“Princ Lestat” Anne Rice – povratak omiljenog vampira

 

Taj neodoljivi i veličanstveni tajni svijet vampira…

Anne Rice stara je dama koja je o zavodljivom svijetu krvopija počela pisati davno prije Sumraka, Vampirskih dnevnika ili Okusa krvi. Njezin prvi roman “Razgovor s vampirom” iz franšize “Vampirskih kronika” objavljen je 1976. i postigao je veliki uspjeh, što je autoricu potaknulo na stvaranje sljedećih nastavaka svoje vampirske sage. Na temelju romana napravljen je i 1994. poznati film istoimenog naziva. Film je bio pravi hit a likove su glumile najveće zvijezde devedesetih, Tom Cruise, Brad Pitt, mlada Kirsten Dunst, Antonio Banderas i ostali. Ovo spominjem upravo zato jer je ta prva knjiga postavila temelje za cijeli serijal, a Rice je postala svjetski poznata upravo zbog filmske ekranizacije. A i da vam pokušam barem prizvati u pamćenje svijet Riceinih vampira.

Mnogi čitatelji odmahnuli bi glavom kad im se spomene vampirska proza, uvelike zbog trenutne dominacije tinejdžerskih vampirskih serijala koji su parcijalno zaslužni za ogorčenost tim žanrom. Anne Rice uvijek je znala našaliti se na račun svoje literature. Primjerice, vidimo to u samom romanu na temelju jednog poglavlja priče o junakinji Rose, gdje Rose konačno konzumira ljubav sa svojim odabranikom, intelektualcem i akademikom. I kad mu ona ispripovijeda svoju životnu priču ispunjenu vampirima koja jako sliči događajima iz romana Vampirskih kronika, njezin partner biva duboko razočaran nazvavši je pokroviteljem tinejdžerske naivne literature. Ha! A upravo je ona napisala te kronike. Kako su Riceini romani pisani u obliku memoara koje pripovijedaju vampiri akteri, na metatekstualni način automatski postoje valjan i u unutarnjem univerzumu “Vampirskih kronika“. Roman unutar romana.

Znam da je obeshrabrujuće kad vidite da je ovo 13. nastavak dugovječnog serijala koji traje preko četrdeset godina. I ja sam imao iste brige i strahove, hoću li moći pratiti radnju, pohvatati sve konce, zna li Rice pisati? No ne brinite, sve ćete pohvatati glede sadržaja i pozadine, a Rice piše vrlo pitko. Filmove “Intervju s vampirom” i “Kraljicu prokletih” ste sigurno gledali i to je dovoljno da si stvorite temeljnu sliku. A kako je Rice vrlo blagoglagoljiva autorica koja se ne libi prepričati sjećanja nekog lika, većinu priča i pozadina saznat ćete na licu mjesta u knjizi. Poglavlja su iz prvog lica, a sjećanje se zna ponavljati u glavi tako da bivamo svjedoci. Ova tehnika zna biti korisna za nove čitatelje, no za one koji su priču čuli više puta vjerujem da bi moglo biti repetativno. No, na ovim prostorima sigurno nema mnogo poznavatelja njezina opusa. I Lumen je također priskočio u pomoć neupućenima u serijal, tako da knjiga sadrži kratko porijeklo vampira, rječnik temeljnih termina kojima se Rice služi, kratki vodič kroz likove, kao i kroz sve vezane romane s kratkim sadržajem. Vampir se u knjizi prevodi kao krvopilac. Vampir Lestat pojavio se ponovno nakon romana “Blood canticle” iz 2003., a Rice se tek nakon 11 godina pauze vraća svome omiljenom vampiru.

Povratak razmetnog princa

Rice se ponovno vraća svome omiljenom vampiru Lestatu de Lioncourtu, koji se trenutno nalazi pritajen, isključen od mentalnih misli svoje braće iz legla, prateći tek površno događaje u vampirskom svijetu. No, postepena intenzivna pojava tajanstvenog Glasa i njegova zlokobna misija spaljivanja svega vampirskoga natjerat će Lestata da još jedanput ustane i po prvi puta u vampirskoj povijesti postane princ svih vampira. Svijet nije samo Lestat, upoznat ćemo priče mnogih drugih vampira i pratiti ih kako konvergiraju prema jednoj točki, koja, naravno da vodi prema Lestatu. Pitanje je hoće li vampirska rasa udružena opstati ili postati uništena od strane sve agresivnijeg Glasa…

Roman je pisan iz prvog lica, i svako od poglavlja pripada jednom liku. Rice ima puno za reći, jer obožava svoje vampire, a budući da nije pisala već 11 godina o njima nije ni čudo da se raspisala. Uz već bogato rodoslovlje vampira iz prijašnjih romana Rice uvodi i cijeli niz ostalih vampira, koji vuku liniju sve do izvornih vampira Akashe i Enkila. Kao da to nije dosta, u igru ulaze i članovi tajnog reda Talamasce koji su uglavnom duhovi u savršenoj ljudskoj krinki. Vampirske kronike su specifičan serijal, on uopće ne govori o ljudima, ovo jer roman o vampirima i svi glavni likovi su vampiri, duhovi ili sablasti. Kad u igru i uđu dvoje iz ljudske rase, Rose i Viktor, njihov ultimativni cilj i želja je dakako postati krvopilac. Besmrtnik. Čudo prirode.

