklon lošim šalama, žena invalid u kolicima, dvanaestogodišnji dječak i mrki revolveraš. Više puta zamišljam kako bi to izgledalo ekranizirano. Hm.

Roman je bio nominiran za nagradu Bram Stoker (dodjeljuje se djelima horror ili dark fantasy žanra) u kategoriji romana. Prvu je daleke 1987. dobio baš King sa svojom Misery. Škakljivo je postaviti pitanje unutar kojeg žanra King ovdje piše i u koju kategorija žanra ga svrstavati, pa da upadne u uži kontekst ove nagrade. Smjestio bih ga uglavnom u milje postapokaliptičnog (dark) fantasyja s elementima vesterna i SF-a, mada se King ne libi zaći u degutantne krajnosti i morbidne insinuacije. O ne, nije mu problem izmisliti lika koji sustavno i brutalno maltretira dječaka, krvnika koji nasmiješeno ljudstvo baca u divovske krvave preše ili jednog sadista koji nakon pucnja u glavu hladnokrvno strga ostatak kože s glave. A tu su i razna čudovišta poput napaljenih demona, čudovišta-kuće čuvara prijelaza ili pozitroničkih gigantskih medvjeda koji svakim pokretom rigaju ogavne količine crvljive tekućine. Kula tmine stjecište je svih žanrova, isto kako je sama lokacija Kule centar Rolandovog svijeta. Već po nekim naznakama koje dobivamo, možemo pretpostavljati što bi Kula tmine mogla predstavljati. Sasvim regularni ili pak omnipotentni automatizirani Kontrolni centar, između ostalog, Babilonska kula izrasla iz čovjekove oholosti ili devet krugova Pakla. Od Kinga već znamo da možemo sve očekivati, odnosno ništa što pretpostavimo nije nemoguće. Nemojte misliti da priča završava u trećoj knjizi samo tako; ostavljen je svojevrsni cliffhanger da čitatelj ima o čemu nagađati do sljedeće knjige. A King poput dobrog i brižnog spisatelja smiruje čitatelja u završnom proslovu – nemojte brinuti, koliko god bila teška situacija razriješit će se u sljedećoj knjizi…

I ja, čitatelj, poput Eddieja iz Rolandovog ka-teta imam jednu veliku želju… „Htio bih čuti cijelu tvoju priču, od početka do kraja, počevši od Gileada. Kako si ondje odrastao i što se dogodilo da se to okončalo. Želim znati kako si saznao za Kulu tmine i zašto si je uopće počeo ganjati. Želim znati i sve o tvojoj prvoj škvadri. I što im se dogodilo.“ A Roland bi mi u našem zamišljenog razgovoru odgovorio zagonetno, kako to već je njegov stil: „Ispričat ću vam je… Kad bude pravo vrijeme za to.“

E moj Rolande, daleka ti Kula…

Nagradna igra:

Osvojite Kingov roman Puste Zemlje, Kula tmine III u izdanju Algoritma.

Napišite nam neku zanimljivost o Kingovom serijalu Kula tmine (može i o Kingu, ali da ima veze sa serijalom), vaš dojam knjige ako ste je čitali ili dobar razlog da baš vi osvojite primjerak i pošaljite na naš e-mail: inverzija@inverzija.net. Najdojmljiviji e-mail donosi vlasniku primjerak Kingovog romana. Nagradna igra traje do petka 19. rujna u ponoć.

Dobitnica romana “Izvlačenje trojke, Kula tmine II” iz prethodnog kruga je: Gorana Rabar. Čestitamo!