Osim Lestatu autorica se ponovno vraća svojim starim omiljenih likovima poput Louisa, čije smo kronike mogli vidjeti i čitati u „Intervjuu s vampirom“, ili Armanda, čija povijest je opisana u romanu „Vampir Armand“. Tu su i besmrtne blizanke Maharet i Mekare, prve vampirice iz Prvog legla koje su sa svojim generalom Khaymanom zapodjenule borbu protiv Kraljice majke Akashe, koja je bila nositeljica svete jezgre, odnosno duha Amela. Srećemo i bivšeg vođu Talamasce Davida Talbota i mnoge druge poznate i nepoznate krvopilce. Lestatova majka Gabrielle, mladi Benjamin Mahmoud, tajanstven i drevni Teskhamen, Akashin sin Seth i njegov štićenik Fareed, bivši Akashin general Nebamun, danas poznati kao Gregory Duff Collingsworth, vampir Roshamandes, duh poznat kao Gremt Stryker Knollis. I mnogi drugi. Centralni lik je dakako vampir Lestat, no on je samo jedan od bezbrojnih likova kojima je napučen roman. I usput pratimo 6000 godina krvopilačke povijesti. Doslovno.

Kraljevstvo krvopilaca

Teško je opisati na kojoj razini je Rice povezana s akterima svojedugogodišnje sage. Njezini vampiri su nešto uzvišeno, najveličanstveniji grabežljivac što ga je priroda stvorila. Svi su oni elegantni, ljubitelji lijepoga i umjetnosti generalno, hiperosjećajni (danas bi rekli emo), a postati besmrtnim vampirom najveća je čast. U opisivanju vampirskih odnosa moglo bi se reći da je prisutan svojevrstan homoerotski naboj, no vampirska ljubav nešto je drugo, to je privrženost, više kao povezanost na nekoj dubljoj razini. Vampiri nemaju seksualnih sklonosti prema ljudima. Budući da se razmnožavaju aseksualno, do savršenstva su razvili ispijanje krvi kao seksualni čin, a izražavanje ljubavi najčešća je riječ u njihovom vokabularu. Recimo da je ispijanje krvi orgazmičko iskustvo za vampira, u vampirskom odnosu zamjena za seksualni odnos, a s aspekta hranjenja na ljudima istodobno zadovoljavanje primarnog lovačkog nagona i emotivno povezivanje sa svojom žrtvom. Da, jesam li već rekao da Rice shvaća svoje vampire vrlo ozbiljno? Vampiri posjeduju dar ognja, dar oblaka, dar uma, dar čari, a sposobnost stvaranja svog vampirskog podmlatka naziva se mračna vještina. Krv je spona između vampira, i vampir koji je stariji ili je na neki način pio originalnu krv Kraljice Akashe, posjeduje veću moć.

Priča o porijeklu vampira s vremenom je evoluirala. Već nakon prvog vrlo uspješnog romana, Rice je krenula na veliko putovanje gdje je očito najveći utjecaj ostavio posjet Egiptu. Tu ona kreira Prvo leglo i Kraljicu prokletnika Akashu, ustanovljava da je unutar svete jezgre koju posjeduje Kraljica duh zvani Amel i on je zaslužan za sve vampirske osobine. Kako je Rice u ovoj zadnjoj knjizi otišla u potpunu demistifikaciju vampirskog porijekla, pa čak i sa znanstvene strane razjasnila porijeklo njihovih moći, ostaje pitanje koliko je mistične čarolije vampira ostalo. Vampiri su u novije doba prikazivani kao besmrtna bića, obdarena elegancijom i vječitom ljepotom; pravi ideal tinejdžerima.

Ne znam kome bih preporučio ovaj roman. Ljubiteljima literature o vampirima? Tinejdžerima koji su odrasli na Sumraku? Posebnoj kombinaciji fanova horrora i ljubavnih romana? LGBT zajednici, s obzirom na svojevrsne aluzije vampira kao metaforičke reprezentacije homoseksualaca? Obožavateljima priča o drevnim mitologijama koja sežu sve do ranih egipatskih dinastija od oko 4000. godina prije nove ere? Ne mogu reći da su Riceini romani nešto posebno objavljivani na ovim prostorima pa da je mogla steći širi krug poklonika. No, vidjet ćemo koje su daljnje namjere Lumena – hoće li nastaviti izbacivati nove-stare nastavke serijala? To najvjerojatnije ovisi o prođi ovog romana.

Bez obzira na kraj romana, mogu sa sigurnošću reći da stara vampiroljupka ima još priča o krvopilcima u rukavu. Naslov budućeg romana „Raj krvi“ ne otkriva nam mnogo, no Talamasca je pred kraj natuknula da ima neriješenog posla s vampirima, a vidjet ćemo i kako će vampirsko pleme djelovati pod novim regulama i vladavinom koju su ustanovili u ovoj knjizi.

Unutar horor žanra vampiri su me oduvijek zanimali, a mogu reći da već duže vremena pokušavam pročitati neku od Riceinih Vampirskih kronika. Lumenovo tvrdoukoričeno izdanje izgleda vrlo primamljivo, knjiga sadrži sve esencijalne informacije koje su vam potrebne da pratite priču bez ikakve brige. Ukoliko ste razočarani Sumrakom, kušajte vampirsku literaturu stare dame koja je praktički iskovala ovaj žanr. Možda “zagrizete” pošteno…